Kraj Netanyahuove iluzije o sili, kako je rat u Gazi pokazao da i oružje ima svoje granice

Rođena u sjeni jednog genocida, država Izrael danas je optužena da čini drugi – s mogućim teškim posljedicama po vlastitu budućnost. Nakon što je desetljećima ulagao više u vojnu silu nego u konstruktivnu diplomaciju, Izrael Benjamina Netanyahua sada se suočava s rastućom izolacijom.

Teško je i zamisliti Bliski istok prije 7. listopada 2023. godine – toliko se toga promijenilo nakon tog dana. Prije napada, političke “tektonske ploče” regije bile su u stalnom pokretu, ali je vladao krhki status quo koji je poštovao određena nepisana pravila. Tog dana, međutim, dogodio se potres koji je promijenio sve.

Tokom dvije godine kaosa koji je uslijedio, stari poredak potpuno je urušen. Prvo pravilo koje je nestalo bilo je ono koje je govorilo da će Izrael “držati Hamas pod kontrolom”, ali da ga neće pokušati uništiti. Politika podjele među Palestincima, kojom je Izrael godinama upravljao, na kraju mu se obila o glavu.

Nakon 7. listopada, Izraelci su gotovo jednoglasno poručili: “Nema više košenja trave” – izraza koji je, kako navodi Sky News, bio eufemizam za povremene vojne operacije protiv Hamasa. Ovoga puta, tvrdili su, posao mora biti završen do kraja, piše Klix.ba.

To je promijenilo i način vođenja rata u Gazi – naročito odnos prema civilnim žrtvama

Ako je meta bila dovoljno visoko rangirana, pogibije desetina civila, žena i djece, smatrane su prihvatljivom cijenom. Rezultat je – najviši broj civilnih žrtava u modernoj povijesti Izraela.

Rat protiv Hamasa, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi do sada je odnio više od 67.000 života, većinom civila. Brojke koje će obilježiti generacije koje dolaze i vjerojatno podstaknuti novi val radikalizacije među preživjelima.

Tako se Izrael, država nastala nakon jednog genocida, sada suočava s optužbama da čini drugi. Te optužbe – opravdane ili ne – duboko pogađaju izraelsku svijest i identitet. Izrael odlučno odbacuje tvrdnje o genocidu, ali one imaju ozbiljne posljedice po njegov međunarodni položaj.

U inostranstvu, posebno među mladima i naročito u Sjedinjenim Državama, podrška Izraelu drastično opada. Više nije sigurno da je podržavanje Izraela politički dobitna karta u američkoj politici.

U međuvremenu, promijenila su se i pravila koja određuju izraelske granice i način na koji država koristi svoju vojnu nadmoć. Nakon 7. listopada, izraelski lideri dobili su novi osjećaj hrabrosti – u trenutku kada su im tehnološke i taktičke prednosti dale alate da je iskoriste.

Operacija s pagerima, kojom je teško oštećena moć libanskog Hezbolaha, planirana je i prije oktobra 2023. godine, ali je realizirana upravo kada je Izrael procijenio da ima dovoljno “apetita za rizik”. Ona je u konačnici dovela i do atentata na lidera Hezbollaha, Hasana Nasrallaha.

Od 2006. i posljednjeg rata s Hezbollahom, važilo je pravilo da nijedna strana neće riskirati novi sukob – bio bi previše razoran za obje. No, napad pagerima paralizirao je sposobnost Hezbollaha da ispaljuje desetine tisuća raketa.

Sve dok je Hezbollah posjedovao to oružje, vjerovalo se da Izrael neće napasti Iran. Kada je ta prijetnja uklonjena, Izrael je mogao krenuti i protiv “konačnog neprijatelja”.

Pravila su promijenjena u travnju i listopadu prošle godine, kada su Iran i Izrael po prvi put direktno razmjenjivali napade. Potom je u junu ove godine Izrael pokrenuo razorni dvanaestodnevni rat protiv Irana – kojem su se u završnici pridružili i američki avioni.

Ali, nakon vrhunca vojne moći, Izrael je otišao predaleko

Neuspjeli zračni udar na lidere Hamasa u Dohi, glavnom gradu Katara, izazvao je bijes saveznika – ponajviše američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Uoči druge godišnjice napada Hamasa, Benjamin Netanyahu sada uči granice onoga što se može postići isključivo oružjem. Nakon godina ulaganja u silu umjesto diplomacije, njegova vlada ostaje sve usamljenija.

Izraelski premijer sada je pod pritiskom predsjednika SAD-a, koji mora slušati i arapske saveznike. Trump ne želi dozvoliti izraelsku aneksiju Zapadne obale i traži dogovor koji bi Palestincima ponudio “vjerodostojan put” ka budućoj državi.

Netanyahu mora pokazati da još uvijek može osloboditi preostale taoce, da je dugotrajni rat imao smisla i da postoji plan za “dan poslije”.

Ako se rat zaista privodi kraju, uz posredovanje Amerikanaca i podršku arapskih partnera, svi oni sada imaju zajedničku odgovornost: da pronađu novi, pravedniji poredak, s pravilima koja će spriječiti da se užasi i kaos posljednje dvije godine ikada ponove.