Kratka priča učenice Ane Cvitanović među deset najboljih od 96 pristiglih na natječaj

Kratka priča učenice Ane Cvitanović među deset najboljih od 96 pristiglih na natječaj

Ana Cvitanović, učenica trećeg razreda opće gimnazije Srednje škole Prozor,  prijavila je ovog ljeta svoju kratku priču na književni natječaj Petar Miloš pod naslovom „22 koraka”. Natječaj već godinama organizira Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne. Riječ je o natječaju koji svake godine okuplja autore iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a posvećen je Petru Milošu, poznatom po njegovom doprinosu kratkoj priči i književnosti.

Natječaj potiče razvoj suvremene kratke proze, a na njega se redovito prijavljuju brojni književnici s već objavljenim knjigama i zbirkama. Ove godine pristiglo je 96 radova, a stručni žiri odabrao je 10 najboljih priča koje su ušle u uži izbor. Među njima se našla i priča „22 koraka”, što je izniman uspjeh, osobito s obzirom na razinu konkurencije i iskustvo ostalih autora.

Sudjelovanje je bilo anonimno, priče su se prijavljivale pod šifrom, a imena autora otkrivena su tek nakon odluke žirija.

Ulazak u top 10 velik je poticaj za daljnje pisanje i stvaranje. Ovaj uspjeh pokazuje da se i mladi autori mogu ravnopravno nositi s iskusnim književnicima i da se vrijedi odvažiti na sudjelovanje u sličnim književnim natječajima.

Ova vrijedna učenica je o svojim počecima pisanja kazala: “Počela sam pisati još u osnovnoj školi, prvo iz znatiželje, a onda sve više iz potrebe. Nije to bilo nešto ozbiljno, više onako, pokušaji da shvatim što osjećam i kamo sve te misli zapravo idu. Negdje pred kraj osnovne shvatila sam da mi pisanje nije samo hobi, nego prostor u kojem se mogu stvarno izraziti, bez cenzure i očekivanja. Od tada to polako njegujem, sve više i svjesnije.”

Ana najviše voli pisati kratke priče, eseje i pjesme. Svaka od tih formi ima svoju slobodu, ali i granice koje ju potiču da bude precizna, da svaka riječ nosi nešto. Voli kad tekst diše, kad nije prenatrpan, ali u sebi skriva više nego što se na prvi pogled vidi.

“Mislim da me najviše inspirira sam život, sve ono što ostane neizrečeno. Ljudi, trenutci, gubici, nepravde, ljubav, sve ono što nas iznutra mijenja, a što često ne znamo izgovoriti. Pisanje mi dođe kao način da sve to pretočim u nešto opipljivo, da smislim oblik za emocije koje inače nemaju oblik. Kad pišem, osjećam kao da uspijevam razumjeti i sebe i svijet oko sebe barem malo bolje”, kazala je Ana Cvitanović.

U nastavku pročitajte kratku priču s kojom je sudjelovala na natječaju.

22 koraka

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar