Kuća nije na prodaju, nego ona zove i okuplja svoju djecu

Vrijeme godišnjih odmora je polako započelo. Već početkom godine ti godišnji odmori se planiraju. Netko će na poutovanje, netko  na more, natko u planine, a netko će u mjesto svojih roditelja i svojih predaka.

Nekadašnji stanovnici sela Homatlije i Došćica koja pripadaju teritoriju grada Konjica, a dobrim dijelom su gravitirali Rami, jer ih od Donje Vasti i Rame dijeli „samo“ kanjon Volujaka. U crkvenom uoređenju pripadaju župi Solakova kula.

Nekada živa i zanimljiva naselja su ostala bez svojih stanovnika. Tegobe života i rat su učinili svoje. Homatlije su ostale bez svojih stanovnika, ali svakako možemo kazati samo privremeno. Došćica je sa svega dva stanovnika starije životne dobi.

No, prve subote iza blagdana Tijelova ova dva mjesta  puna su života, radosti, molitve i druženja. Naime, mještani su se dogovorili da prva subota iza Tijelova bude vrijeme okupljanja na misi u mjesnim grobljima i to traje već od završetka rata u BiH.

Vrijeme je to kada svi raseljeni pristižu doslovno sa svih strana svijeta. Stižu i mladi i stariji. U njihovim očima, izrazu lica, riječima odzvanja radost susreta sa rodbinom i susjedima.

Na Homatlijama je ove godine na okupljanju koje se dogodilo 21. lipnja 2025. godine bilo posebno svečano. Sve je započelo misnim slavljem u homatlijskom groblju koje je predvodio umirovljeni biskup dr. Pero Sudar uz sumisništvo župnika župe Solakova kula dona Marina Marića. Na početku mise biskup Sudar je kazao: „Nema ništa čovjeku vrijedni i nema mu veće obveze nego držati nekakvu vrstu kontaka s onim preko kojih je dobio život. Život je najvrijedniji i to je okvir svih drugih darova što ih u životu dobivamo.  Bog nam ga daje kao i sve drugo preko ljudi. Zato bi bio doista jedan veliki znak nezahvalnosti kada ne bismo imali u svom srcu za svoje pretke i za mjesto gdje su oni živjeli i gdje su naši korijeni.“

Tijekom propovijedi je istaknuo: „Najsržnija istina kršćanskog postojanja i kršćanskog života je da se uzdamo i zahvaljujemo Bogu ono što jesmo, jer smo njegovom milošću najprije živi, njegovom ljubavlju, njegovim darom, a onda i sve drugo što nas resi. Ništa zapravo nije naše nego je sve Božji dar. Biti toga svjestan tek onda čovjek ima pravo u duši i srcu osjećati vlastitu veličinu i povlaštenost djeteta Božjeg.“

Drugi dio svečanosti nastavljen je u samom naselju Homatlije. Biskup sudar je blagoslovio novi zvonik sa starim zvonom. Nekadašnji zvonik koji je dotrajao je izgrađen i blagoslovljen 1936. godine. Zvono je za nekadašnje stanovnike ovih krajeva bilo od posebnog značaja. Redovno bi se zvonilo ujutru, u podne i navečer kada je bilo vrijeme molitve. To je bila praksa postavljanja zvona tamo gdje se nisu čula sa zvonika župne crkve.

Danas je nakon blagoslova ponovno zazvonilo zvono na Homatlijama i odjekivalo je kanjonom Volujaka tako da se čulo i na Došćici, ali i s druge strane Volujaka, u Donjoj Vasti. Mještani su organizirali zajednički ručak za sve prisutne.

Glavni inicijatori su obnove zvonika  Marko i Manjo Mihalj koji su zajedno sa svojim mještanima ponovno na istom mjestu izgradili zvonik koji će ponovno biti središnje mjesto okupljanja i druženja.

Važno je istaknuti da je već nekoliko kuća obnovljeno i da se često dolazi na Homatlije. Zanimljivo je bilo čuti jednog dječaka koji reče da je njegova kuća na Homatlijama, a ne na Krčima u Prozoru. To je zasigurno važna poruka.

Nakon  mise i blagoslova na Homatlijama biskup Sudar i župnik don Marin Marić su se uputili na susjedno selo Došćicu gdje su se također okupili nekadašnji stanovnici ovog tajnovitog i zanimljivog mjesta. Misa je bila na groblju gdje se molilo za svoje pokojne.

Na izgled malo mjesto, ali po broju prisutnih razvidno je da se svoje mjesto ne zaborvlja i korjeni predaka. Osobito je bilo lijepo vidjeti djecu i mlade. Pristiglo se iz Njemačke, Hrvatske, okolice Mostara, Prozora i iz svakog mjesta gdje trenutno borave nekadašnji stanovnici Došćice.

U razgovoru s njima posebno mladima posebno je vidljiva ljubav prema mjestu svojih roditelja, redovno se dolazi, a ima i ambicija kod mladih ulaganje u ruralni turizam.

Na Došćici nisu bili samo nekadašnji stanovnici i njihovi potomci, pristigli su i njihovi prijatelji koji posjećuju ovo skrovito mjesto.