JE LI ORAŠJE GREŠKOM OBRANJENO?!
Piše: Ilija Cvitanović
Krivotvorenje istine, zamjena teza i izjednačavanje uloga agresora i žrtve su najveći kamen spoticanja u izgradnji mira, pomirenja i pravde u Bosni i Hercegovini.
Stvaranje balansa i prividna podjela odgovornosti kroz proporcionalan broj krivičnih gonjenja za ratni zločin nema veze ni sa pravom, niti sa pravdom, već samo produbljuje, ionako, kompleksnu situaciju i izaziva osjećaj nepravde, ogorčenosti i nepovjerenja u institucije i državu.
Najveću nepravdu, kroz ovakav nakaradan vid „balansiranja“, doživio je hrvatski narod u BiH čiji su časnici i branitelji izloženi konstantnim progonima u montiranim procesima.
Niz se nastavlja. Tako je, prije nekoliko dana, privedeno deset hrvatskih časnika i branitelja iz Orašja zbog, kako se navodi, počinjenog ratnog zločina nad srpskim stanovništvom u razdoblju 1992 – 93 godine.
I tako, dok su srpske vojne i paravojne snage činile zločine u bosanskoj Posavini, protjeravši više od 160 000 Hrvata, palili i uništavali stoljetna hrvatska ognjišta i domove, uništavali crkve i samostane, kulturne spomenike i baštinu, Orašje je, na krilima hrabrih branitelja i domoljuba, ostalo obranjeno, unatoč izuzetno teškim strateškim prilikama i uvjetima.
Aneks VII Daytonskog mirovnog sporazuma, koji definira stvaranje uvjeta za održivi povratak raseljenih i prognanih osoba, nije niti u promilima proveden niti se tko više na njega poziva. Za zločine za egzodus, genocid i etnocid u bosanskoj Posavini skoro pa nitko nije odgovarao. Dok će branitelji Orašja, malog dijela Posavine, koji nije pao u ratu, odgovarati za nekakve zločine.
Očito je Orašje greškom obranjeno, a oni koji ga nisu u ratu osvojili, danas to čine u miru.
Ovakav odnos prema hrabrim hrvatskim braniteljima Posavine je skandalozan i sramotan! Koristim priliku još jednom izraziti potporu desetorici privedenih branitelja, na čelu sa umirovljenim generalom Đurom Matuzovićem koji je dužnosnik i istaknuti član HDZ-a 1990 od njegova osnutka.
Uz vas smo!
