Liste čekanja odnose živote u BiH, onkološki pacijenti prodaju vikendice, kuće, stvari da bi kupili lijekove…

Pacijenti iskazuju nezadovoljstvo i zbog dugih čekanja na magnentnu rezonancu. Neki čekaju deset mjeseci ili godinu dana. Onkološkim pacijentima ogromne probleme pravi i spora refundacija novca za lijekove.

Onkološki pacijenti umiru čekajući terapiju, zadužujući se ili prodavajući stvari kako bi kupili lijekove. Liste čekanja odnose živote, a dugo se čeka i na radioterapiju, te na magnetnu rezonancu.

Osim što se moraju suočavati sa bolešću brojni pacijenti u Bosni i Hercegovini doživljavaju dodatni stres usljed nedostataka i propusta zdravstvenog sustava. Broj oboljelih žena od karcinoma dojke znatno je povećan ove godine. Za mnoge tretmane i lijekove same moraju pronaći novac. Na Kliničkom centru univerziteta u Sarajevu trenutno nedostaje devet citostatika.

“Ako hoćeš da ostaneš zdrav nakon terapija u onkološkom centru najmanja terapija jednom mjesečno košta 4.000 KM, to je velika suma koje žene ne mogu financirati. Prodaju vikendice, kuće, stvari da bi uspjeli to isfinancirati”, kaže Jadranka Prljić za N1.

Pacijenti iskazuju nezadovoljstvo i zbog dugih čekanja na magnentnu rezonancu

Neki čekaju deset mjeseci ili godinu dana. Onkološkim pacijentima ogromne probleme pravi i spora refundacija novca za lijekove. Osam mjeseci je majka Azre Bajraktarević čekala suglasnost o korištenju lijeka ribociklib koji je uputio konzilij na UKC-u Tuzla.

“Suglasnost od federalnog ministarstva zdravstva da ovaj lijek može koristiti došla je tek krajem veljače 2024. Mislite da smo čekali cijeli taj period. Taj lijek smo naravno kupili, ali koliko ljudi sebi to nije moglo priuštiti. I mi sebi nismo mogli priuštiti nego smo uspjeli uz pomoć prijatelja i obitelji prevazići taj problem. Sramotno je ovo što se događa u našoj državi”, ističe Azra Bajraktarević.

Problemi za oboljele samo se nižu. Jedna od majki djeteta koje ima reumatoidni artritis priča koliko je otežavajuća okolnost za pacijente u entitetu Republika Srpska koji stanuju u Hercegovini jer se do UKC u Banja Luci moraju voziti četiri ili pet sati. S druge strane ova sugovornica ističe izuzetno pozitivno iskustvo liječenja u Banjoj Luci.

“Želim napomenuti kako s obzirom da živimo u Hercegovini i određeni broj djece ima reumatoidni artritis da bi bilo korisno kada bi imali specijalistu dječije reumatologije u bolnici u Foči. To bi olakšalo putovanja, obavljanja kontrola, liječenje. Bilo bi dobro kada bi nadležni razmotrili ovaj problem.”, istaknula je.

“Naš zdravstveni sustav je bolestan”, poručuje Sead Sefić, pokretač projekta Glasaj za život, koji smatra da donositeljima odluka nije u fokusu imati zdravo stanovništvo.

“Dakle, mi prema izdvajanjima iz BDP-a izdvajamo kao i razvijeni svijet, 9,8%. To je za nevjerovati, ali izdvajamo. Nama se gubi novac nakon toga. U realizaciji i prikupljanju sredstava kod izvršenja proračuna zdravlje i zdravstvo je na osmom mjestu, među ostalima”, dodaje Sefić.

Da je tako, poručuju iz Udruženja oboljelih, pokazuje i podatak da na 10.000 stanovnika dolazi 21 liječnik, što nas čini zemljom sa najmalobrojnijim zdravstvenim kadrom u regiji. Poražavajuće je također da se na inovativne terapije čeka više od 900 dana.