Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine o proslavi 1100 obljetnice prvog hrvatskog kralja Tomislava
Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine uputili su u javnost svoje viđenje obilježavanja 1100 obljetnice o spomenu prvog hrvatskog kralja Tomislava. Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti. Stavovi izneseni u ovom priopćenju ne odražavaju stavove Ramskog vjesnika.
Godina pošasti hrvatskom kralju Tomislavu
Prošle je godine obilježena i proslavljena 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva, a u stvarnosti obljetnica prvog crkvenog sabora u Splitu na kojem je sudjelovao hrvatski vladar Tomislav od pape tituliran kao kralj. Već sada se može reći da proslava prošle godine svojim sadržajem i razmjerima nije bila ni blizu proslavi 100 godina ranije koju su tada organizirali Hrvati u svim krajevima u kojima su bili većina i u gradovima u kojima su tada živjeli čak i kao manjina.
Zbog uvjerenja da je Tomislav okrunjen na Duvanjskom polju i da je ime mjesta tradicionalnog imena Duvno preimenovano u Tomislavgrad, ta je proslava kao i prije 100 godina došla do izražaja kod duvanjskih Hrvata. Tim je povodom predsjednik Vlade Hercegbosanskog kantona ili hrvatski župan Ivan Mije Vukadin s prijestolnicom u Livnu odobrio 200.000 konvertibilnih maraka svojoj Općini Tomislavgrad za održavanje raznih manifestacija povodom obilježavanje 1100 obljetnice krunidbe kralja Tomislava (Narodne novine Hercegbosanske županije, godište XXIX, broj 7, Livno, 13. kolovoza 2024., str. 652). Nije naglašeno da je krunidba bila na Duvanjskom polju, ali se to podrazumijeva, jer novac nije dodijeljen, ako ne konkurentskom Livnu, recimo Kupresu ili Glamoču.
Svečanost je bila otvorena 31. siječnja/januara 2025. u Tomislavgradu, a tim je povodom Vukadinov medijski servis Tomislavcity donio sljedeću vijest: „Svečanosti su nazočili predsjednik Vlade Hercegbosanske županije dr.sc. Ivan Vukadin, ministar znanosti prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije Ante Tadić, ministar unutarnjih poslova Hercegbosanske županije Mario Lovrić, ministar financija Hercegbosanske županije Ivan Ćubela. Predstavljanju programa obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju nazočili su i predsjednik Skupštine Hercegbosanske županije Jozo Ćosić, zastupnici u skupštini Hercegbosanske županije, Petar Galić zastupnik u Zastupničkom domu F BiH i brojni drugi gosti.“ Tom je prilikom predsjednik Vlade Hercegbosanske županije tituliran kao doktor znanosti Ivan Vukadin izjavio sljedeće: „Kralj Tomislav nas kroz povijest, program koji je predstavljen na ovoj svečanosti, kroz odluke Hrvatskog sabora i odluke susjednih hrvatskih županija uvezuje u zajedništvo, mi smo bili i ostat ćemo ovdje. Neka ova 1100. obljetnica bude prekretnica u zajedničkoj borbi za izboriti opstojnost i ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH i to je naš zadatak u budućnosti.“
Srećom hercegbosanski župan Vukadin nije više kazao ni jednu nesuvislu ili konfuznu rečenicu, jer bi možda dozvao gromoglasni smijeh od duha kralja Tomislava.
Upadljivo je da u slavlju nije sudjelovao ni jedan od tri ministra Vukadinove vlade srpske nacionalnosti. To je neobično jer je kralj Tomislav poznat po tome što je pred Bugarima primio i zaštitio Srbe. Zbog toga je kralj Aleksandar Karađorđević kao legalni kralj Srba, Hrvata i Slovenaca podržao obilježavanje 1000.-e obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Vrhunac njegovog doprinosa koju godinu kasnije bio je na način da je svome sinu i princu dao ime Tomislav i dopustio da se u njegovu čast Duvno preimenuje u Tomislavgrad. Pa i današnji srpski radikal Nikolić nosi ime Tomislav. Međutim, srpskim ministrima u Vukadinovoj vladi ne treba zamjeriti. I Vukadin i njegovi ministri hrvatske nacionalnosti nisu sudjelovali u četničkom karnevalu u Bosanskom Grahovu za pravoslavni Božić nekoliko tjedana ranije. A tamo je trebao biti barem ministar unutarnjih poslova po službenoj dužnosti.
Zvonko Martić, karmelićanin iz samostana u Bukovoj Gori u Buškom blatu, koji se predstavlja kao otac i voli da ga tako oslovljavaju, vjerojatno je u svojim kontemplacijama imao viziju kako je izgledala Tomislavova kraljevska kruna. Tim je povodom, sada splitski pape, Zvonko izjavio: „Kako ne postoje artefakti koje bismo mogli uspoređivati iz tog ranohrvatskog razdoblja, s profesoricom Jasminom Pacek, koja je radila kostim, prvo smo krenuli od toga koje znakove ne možemo staviti. Šahovnica ne može jer je tada nije bilo. Onda smo krenuli s križem, pticama i pleterom, trima standardnim starohrvatskim motivima. I taj križ iz ranohrvatskog razdoblja koji je duvanjski umjetnik Ilija Skočibušić stavio na krunu nađen je na gradini u blizini samostana (naravno, karmelskoga u Buškom blatu – op.), tako da je to zaštitni znak i krune i kostima.“
Zaključak da šahovnica nije mogla biti na Tomislavovoj kruni, jer je tada nije bilo, kosi se sa stavovima prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je u svome posljednjem javnom nastupu objašnjavao da je hrvatska šahovnica prisutna na vrču iz 18. stoljeća prije Krista nađenom u Iranu odakle su se Hrvati doselili u današnju domovinu.
https://www.facebook.com/watch/?v=1240687784765188
Zar Zvonko, doktor znanosti na polju priučene etnologije, sumnja u istinitost navoda Franje, doktora znanosti na polju priučene povijesti? Najbolje je rješenje ne vjerovati ni jednome ni drugome, jer je riječ o fantazijama i mitomaniji. A na tobožnjoj Tomislavovoj kruni, koja je sada osmišljena, i doktor Frankenstein bi pozavidio.
Izmišljena Tomislavova kruna ima oblik cvijeta otvorenih latica, a izrađena je od srebra težine skoro 4 kg. Vrhovi krune završavaju se uzdignutim križevima od kojih svaki na sebi ima tri ptice što je preuzeto s poznate križolike fibule iz 6. stoljeća, nađene na Gradini u neposrednoj blizini današnjeg karmelićanskog samostana. Na križevima krune golubovi su prikazani ukočeno kao da ih je netko ubio. U središnjim dijelovima obruča krune su po dva pauna dugih repova okrenuta jedan prema drugome, a između njih su cvjetovi. Riječ je o čestom starokršćanskom motivu iz 5. i 6. stoljeća gdje paunovi piju iz kaleža, ali su u 9. i 10. stoljeću paunovi dosta stilizirani, jer ih ranosrednjovjekovni Hrvati nisu mogli vidjeti uživo na Duvanjskom polju. Na izmišljenoj kruni paunovi mirišu cvijet koji sliči na križ. Obruč krune ukrašava „starohrvatski pleter“ koji je inače dekoracija na oltarnim pregradama unutar crkava od 9. do 11. stoljeća na širokom europskom području. Drugim riječima, ti se ukrasi, međusobno vremenski udaljeni, sigurno nisu nalazili na Tomislavovoj kraljevskoj kruni osim u bajkama. Usprkos tome, kruna je bila istaknuti eksponat na izložbi u Tomislavgradu, a zatim na izložbi „Duvno polje – kraljevsko prijestolje: suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava“ u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Sljedeća manifestacija bila je krajem travnja/aprila 2025. kada je kod crkve u Mesihovini na Duvanjskom polju održan blagoslov motora i motociklista. Organizatori tog okupljanja bili su Biker bar Mesihovina, Moto klub „Duvnjaci“ i Moto klub „Konjanici“ iz Tomislavgrada uz još dva moto kluba. Motoriste je blagoslovio duvanjski franjevac Jozo Radoš srpskog momačkog nadimka Đoka. Kada Hrvati u Duvnu više ne uzgajaju konje (istina, pojedinci ilegalno love i ubijaju poludivlje konje na visoravni Krug), neka se barem motoristi iz Tomislavgrada zovu konjanicima. Možda je Tomislav protiv Bugara i Mađara vodio svoje konjanike na motorima uz neizbježni blagoslov katoličkih svećenika?
https://tomislavcity.com/nakon-blagoslova-motora-i-motorista-defile-kroz-tomislavgrad-foto-video
Prije se na seoskim svadbama utrkivalo za ovna, ali su se prošle jubilarne godine standardi povisili pa je na Duvanjskom polju organizirana „Utrka za krunu kralja Tomislava“. Također je održana i specijalna izložba pasa tornjaka nazvana „Kup kralja Tomislava“. Kakav je to bio hrvatski vojskovođa kojeg u ratu nije pratio tornjak? I maršal Tito je imao psa tornjaka Luksa, ali ga je zamijenio vučjakom Reksom koji mu je spasio život.
Kada je već župan Vukadin darovao toliki novac za proslavu širenja mitomanijske magle nije čudno da su se na proslavu obljetnice odazvali i u spomen bazilici u Tomislavgradu okupili katolički biskupi iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske i provincijali pojedinih franjevačkih provincija i tu održali „povijesno euharistijsko slavlje“. Jedino nisu sudjelovali papini izaslanici kao prije 1100 godina. Tom su prilikom hrvatski biskupi obišli i brdo Karaulu, odmah iznad spomen bazilike, a na tom se brdu nalazi katoličko groblje (kapelom i betonskom mrtvačnicom) čije je širenje uništilo ostatke starokršćanske i srednjovjekovne crkve. Ali od ukazanja kralja Tomislava na tom brdu nije bilo ništa.
Jedan od razloga velikog odziva hrvatskih katoličkih biskupa je i nedavno imenovanje Dražena Kutleše, rođenog Duvnjaka, za zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Ispričnicu za izostanak hrvatskih biskupa na ceremoniji u Tomislavgradu mogao je dati samo papa u Rimu. Isti taj Kutleša dosad nije riječ rekao o sistematskom uništavanju ostataka starokršćanskih i srednjovjekovnih crkava u duvanjskom kraju, a dosad ih je uništeno nekoliko – u njegovom rodnom Prisoju, zatim na Karauli, u Kovačima, Mandinom Selu i Vinici. Znakovito je da su u njihovom uništavanju na različite načine bili uključeni katolički svećenici. Možda Kutleši ne treba zamjeriti u tom slučaju. Vjerojatno „nije bio prisutan i nije mnogo istraživao“ i to su „vjerska sloboda i pravo“ kao u slučaju okupljanja katolibanskih klečavaca na trgu ispod zagrebačke katedrale. Vjerojatno za oba slučaja još čeka konkretne upute iz Rima. Možda je netko putem ubio crkvenog goluba pismonošu pa se (mons)ignor Kutleša neće nikad ni očitovati.
Na planini Lib nalazio se predrimski Delminij (Dalminion, Delminium) čije je ime sačuvano u imenu Dulmno, danas Duvno. Upravo je u romansiranom Ljetopisu Popa Dukljanina navedeno da je prilikom održavanja sabora na Duvanjskom polju, hrvatski kralj koji je tom prilikom okrunjen, a kojeg je romantičarska historiografija u 19. stoljeću odredila kao Tomislava, imao svoju utvrdu upravo na planini Lib. Zbog toga nije slučajno da je doprinos obilježavanju 1100 obljetnice u Duvnu bila Planinarska staza hrvatskih kraljeva na planini Lib.
Zbog toga je župan Vukadin na svojstven način dao doprinos Planinarskoj stazi hrvatskih kraljeva na Libu. Tim je povodom njegova uprava izdala (prava izdaja) da se preko planine Lib probije vatrogasni put. Dakle, vatrogasni put na krševitoj planini na kojoj raste nisko raslinje. Možda Vukadin želi samo omogućiti duvanjskim vatrogascima pristup kada Rimljani sljedeći put spale Delminij. Vatrogasni put je ubrzo postao put za postavljanje privatnih vjetroelektrana na Libu – planini koja bi u svakoj normalnoj državi bila zaštićeni spomenik prirode i kulture nulte kategorije. Vrlo brzo je bilo jasno da je to bilo trasiranje puta za koncesiju privatnoj tvrtki Concordia da na državnom i javnom vlasništvu izgradi privatne vjetroelektrane. Tu je postalo jasno zašto Federalno ministarstvo za kulturu Bosne i Hercegovine u Sarajevu pod kontrolom HDZ-a BiH i Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine godinama nije željelo i danas ne želi proglasiti Lib nacionalnim spomenikom kulture i nacionalnim parkom prirode. Jer tada nema nikakvih eksploatacija na zaštićenoj površini, a to znači ni novca političarima svih boja i masti. Ali ono što mnogobrojni pripadnici raznih komisija i inspekcija na državnoj plaći, koji mukotrpno sjede i rade, nisu u stanju spriječiti jest buntovna duvanjska bura. Udarila Concordia na delmatsku Congoru pa ćemo vidjeti tko će pobijediti. Tu su još i delmatski borci iz Borčana.
Dakle, rvacki župan Vukadin je izdvojio 200.000 KM za obilježavanje 1100.-e obljetnice „krunidbe hrvatskog kralja na Duvanjskom polju“, ali sve je to potrošeno na gore navedene manifestacije tako da se može zaključiti da je riječ o Vukadinovoj populističkoj kampanji za opće izbore sljedeće godine. Nije se slučajno Vukadin sa svojim Hrvatskim nacionalnim pomakom udružio s još nekoliko malih stranaka da mimo HDZ-a BiH izađu na opće izbore. S ciljem da se stvori koalicija protiv velikog vođe Dragana Čovića pridružio im se i Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke. Očigledno naivni Slavko još nije shvatio da tko s Vukadinom hrvatske ovce čuva na kraju kosti glođe. I to svoje kosti. Što bi drugo Vukadin mogao, kao predstavnik te koalicije, biti na sljedećim općim izborima nego hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Jedino tako može pokušati izbjeći ili odgoditi odgovornost za dosadašnja djela. Upravo je zbog toga Vukadin javno zazivao kralja Tomislava pred duvanjskim Hrvatima. Tako mu kralj Tomislav pomogao.
Zato od obilatog novca koji je taj (pseudo)doktor (nadri)znanosti izdvojio iz svoje županske riznice nije financirano održavanje znanstvenog skupa u Tomislavgradu u kojem bi se raspravilo održavanje hrvatskog sabora na Duvanjskog polja u ranom srednjem vijeku, mogućnost Tomislavove krunidbe na tom polju, ali i opravdanost dvaput preimenovanja grada Duvno u Tomislavgrad u 20. stoljeću. Također, od izdvojenog novca nije financirano arheološko iskopavanje ni jednog ranosrednjovjekovnog hrvatskog nalazišta – neke crkve, utvrde ili groblja na području Duvanjskog polja ili Hercegbosanske županije. Naprotiv, prethodnu 2024. godinu je u tom pogledu obilježila devastacija srednjovjekovne crkve svete Magdalene između ostalog gradnjom nužnika u katoličkoj kapeli i kanalizacije na groblju u Mandinom Selu, rodnom mjestu župana Vukadina. To najbolje, odnosno najgore svjedoči koliko je njemu stalo do hrvatske srednjovjekovne baštine i kralja Tomislava.
„Intelektualni“ vrhunac proslave jubilarne godine u Tomislavgradu bila je objava knjige „Od Dalme do Duvna“ koju je napisao franjevac Ante Pranjić iz (ne)slavnog ogranka Pilipovića, nekadašnji švicarski misionar i gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu. Riječ je o dokazanom terminatoru duvanjske arheološke baštine, koji je između ostalog zatrpao konzervirane zidove termi rimskog Delminija ispred crkve u Tomislavgradu da bi tu napravio parkiralište za automobile vjernika i bagerom je iskopavao temelje starokršćanske crkve u Kovačima. Svojim odnosom prema ostavštini Delminija i pisanjem o slavnom Delminiju fra Ante slijedi svoga predšasnika fra Miju Čuića. Tako je Čuić povodom 1000-te obljetnice „Krunidbe hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju“ pisao knjigu koja je ostala neobjavljena. Tako je pisao o znamenitom gradu Delminiju i na istom je mjestu naveo da je na temeljima istraženog delminijskog rimskog foruma osobno izgradio katoličku crkvu! Na drugom je mjestu pisao o tome kako je ime Duvno izvedeno iz imena Delminij, ali je bez problema poticao preimenovanje u Tomislavgrad. Tako je sada postupio i fra Antiša. Samo usput treba navesti da istovremeno zastupanje ili obranu proturječnih stavova psihologija svrstava pod kognitivni poremećaj.
https://franjevci.info/vijesti/predstavljena-knjiga-od-dalme-do-duvna
Ali ne misle svi kao Vukadin i njegove pristaše i sljedbenici. Početkom 2025. u zagrebačkom Večernjem listu je objavljen optimistički članak „Godina počasti kralju Tomislavu: Obilježavamo 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva cijele 2025.” Tu je između ostalog najavljeno sljedeće: „U program se uključila i Hrvatska matica iseljenika koja s Udrugom za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u BiH “Stećak” organizira izložbu “Suvremena interpretacija povijesti – predaja o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju” na kojoj će biti predstavljeni povijesni artefakti iz 9., 10. i 11. stoljeća, zapadne i istočne kraljevske insignije te njihov odnos prema hrvatskim kraljevskim insignijama, a posjetitelji će moći pogledati virtualnu animaciju krunidbe kralja Tomislava. Bit će izložene i umjetničke slike nastale u okviru trogodišnje kolonije pod nazivom “Zemlja kralja Tomislava”. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu u povodu obljetnice planira na arheološkom lokalitetu Podgradina kod Livna obaviti prostorno snimanje i probno sondiranje. Lokalitet je poznat po manjem broju arheoloških nalaza, a posebno po pečatu (bulla) bizantskih careva iz vremena kralja Tomislava.“
Dakle, prvi put konkretno planiranje istraživanja baštine iz razdoblja kralja Tomislava! Nije na Duvanjskom polju, ali jest na području „Vukadinove“ županije – u Podgradini kod Livna i to u Buškom blatu koje Livno dijeli s Duvnom. Očigledno pojedini istraživači Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao nekakvu zaostalu koloniju dok su odlučili istraživati u Podgradini, a da prethodno nisu ni zatražili, a kamo li dobili dozvolu od Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu. Isticanje važnosti nalazišta iznad Podgradine za doba kralja Tomislava i najavljivanje arheoloških istraživanja u medijima bili su poziv i putokaz samozvanim istraživačima, zapravo pljačkašima detektorima za otkrivanje metalnih predmeta. Na Duvanjskom polju već više od deset godina djeluje skupina detektoraša koja gerilski (partizanski) po šumama i gorama na širem duvanjskom području pustoši poznata i nezaštićena arheološka nalazišta i prodaje nalaze.
Iako su ti detektoraši poznati imenima, fotografijama, opremom i plijenom nitko im ništa ne može, jer najžešćeg među njima je župan Joannes Lupinus proglasio počasnim građaninom Tomislavgrada, a financira ga županov duhovnik, župnik fra Felix Krznarić, koji iščupane predmete sabire i čuva u Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu. Tu, kao u hrvatskom srednjem vijeku, imamo spregu između župana, župnika i najamnika-plaćenika. Visokokvalificirani stručnjaci u toj županiji mogu u takvoj situaciji biti samo dvorske lude. Kako na Duvanjskom polju više nema netaknutih arheoloških nalazišta, duvanjski detektoraši usmjeravaju svoju aktivnost na susjedne pa čak i udaljenije krajeve.
Iznad sela Podgradine, na posljednjim obroncima planine Kamešnice, nalazi se arheološki kompleks koji čine dva povezana mjesta Gradina i Tabija. Tu je bila izgrađena kasnoantička utvrda koja je iz strateških razloga bila korištena i u hrvatskom ranom srednjem vijeku. Na tom je kompleksu nađen veći broj primjeraka željeznog oružja i ratničke opreme, a najvažniji nalaz predstavlja olovni pečat bizantskih careva Leona VI. i Aleksandra iz kraja 9. ili početka 10. st. Oko tog pečata se vodi rasprava u znanosti iz razloga što je to jedini ne samo bizantski pečat na području cijele ranosrednjovjekovne Hrvatske, a moguće je da je pošiljka na kojoj se pečat nalazio bila upućena Tomislavu prije nego što je on okrunjen za kralja.
Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine obišli su nalazište 16. kolovoza/augusta 2025. godine u kasnim poslijepodnevnim satima. Ubrzo su na Gradini uočili pojedinačne, a zatim na Tabiji koncentraciju relativno svježih plićih i dubljih jama u zemlji. Jame su bile iskopane na onim mjestima gdje su najteži pristupi utvrdi i uz dijelove utvrde (opkop, nasipi, zidovi) na kojima su se vodile borbe pa tu treba očekivati najveću koncentraciju željeznog oružja i opreme.
S obzirom na dosadašnje iskustvo s terenom poslije detektoraških pljačkanja posebno na planini Lib jasno je da je riječ o jamama nastalima vađenjem metalnih predmeta. Za skeptike treba navesti da su jame bile u zemlji između stijena, uz temelje zidova i u prokopu i uz strme rubove zaravni, i da oko jama nije bilo tragova papaka koji bi upućivali da su ih iskopali veprovi tragajući za korijenjem. Neke jame su bile pojedinačne, a neke duboke za veprovska kopanja. To potvrđuje i činjenica da na većim zaravnjenim travnatim površinama oko Tabije pokrivenima zemljom nije bilo jama, a upravo tu ima korijenja za veprove.
Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine su slučaj sutradan prijavili Policijskoj upravi u Livnu, ali nije bilo mogućnosti zajedničkog izlaska na teren na uviđaj isti dan.
Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine su ponovno 2. rujna/septembra obišli nalazište da bi na više načina dokumentirali devastaciju. Tada su uočili zelenu kameru čvrsto pričvršćenu remenom za jednu jedinu stabljiku (jer okolnu vegetaciju čini žbunje) u opljačkanoj arheološkoj zoni. U kameri se nalazila memorijska kartica i kartica s brojem pretplate pa su nalaznici u kasnim poslijepodnevnim satima otišli u Poštu u Livnu i zamolili da se na osnovi toga nađe vlasnik. Pokazalo se da je kartica kupljena 2024. godine i da je s mjesečnom uplatom na bonove što je upućivalo da ne pripada državnoj instituciji (šumarija, policija) nego privatniku. Uplata je posljednji put bila 12. srpnja/jula 2025. godine. Zagonetka je tko je i zbog čega ili koga postavio kameru i, poslije 50 dana nakon što ju je postavio i 20 dana nakon što je uplata istekla, nije došao po nju.
Nalaznici kamere su na kompjuteru pregledali memorijsku karticu. Kamera je, sudeći prema prvim snimcima, bila postavljena isti dan s posljednjom uplatom. Međutim, vjetrovi su doveli do čestog njihanja stabljike za koju je kamera bila vezana tako da je ona vrlo brzo napravila većinu snimaka. Ipak, u rano jutro trećeg dana ili 14. srpnja/jula fotografiran je lovac koji s puškom u rukama prolazi pored kamere. Na leđima ima ruksak, a iz ruksaka viri predmet koji se (usporedbom s fotografijama jednog duvanjskog detektoraša) može protumačiti kao oslonac za podlakticu detektora za otkrivanje metalnih predmeta. Dopuštena su drukčija tumačenja tog predmeta (stalak za pušku), ali je činjenica da je dotični išao u lov na Kamešnicu u vrijeme kada je bila zabrana. Pitanje je da li je taj čovjek spajao ugodno (lov na divljač vatrenim oružjem) s korisnim (pustošenje arheoloških nalazišta s detektorom za otkrivanje metalnih predmeta). Jedno je sigurno – to nije bio migrant iz Azije ili Afrike koji samo želi preći obližnju državnu granicu i ući u Europsku Uniju.
Nalaznici su sutra, 3. rujna/septembra, u jutarnjim satima predali kameru sa snimcima na USB-u i svim prikupljenim informacijama i indicijama Policijskoj upravi u Livnu. Što je policija učinila u daljnjoj istrazi nije do danas poznato.
Ako lovac u ruksaku nije nosio detektor, ostaje činjenica da je on prošao preko nalazišta u vrijeme kada lov nije dopušten. Ali to za ovaj slučaj nije bitno. Bilo bi važno saznati tko je lovac, jer je prolazio (samo jednom?) preko opljačkanog dijela nalazišta u približno vrijeme te detektoraške pljačke, pa bi on mogao pomoći u istrazi ako je vidio nekoga ili neku aktivnost. Bilo bi još važnije saznati tko je čovjek koji je postavio kameru u arheološkoj zoni prije stručnog istraživanja i saznati razloge zašto je to učinio. Među protuzakonitim detektorašima je već postala jaka konkurencija tako da postoji mogućnost da su počeli jedni druge špijunirati i kompromitirati.
Usprkos iznimnoj važnosti i značenju arheološkog kompleksnog nalazišta na Gradini i Tabiji iznad Podgradine, ono nije nikad ni na koji način zaštićeno od državnih službi, u prvom redu Federalnog ministarstva kulture, odnosno Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu (Ministarstvo kulture Hercegbosanskog kantona nitko ne drži za ozbiljno). Tako je to nalazište izloženo istraživanjima arheologa iz druge države bez dozvole te pljačkama i devastacijama vjerojatno domaćih detektoraša. Ali zato je „veleučena“ Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine proglasila arheološko nalazište na Rešetarici, koja se nalazi tri kilometra južno od Podgradine (koja s Gradinom i Tabijom čini jednu širu cjelinu), nacionalnim spomenikom. Razlika je „samo“ u tome što je Rešetarica arheološki iskopavana u nekoliko navrata i što se nalazi pod akumulacijskim Buškim jezerom. Tako je rijetko, za vrlo niskog vodostaja, dostupna stručnjacima i turistima, a jezeru hvala zaštićena je od detektoraša. Dakle, u nestabilnoj državi pod međunarodnim protektoratom i neriješenim nacionalnim pitanjem nije ništa čudno da imamo proglašen i zaštićen nacionalni spomenik pod akumulacijskim jezerom, a da je nadnacionalni spomenik iznad istog jezera izložen pljačkama i devastacijama.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Arheolo%C5%A1ko_podru%C4%8Dje_Re%C5%A1etarica
Iz svega izloženoga jasno je da smo zahvaljujući neodgovornim, častohlepnim i koristoljubnim ljudima umjesto godine počasti imali godinu pošasti prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Neka im je vječna slava i hvala.
Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine
