Ma gdje bili, druženje u svom kraju je najljepše
Sparno srpanjsko popodne mirisalo je na kišu. Oblaci su se nadvijali nad Donjom Ramom. Bicikla naslonjena na klupu za odmor kod plaže na Ustirami govorila su da netko traži osvježenje u Jablaničkom jezeru.
Tamo negdje kod Rata, gdje se nekada Rama ulijevala u Neretvu zrcali se splav. Najednom zapuha jak vjetar i poče nositi prašinu u oči.
Baš u tom trenutku ekipa se spremala na traženje osvježenja i ugodno druženje na Pisviru. Posljednji utovari su završeni i moglo se polako krenuti. Lagana vožnja makadamskom šumskom cestom postala je drugačija zbog jakog i naglog pljuska.
Grane su se savile tako da se i terensko vozilo oprezno provlači ispod njih. Nebo propara po neka glasna grmljavina. Neki se raduju kiši, a ima onih koji se raduju i grmljavini.
Prva postaja je kod lovačke kuće sekcije Ustirama. Kiša je već malo osvježila, a ekipa koja je prva stigla već je zapalila vatru. A što će biti poslije već se može pretpostaviti.
Ispod nadstrešnice okupila se zanimljiva ekipa, različite životne dobi, različitih zemalja s radnom knjižicom, od Norveške do Dubrovnika. Družina koju čine Jure, Anto, Stjepan, Ljuban, Željko, opet Anto, Danijel, Josip, Mario i Ivo.
Ovim izletom osnažuje ne samo svoje prijateljstvo, susjedske i rodbinske veze, nego i ljubav spram svom zavičaju.
U zraku se osjećala neka radost. Započelo je prepričavanje uspomena, onih od dječačkih dana do „ašikovanja“ pa sve do onoga kako djeca u tuđem svijetu čuvaju svoj maternji jezik i vezu sa zavičajem.
Na „udaru“ nekih zanimljivih dosjetki našli su se i dvojica neženja, ali se u cilju poticaja. Ugodni razgovori su tako trajali sve dok se kiša nije stišala, pojelo prvo pečeno meso s roštilja.
Nakon ove okrijepe dio ekipe se zaputi na vidikovac na Pisviru. Odatle pogled seže preko cijele Donje Rame, dolinom Jablaničkog jezera skoro sve do Konjica, a Jablanica se učini tako sitnom ispod planina. Moglo se samo čuti: „Ovo nema nigdje.“ Jedni drugima su napominjali: „Udahnite malo ovog zraka, jer ovakvog nema u Njemačkoj“. Naravno, stalno smijeh i dobro raspoloženje.
Sunce se već polako skrilo iza Psje stine. Vrijeme povratka u bazu, u lovačku kuću je tu. Dok je ova skupina stigla već je bio spreman i drugi dio roštilja. A onda ponovno zanimljivi razgovori. Oni malo stariji prisjećaju se koševine, zatim nošenja sijena na sebi, pa u čamac i preko jezera, pa onda ponovno brime na sebe i do štale na Ustirami.
Zanimljiv opuštajući izlet je teško opisati sa svim njegovim zanimljivim detaljima. Ovakvo nešto se mora doživjeti. Na neki način, ovakvi izleti mogu biti dio turističke ponude, a ljubitelji prirodnih Avantura s Ustirame rado će biti organizatori turističkih pustolovina kako Donjom Ramom, tako i Gornjom.
S njima možete i zaploviti Jablaničkim jezerom, nasmijati se, upoznati prirodne osobitosti, saznati o životu ljudi s ovih prostora koji je pravi scenarij za velike životne filmove.
