MATEA PRSKALO: “Lijepo je čuti da je nekome bolje nakon tvojih terapija i to je ono što mene motivira i puni mi baterije”
Mladi često danas nemaju previše mogućnosti nakon završetka školovanja, prostora za prilike koje zaslužuju nema ili im se ne pružaju. Poduzetništvo mladih je grana kojom se sve češće bave razne organizacije i nevladine organizacije, vlasti tek ponekad. Sve s ciljem kako bi skupili hrabrost i odvažili se na prvi korak i pokrenuli svoj prvi mali posao.
Međutim, neki od mladih vrlo se lako i brzo odluče da nešto naprave odmah po završetku školovanja, ne čekaju da im se ukažu trome prilike ili pomoć, skupe hrabrosti i uz malo podrške obitelji ili prijatelja kreću u avanturu vlastitog posla i bavljenja onim što su zavoljeli tijekom obrazovanja. Jedna od tih mladih je i 23-godišnja Matea Prskalo iz Prozora.
Fizioterapija kao jedini izbor
Ova mlada prvostupnica fizioterapije svoje je školovanje započela u srednjoj medicinskoj školi u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Oduvijek je voljela anatomiju, zanimalo ju je kako je građeno ljudsko tijelo i kako funkcionira. Potom upisuje Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru.
“Oduvijek me zanimalo kako je naše tijelo građeno, kako funkcionira i slično ali tada nisam znala čime bih se točno bavila ‘kad odrastem’. Kako je srednjoškolsko školovanje prolazilo počeli su me sve više zanimati treninzi, skolioze i ostale stvari koje su nam bile predstavljene u srednjoj školi, a bile su vezane za fizioterapiju. Tako sam bez previše razmišljanja odlučila upisati fizioterapiju u Mostaru”, priča nam Matea.
Smjer koji je upisala nikada joj nije bio previše težak, a dvije godine nakon završetka studija odvažila se pokrenuti svoj posao u njezinoj Rami.
“Većina mojih kolega je imala i neki drugi izbor osim fizioterapije, ali meni je bila jedini izbor i danas sam baš sretna zbog toga”, kaže Matea za Ramski Vjesnik.
Ukućani prvi pacijenti
Pitamo je kako se kao mlada osoba odvažila preuzeti stvar u svoje ruke, kako je sve krenulo. “Pokretanje mog posla došlo je nekako spontano. Kupili smo terapeutski stol, pa su moji prvi pacijenti naravno bili moji ukućani. Nakon njih šira rodbina, pa sam se zapitala zašto ne bih počela to raditi zaozbiljno. Uz nagovor prijatelja napravila sam Instagram i Facebook stranicu i krenula u nove izazove i pobjede”, govori nam Matea o samom početku svog rada.
Zdravstvo je jedna od grana koja je najviše pogođena iseljavanjem, posebno jer se uglavnom radi o visokokvalificiranom osoblju koje u Bosni i Hercegovini nema odgovarajuće uvjete rada ili djelatnici jednostavno nisu dovoljno plaćeni. Obzirom da je i Matea bliska zdravstvu, pitamo je kako joj se čini stanje s mladima u zdravstvu, kako dolaze do posla, biraju li radije zemlje Europske unije ili BiH.
“Znala sam da je moja struka takva da uvijek mogu raditi sama i to me ohrabrivalo za ostanak”
“Što se tiče stanja s mladima u zdravstvu danas, mislim da bi moglo biti puno bolje. Mladi nemaju previše prilika za posao i ne daju se neke prevelike mogućnosti. Dosta mojih kolega iz srednje škole i s fakulteta radi u zemljama Zapada, ali poznajem i one koji su se uspjeli izboriti za radno mjesto u BiH”, mišljenja je Matea te dodaje: “Ja sam još nakon srednje škole imala priliku otići raditi na Zapad, ali me to nikada nije previše privlačilo. Bilo je razmišljanja o tome hoću li ostati ili ići, ali uvijek je bilo više razloga za ostati. Znala sam da je moja struka takva da uvijek mogu raditi sama i to me ohrabrivalo za ostanak. Veliku pomoć i podršku sam imala od svojih roditelja kojima sam neizmjerno zahvalna.”
Fizioterapija je jako široka oblasti, dosta toga nudi pacijentima, ovisno od njihovih potreba, a Matea se za sada bazira na razne masaže, ali i Bowen terapiju za koju je nakon fakulteta dodatno pohađala tromjesečnu edukaciju.
“Trudim se učiti svakodnevno jer znanja nikad dosta”
Kao i većina studija na regionalnim sveučilištima, problem predstavlja nedostatak prakse, takav je slučaj i kod Matee. Međutim, u objavama na društvenim mrežama često možemo vidjeti da Matea pohađa razne edukacije i radionice, sve kako bi stekla praktično iskustvo i nadopunila svoje znanje kao fizioterapeutkinja. Među njezinim objavama su i citati liječnika poput Mate Gabora i drugih.
“Iskreno, nakon fakulteta nisam mogla primijeniti znanje koje sam stekla, jer smo imali jako malo prakse. Bila sam svjesna toga da se radi o ljudima i da ne mogu raditi bilo što i bilo kako. Zato sam odlučila upisati praksu u Rehabilitacijskom centru ‘Život’ u Mostaru, gdje sam bila osam mjeseci. Za to sam vrijeme naučila dosta toga novoga, a najbitnije od svega imala sam mogućnost raditi samostalno s pacijentima koji imaju različite probleme. Bila sam slobodna pitati sve što me zanima i uvijek sam dobila opširne i jednostavne odgovore. Bez te prakse sigurno ne bih pokrenula svoj posao”, priča nam Matea o stečenoj praksi.
Matea dodaje: “Često čitam neke knjige vezane za naše tijelo i um, a jedna od njih je i od Gabora Matéa ‘Kada tijelo kaže ne’. Trudim se učiti svakodnevno jer znanja nikad nije dosta. Spomenula sam ranije edukaciju za Bowen terapiju, a u budućnosti ću sigurno još učiti i upisati još neke edukacije koje će mi pomoći u radu sa pacijentima.”
“Lijepo je čuti da je nekome bolje nakon tvojih terapija i to je ono što mene motivira i puni mi baterije”
Mateina mala privatna ordinacija već je bila dom brojnim pacijentima, a koji joj često nakon tretmana pošalju poruke o pozitivnim učincima i zahvalama. Ponekad se odnos fizioterapeutkinja-pacijentica pretvori u istinski prijateljski, pa svaki susret protekne u opuštenoj atmosferi uz neizostavnu kavu i slastice. Matea takva iskustva dijeli na društvenim mrežama i redovno pokupi simpatije svojih sugrađana, prijatelja i kolega.
“Do sada sam imala dosta pacijenata, a najviše je onih s napetosti i bolovima u leđima. Do tih problema može doći iz stotinu različitih razloga, pa je uvijek bitno pronaći onaj koji uzrokuje problem. Sve je individualno i nijedan pacijent nije isti, to je možda najveći izazov u svemu. Imala sam pacijente kojima su bile otežane svakodnevne aktivnosti poput vožnje, sjedenja, rada, bilo je i onih koji zbog bolova nisu ponekad mogli hodati i slično. Mnogima sam pomogla i često mi se jave s pozitivnim porukama. Lijepo je čuti da je nekome bolje nakon tvojih terapija i to je ono što mene motivira i puni mi baterije”, pojašnjava nam Matea.
“Mnogi kažu da je hrabro, a ja mislim da nisam imala što izgubiti”
Mateu za kraj pitamo za poruku mladima koji i sami možda žele pokrenuti svoj posao, ali se boje komentara okoline ili neuspjeha. Matea kaže: “Pokretanje moje ordinacije čini mi se kao dobar potez, zbog mene i ljudi kojima treba pomoć. Mnogi kažu da je hrabro, ali ja mislim da nisam imala što izgubiti. Svima koji žele pokrenuti svoj posao želim poručiti da se nemaju čega bojati, bolje je riskirati nego kasnije žaliti za propuštenom prilikom.”
Matei želimo mnogo uspjeha u nastavku rada, da uspješno nastavi s edukacijama i napreduje u poslu koji voli. Sve informacije ukoliko su vam potrebne usluge fizioterapeutkinje Matee možete pronaći na sljedećim linkovima FACEBOOK i INSTAGRAM.
Foto: Mladen Topić/Ramski Vjesnik
