Migracije bi mogle dovesti do velikih previranja u Europi
Da je politika u Njemačkoj i nekim europskim zemljama pozorno slušala poruke muslimanskih intelektualaca, migranata iz azijskih i afričkih zemalja, ne bi se danas našla u gotovo nerješivim problemima.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Iako nemam isti pogled na previranja u Crkvi kao kardinal Gerhard Müller, jer zastupam mišljenje da je religijama, pa i kršćanskoj, potrebno pročišćavanje tradicije u skladu sa znanstvenim spoznajama, moram priznati da dobrim dijelom ima pravo u odnosu na ono što se danas događa u Europi, pogotovo u Njemačkoj. Njegova tvrdnja u razgovoru s novinarkom Diane Monagne kako kršćanstvo prestaje biti dominantnom religijom u Njemačkoj, pa i drugim zapadnim zemljama, odgovara stvarnom stanju u društvu. Uzrok sve manjeg zanimanja Europljana za kršćansku religiju treba tražiti prije svega u prosvjetiteljstvu, znanosti, ali i nesposobnosti dijela klera da evanđeosku poruku prilagodi vremenu u kojem se Bibliji pristupa s pozicije povijesno-kritičke metode istraživanja. Uostalom, osobna vjera uključuje sustavno traganje za novim odgovorima na stara pitanja.
Potraga za religioznim
To da su se mnogi kršćani udaljili od Katoličke Crkve, ne znači da su postali ateisti. Čovjek je takvo stvorenje – na to upućuje čitava ljudska povijest – da ne može biti potpuni nevjernik. Pitanje smisla života, kao i onoga što se događa poslije smrti, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Čak je i jedan Nietzsche, koji je s prezirom govorio o kršćanstvu i vječnom životu, pri kraju svojih životnih dana bio, na svoj način, zagovornikom besmrtnosti. Uostalom, jedno vrijeme je, očito psihički razoren, mislio da je sam bog. Da čovjek ne može živjeti bez nade u vječnost, ukazuje i pokušaj „modernog europskog nevjernika“ da potraži odgovor na bitna životna pitanja u nekoj drugoj religiji. Zadnjih desetljeća to je uglavnom bio budizam.
Islam kao privlačna religija?
Danas, kako pokazuju statistički podaci jedan dio Europljana traži odgovor na pitanje o smisla života u islamu. Iako je riječ uglavnom o ženama koje prihvaćaju vjeru bračnog partnera, nije zanemariv niti broj onih koji iz drugih razloga prelaze na islam. U jednoj znanstvenoj studiji prije nekoliko godina izneseni su podaci da jedan dio mladih ljudi u Njemačkoj, koji nije doživio obiteljsku atmosferu (raspadi brakova), s velikim oduševljenjem gleda na „obiteljski sklad“ unutar islama. Riječ je o onom površnom doživljaju skladnosti obitelji iza kojega se za „njihove oči“ kriju mnogobrojni nevidljivi problemi.
Da tu nije na djelu idealni obiteljski sklad, kako misle ti mladi ljudi, upućuju statistički podaci koji govore da je u Njemačkoj daleko veći broj muslimanki koje izvršavaju samoubojstvo nego je to slučaj kod kršćana ili ateista. Činjenica jest – u tome se čovjek mora složiti s kardinalom Müllerom – da islam kao religija, unatoč vrlo upitnim pogledima na zapadne civilizacijske norme, brojčano raste u Europi, dok se istovremeno broj pristalica kršćanstva smanjuje.
Liberalni krugovi šute
Problem nije u samom broju, jer je izbor religije privatna stvar svakog pojedinca, nego u tome koliko se pojedine religije mogu uklopiti u moderna stremljenja zapadnog društva, u kojem je zajamčena ravnopravnost žene i onih koji drugačije misle i žive. Nažalost, veliki dio pridošlih muslimana u Europu ima vrlo tradicionalan pogled na vjeru, bez ikakva dodira s prosvjetiteljstvom i znanošću. Kad se govori o migracijama, treba uvijek razlikovati školovane muslimane koji se vrlo brzo integriraju u zapadna društva od onih koji iz neznanja promatraju islam kao nadmoćnu religiju.
Zanimljivo je da pojedini ekstremni muslimanski krugovi u Europi, među kojima je i povelik broj mladih ljudi, koji preferiraju šerijatski zakon, ne nailaze na kritiku liberalnih krugova. Jačanje radikalnog islama moglo bi se razbiti o glavu onima koji su, poput pristalica vokeizam i Antife, svoju ideologiju usmjerili uglavnom protiv tradicionalnih zapadnih vrijednosti i kršćanstva, ne primjećujući probleme s kojima se sučeljava europsko društvo u odnosu na uvezeni konzervativni islam.
Ne shvaćaju ih ozbiljno niti političari. Da shvaćaju poodavno bi poduzeli određene mjere kako ne bi došlo do sukoba u društvu. Jačanje AfD-a, koji je prema nekim zadnjim istraživanjima najjača stranka u Njemačkoj, može se pripisati upravo tom političkom nesnalaženju.
Radikalizacija Europe kao posljedica
Ukoliko u politici ne dođe do ozbiljnog kritičkog odnosa prema konzervativnom, uvezenom, azijskom i afričkom islamu – koji umjesto za integriranje više interesa pokazuje za promjene zapadnog društva, njegovo prilagođavanje islamskoj tradiciji – radikalne europske stranke će imati sve više pristalice. Dogodit će se ono što sam predvidio u svojoj povijesnoj knjizi od prije nekoliko godina (Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije), da ćemo umjesto europskog islama dobiti islamsku Europu. Pri tome nisam mislio na brojčanu nadmoć muslimana, nego na to da ćemo dobiti u Europi ono problematično, kaotično društveno stanje kakvo imamo u konzervativnim islamskim zemljama. Ukoliko politika želi izbjeći stanje društvenih nemira, sukob radikalnog islama i desnice, mora učiniti sve da opasne stranke ne postanu nositelji vlasti. A da bi do toga došlo, nije dovoljno samo kritizirati birače AfD-a i drugih radikalnih europskih stranaka, nego se ozbiljno pozabaviti sve jačim utjecajem konzervativnog, azijskog i afričkog islama na oblikovanje društva. Da je politika u Njemačkoj i nekim europskim zemljama pozorno slušala poruke muslimanskih intelektualaca, migranata iz azijskih i afričkih zemalja, ne bi se danas našla u gotovo nerješivim problemima.
