MILIJARDER MILE: Koliko milijardi točno posjeduje Milorad Dodik

Prije desetak i više godina predratni ministar i poratni visokopozicionirani profiter dobacuje u prolazu: „Težak je on najmanje milijardu. Tko? Pa Mile, samo vi mislite da je to pretjerano“. Na kojeg je Mileta mislio, nije izgovorio, piše Žurnal.

Kraj je 2022. godine. Ekonomistica Svetlana Cenić gostuje na N1.

“Dodik je, mislim, najbogatiji čovjek u BiH. Stranci su mu procjenjivali bogatstvo, nisam ja. Nemam te obavještajne podatke, niti svoje ‘pipke’ svugdje. Oni su mu procjenjivali bogatstvo i cifra je tolika da su mi oči ispale. Njegovo bogatstvo mu je, mislim, procijenjeno na 3,5 milijardi KM. Tako kažu oni, ne ja”, navela je tada Cenić.

Ako je ovo istina, onda Dodik bez problema može otplatiti više od pola ukupnog duga Republike Srpske, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka ili otplatiti ovogodišnja kreditna potraživanja koja dosežu gotovo milijardu maraka. Sasvim sam mogao bi olakšati neizvjesnu ekonomsku situaciju ovog bosanskohercegovačkog entiteta.

Službena imovina

Sadržaj službene imovine Milorada Dodika, prema uvidu u imovinsku karticu prijavljenom za opće izbore 2022. godine koji je objavila N1, nije ni približan kuloarskim navodima.

Dodik je prijavio oko 75.000 maraka godišnjeg prihoda od plaće, 100.000 maraka od poljoprivredne djelatnosti te 49.000 od izdavanja vile u Beogradu čiju je vrijednost procijenio na 1,7 milijuna KM. Od imovine Dodik je prijavio još stan u Laktašima (80.000 KM), vozilo Golf 8 (50.000) te dionice u Banji Laktaši vrijednosti 505 KM. Kreditno je zadužen za nešto više od 660.000 maraka. Godišnji prihodi supruge navedeni su u iznosu od 45.000 (imanje), a njena imovina sastoji se od dva zemljišta (89.000), poslovnog prostora (100.000) i vozila (30.000 KM).

Rusko Veleposlanstvo na adresi tvrtke

Ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu odnosno njegovoj tvrtki ‘Comsar Energy Group’ 2013. godine dodijeljena je koncesija za eksploataciju uglja nadomak Termoelektrane. Ugovor je proglašen tajnim, kao što je tajnovito mnogo toga s ovom tvrtkom registriranoj na Cipru. Javna je tajna da ovako veliki posao nije mogao biti povjeren bez suglasnosti Milorada Dodika. Registriraju se nove tvrtke u Republici Srpskoj: ‘Comsar energy Trading’, ‘Comsar Energy Agro’, ‘Hotel Comsar Rudo’ sve do ‘Comsar Energy Hidro’. Osnivač posljednje je ‘Comsar Hydro Holding Ltd’, registriran na Cipru, u Nikoziji na adresi – ruskog veleposlanstva u ovoj državi!

Posljednjih dana aktualna je i ‘Hydro Power Group’. Iako joj je posredni osnivač londonska tvrtka ‘Dexbridge engineering limited’, sjedište im je na istoj adresi kao tvrtka Serdarova ‘Comsar energy agro’, a koriste i Comsarov službeni email. Elektroprivreda Republike Srpske uz suglasnost entitetske vlade namjerava otkupiti za 200 milijuna KM! Dodikovo obrazloženje da je riječ o “vraćanju suvereniteta u oblasti energetike” suvislo je do trenutka kada se pogledaju negativni poslovni rezultati tvrtke koja nema zaposlenih. Tako će model ‘profit od ničeg’ još jednom biti na djelu.

Prvi milijuni

Više od 30 godina Dodikove aktivne političke karijere manje – više je poznato, kao i dio nekadašnjih osobnih poslovnih angažmana. Početne poslove Dodik je imao s tvrtkom za proizvodnju namještaja, dušeka i jorgana ‘Igokea’, no bez nekog financijskog uspjeha. Došao je rat i vrijeme za unosnu trgovinu. U to doba to je značilo – šverc naftom i cigaretama.

Travnja 1994. godine Dodiku su oduzeta dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije i to nije bio jedini slučaj. Zastupao je tvrtku ‘Vrbas’ koja 1994. godine preko rumunjske tvrtke kupuje dizel gorivo vrijednosti oko 4,8 milijuna dolara. Tako je, samo po ovom ugovoru, na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme, zaradio milijune. Postoje navodi da je od ovog novca Dodik tada kupio stanove u Beogradu. Legendarna vila na Dedinju tek će slijediti.

Srbija, kolijevka profita

Dodikovog imena nema u službenim vlasničkim udjelima, iako ga povezuju s brojnim tvrtkama i poslovanjem u Srbiji. Beogradska tvrtka ‘Komgrap’ ilustrativan je primjer.

Dodikov omiljeni, nedavno preminuli poslovni partner Slobodan Stanković, vlasnik tvrtke ‘Integral’ iz Laktaša platio je 2007. godine većinski udjel u ‘Komgrapu’ 4,3 milijuna eura da bi na kraju preuzeo poslovne prostore na najskupljim lokacijama u Beogradu i imovinu na lokacijama od Srbije do Ukrajine. Postoje procjene da je vrijednost nekretnina ‘Komgrapa’ bila nekoliko stotina milijuna maraka. Tomislav Kostić, tadašnji predsjednik sindikata u ‘Komgrapu’ je tijekom sastanka s tadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju čuo do tada nepoznati podatak.

“Vladislav Cvetković se začudio. Rekao je pred svima, da je, po njegovim saznanjima, većinski vlasnik, odnosno gazda ‘Komgrapa’ Milorad Dodik, a ne ‘Integral’ Slobodana Stankovića i da on u papirima ima Dodikovo, a ne Stankovićevo ime“, pričao je Kostić.

Zgradu u Novom Sadu stanovnici nazivaju ‘Dodikova palata’, no službeno investitor je ‘Galens invest’, jedna od tvrtki grupacije “Galens”

I to nije jedina konekcija poslovanja s tvrtkama ili osobama iz Srbije, za koje je šteta išla uglavnom na račun proračuna Republike Srpske, a u korist ‘nepoznate osobe’. Evo nekoliko primjera konekcije sa srbijanskim tajkunima Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem.

Tijekom prvog premijerskog mandata 1998. godine, Milorad Dodik je odobrio kredit od 750 tisuća KM iz proračuna Republike Srpske (RS) Đurićevom poduzeću ‘Zekstra rent a car’ iz Zemuna, Srbija. (svi dokumenti u posjedu ‘Žurnala’). Prvi problem je što je riječ o privatnoj tvrtki iz druge države, tadašnje SR Jugoslavije i sadašnje Srbije jer je ‘Zekstra’ registrirana u Zemunu. ‘Zekstra’ je vratila tek nešto više od 10 posto novca. Dodik, Mišković i Đurić bili su akteri i privatizacija Robne kuće ‘Boska’ u Banja Luci. Nitko nije vidio privatizacijski ugovor, a prema dostupnim informacijama, plaćena je novcem iz proračuna RS.

To je samo jedan primjer. ‘Bobar’ banka, Robne rezerve, ‘Farmlend’, ‘Grand Trade’, ‘Birač’, Medicinska elektronika, samo su dijelovi niza korupcijskih afera u kojima su mediji navodili pozadinsku ulogu Milorada Dodika.

Drastičan je primjer poslovnog angažmana ‘Lutrije RS’ i ciparske tvrtke ‘Glori’. Direktor ‘Lutrije’ bio je Dodikov kum Mile Radišić, a ugovor je ustvari bio paravan za izvlačenje milijuna KM. Pojedini mediji navodili su da je Dodik kupio kuću na Cipru što je demantirao. Uporedno, njegova kći Gorica izjavljuje da je u ovoj državi pohađala koledž.

Djeca su bogatstvo

Milorad Dodik je ponosni otac jer su mu djeca razvila višemilijunski biznis, istina s pokojim milijunom povoljnih kredita, proračunskim i roditeljskim poticajima. Priča o poslovima djece Milorada Dodika, Igora i Gorice, otvorena je 2009. godine, kada je Investicijsko – razvojna banka RS dodijelila kredit od tri milijuna maraka tvrtki ‘Fruit Eco’, čiji je suvlasnik Igor Dodik, sin Milorada. Dodik je tada kao entitetski premijer bio i predsjednik kreditnog odbora banke.

Tvrtka i dalje posluje i to uspješno. Prema pisanju portala Capital.ba tvrtka je u 2020. godini imala prihode od 1,67 milijuna maraka i dobit od 490.000 maraka

Restorani “Agape” Gorice Dodik uglavnom ne posluju loše

Prema službenim podacima portala akta.ba u 2021. imala je prihod od 2,8 milijuna te dobit od 158 tisuća maraka. Portal Capital ukazuje i na tvrtke njenog supruga Pavla Ćorovića. Njegova poduzeća ‘Agro Destil’, ‘KBV Datacom’ te ‘Red Box Media’, u kojoj je suvlasnik s Renatom Radišićem (sina Dodikovog kuma Mileta Radišića), su u 2020. godini obrnule ukupno 1,8 milijuna maraka i prijavile dobit od oko 150.000 KM, što je na razini iz godine prije pandemije.

Tvrtka ‘Global liberty’ iz Laktaša, u vlasništvu Gorice i Igora Dodika, nije se proslavila poslovanjem. Nakon što su 2020. imali prihod od 173.000 KM i dobit od 93.000 KM, godinu 2021. završili su ‘u minusu’ od 77.000 maraka. Da im olakša gubitak potrudile su se institucije RS. ‘Global liberty’ je prošle godine dobila poticaje u iznosu od 26.889 maraka, iz agrarnog proračuna te Kompezacijskog fonda. Poticaje iz istih izvora je dobila i tvrtka ‘Fruit eco’ koja je u suvlasništvu Igora Dodika i to 182.000 maraka. ‘Agro voće’ u vlasništvu Gorice Dodik, je dobilo poticajne iznose od oko 102.000 maraka.

Naravno, u legendu je ušla priča o pravoj ulozi Igora Dodika u tvrtki ‘Prointer’. On i Milorad Dodik negiraju bilo kakvu povezanost za vlasničkom strukturom, no ostaje činjenica da je ‘Prointer’ neprikosnoveni natječajni šampion sa svojim ‘konzultantom (što je javno priznao otac Dodik) Igorom Dodikom.

Kad nema Rusa i Kinezi su dobrodošli

Posebna priča jesu Dodikove relacije s Rusijom i tamošnjim tajkunima, od privatizacije Rafinerije Brod do prodaje obveznica Republike Srpske.

Žurnal je o tome objavio nekoliko priča, sve do navoda o Dodikovim nekretninama u Rusiji i Srbiji.

Kako su poslovi s Rusijom i Rusima u posljednje vrijeme u zastoju, Republika Srpska, čitaj Milorad Dodik, se sve više okreću prema partnerima iz Kine, sklapajući brojne ugovore za izgradnju infrastrukture i energetskih objekata. Država Kina nije baš transparenta pri sklapanju poslova, što ovdašnjim vlastodršcima odgovara.

Poznato je da je korupcija u Kini strogo kažnjiva, no postoje izuzeci – nije kažnjivo ukoliko je u korist države. Iako je tržište BiH gotovo minorno u odnosu na cjelokupan posao, ono zbog podložnosti korupciji može biti, a mnogima i jest, zanimljivo.

Podsjetimo i na izgradnju zgrade Vlade RS u Banja Luci, RTV doma te autoceste Banja Luka-Gradiška

Prema izvješću SIPA-e Milorad Dodik, Slobodan Stanković i još 13 osoba osumnjičeni su da su prali novac i vršili porezne utaje uz imovinsku koristi u iznosu od oko 115 milijuna KM. Podsjetimo, nabavljane su korpe za smeće i pepeljare u vrijednosti većoj od tisuću maraka, što je mali, ali ilustrativan detalj kako se trošio novac. Plaćane su fiktivne narudžbe na račune u inozemstvu milijunske vrijednosti.

Koliko god mu se prividno suprotstavljao, Milorad Dodik u stvari cijeni ovakvo bosanskohercegovačko pravosuđe jer nisu niti jednu istragu, a naročito one financijske prirode, doveli do kraja.

Navedeno i još mnogo toga, za one koje su propustili, pogledajte u Žurnalovom filmu ‘Svi Dodikovi prsti – Od laktaškog švercera do ruskog tajkuna’.