Milorad Dodik je u petak ugasio svjetla pravosuđa

Nakon nekoliko mjeseci napada na državno pravosuđe u kojem ga je pokušao rasuti na dijelove, usvajanja neustavnih zakona, prijetnji nasiljem i postavljanja entitetskih policajaca da ga štite od zakonitog hapšenja, Milorad Dodik je uspio postići dogovor da iza zatvorenih vrata dođe u Državno tužiteljstvo, bude saslušan i da mu Sud BiH odmah u praznoj sudnici, bez publike i novinara, ukine pritvor.

Kada se ugasilo svjetlo te sudnice, ugasila se i posljednja nada za profesionalno pravosuđe za koje nema nedodirljivih.

Pišu: Denis Džidić, Semir Mujkić/Detektor.ba

Petak je, 21 sat navečer, i Državni sud šalje priopćenje u svoje i ime Tužiteljstva BiH da obavijesti javnost kako je Dodik “dobrovoljno” pristupio na ispitivanje za napad na ustavni poredak na koji ga nijedna policija u ovoj zemlji nije mogla privesti i kako je ukinuto rješenje o pritvoru jer “ne postoje razlozi zbog kojih je ranije određen”.

Dobrovoljac Dodik

Dodikova dobrovoljnost dolazi tri i pol mjeseca nakon što mu je pritvor prvobitno određen zbog poteza koje je povukao nakon što je osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika. Dodik je od određivanja pritvora do njegovog ukidanja ponovo usvojio zakone kojima se u Republici Srpskoj zabranjuje rad državnom pravosuđu i policiji, prijetio državnim sucima i tužiteljima, počeo uspostavljanje vlastitog krovnog pravosudnog tijela i izborne komisije, iskoristio entitetsku policiju da spriječi državne inspektore da ga privedu, nelegalno prelazio granicu i izazvao najveću poslijeratnu krizu u državi svojim otvorenim secesionističkim ponašanjem i odlukama.

Postoje četiri razloga zbog kojih se osobi može odrediti pritvor – opasnost od bijega, opasnost od skrivanja dokaza, opasnost od počinjenja kaznenog djela i potencijalno narušavanje javnog reda i mira.

Svaki od ova četiri posebna razloga u Dodikovu slučaju i dalje postoje. Dodik je pokazao da se neće povinovati odlukama Suda BiH, idući toliko daleko da zakonima kriminalizira suradnju s njima, najavio je donošenje još drastičnijih odluka u budućnosti, a njegove izjave i statusi na društvenim mrežama gotovo svake sedmice izazivaju novu zabrinutost među građanima i smanjuju povjerenje u vladavinu prava, čime direktno dovodi do opasnosti od narušavanja javnog reda i mira.

Bitno je naglasiti da su u ovom slučaju ogromne propuste napravili i Tužiteljstvo i Sud BiH, ali je važno razlikovati tko je odgovoran za koji propust.

Tužiteljstvo BiH je predmet dodijelilo u rad tužiteljici koja je kći čovjeka koji je bio visokorangirani službenik SNSD-a i osobni suradnik Milorada Dodika. Što odmah dovodi u sumnju rad na predmetu. Nakon toga je propustilo tražiti pritvor i prepustilo Sudu da donese odluku.

Sud BiH je prekršio svako načelo o javnosti i transparentnosti i održao ročište bez najave i iza zatvorenih vrata. BIRN Bosne i Hercegovine pravosuđe i predmete ratnih zločina, terorizma i korupcije prati duže od 20 godina i svako ročište za određivanje pritvora ili mjera zabrane je bilo javno. Javnost ima svako pravo da prisustvuje tim ročištima – a onemogućena je. Transparentnost postupka i javnost je nešto o čemu se mnogo priča, a još više otvoreno laže u pravosuđu.

Korisno je usporediti način na koji je obavljeno ovo ročište s nedavno usvojenom komunikacijskom strategijom krovnog pravosudnog tijela – Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, koja u samom uvodu navodi da Vijeće ima obavezu i odgovornost izgradnje nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i transparentnog pravosuđa, učvršćujući tako vladavinu prava i povjerenje javnosti u rad pravosuđa.

“Upravo je transparentnost pravosuđa neophodan uvjet izgradnje povjerenja javnosti u njegov rad. Javnost, stoga, mora biti u mogućnosti da pristupi točnim, provjerenim, ažurnim i razumljivim informacijama o radu i funkcioniranju pravosuđa, koje trebaju biti legislativno i institucionalno zagarantirane”, navodi se u strategiji.

Postoje u praksi i predmeti od posebnog javnog interesa i obaveze komuniciranja o politički aktivnim osobama, kao i predmetima napada na ustavni poredak. Pravosuđe je u ovom slučaju zažmirilo i stavilo poveze na oba oka, a onda se “proslavilo” slanjem zajedničkog priopćenja dvije nespojive strane u postupku – Tužiteljstva, koje je stranka, kao i optuženi – i Suda, koji odlučuje.

Na ovom mjestu bi se mogle citirati odluke Europskog suda za ljudska prava o obavezama informiranosti, ili citati o pravosuđu. Prve na um dolaze snažne riječi glavnog britanskog pravnika Lorda Hewarta da se “pravda ne treba samo ispuniti, ona mora biti vidljiva da bi bila ispunjena”.

Bezbroj je situacija u kojima su BIRN BiH i brojne nevladine i stručne organizacije stale u obranu pravosuđa nakon političkih napada. Držali smo da je pravosuđe jedini preostali branik BiH od potpune političke kontrole i zarobljenosti aktera s autokratskim namjerama. Na takav rad su državni Sud i Tužiteljstvo u petak stavili točku kada su odlučili praviti kompromise s političarom koji guši svaku slobodnu misao i korumpira svaki segment našeg života.

Ovdje namjerno koristimo termin pravosuđe i Tužiteljstvo, Sud BiH i VSTV u kolektivitetu. Dodikov dogovor s njihovim kolegama mora biti crvena linija za svakog suca, tužitelja, pa čak i stručnog suradnika koji ima integritet.

Suci i tužitelji rijetko istupaju u javnosti. Ali ova odluka, i posebno način na koji je donesena, takva je da bi se svaki od njih morao zapitati. O samoj odluci, načinu na koji je donesena, njezinim posljedicama i saučesnicima. O domaćoj političkoj sceni i međunarodnoj zajednici – kao i onima koji provode njihove politike – pisali smo i do sada, ali će ova odluka promijeniti način našeg postavljanja prema pravosuđu u cjelini.

Pravosuđe je odlukom potvrdilo da nije “žrtva” o čijoj zaštiti integriteta i neovisnosti je potrebno pisati. Dogovorom s Dodikom, pravosuđe je saučesnik koji ne samo da se ne odupire političkim pritiscima nego pristaje na političku kontrolu.

Ukoliko su već ljudi iz pravosuđa, postupanjem ili šutnjom, zajedno s nekim od aktera međunarodne zajednice spremni da ugase svjetlo nad posljednjom nadom za ovo društvo, to barem ne smije biti pristup medija i civilnog društva.

U satima nakon ukidanja pritvora Dodiku, teško je pronaći riječi koje mogu opisati gorčinu zbog načina na koji je pravosuđe amnestiralo napade na sebe i ustavni poredak i dati smisao što nas čeka u daljnjem procesuiranju Dodika. Možda riječi koje se pripisuju nobelovcu Nielsu Bohru mogu pomoći – “najbolje oružje diktature je tajnovitost, zato najbolje oružje demokracije treba biti oružje otvorenosti”.

Vrijeme je da progovore

Stalno slušamo da u pravosuđu postoje suci i tužitelji s integritetom i da loš imidž daju njihove loše kolege i politički utjecaji. U neslužbenim razgovorima i prepiskama oni se ograđuju od svojih kolega, na konferencijama govore kako svoj posao rade časno, ali da zbog straha da će izgubiti posao ne smiju riskirati da se suprotstave svojim nadređenima. Ako je nekada bio prijelomni trenutak kada se šutnja mora prekinuti, onda je to ovaj trenutak.

Kao društvo odavno klizimo prema autoritarnom uređenju u kojem ne postoji vladavina zakona prema kojem su svi jednaki i nema nedodirljivih.

U petak je Dodik ugasio svjetla pravosuđa.

U tom mraku sada se bavi tjeralicama protiv Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, drugostupanjskom presudom za nepoštivanje odluka visokog predstavnika i brojnim istragama koje se vode protiv njega.

Izvor: Istina.media