Mlada Hrvatska mučila moćne Dance do samoga kraja, ali se oprostila od polufinala!
Sjajno se Hrvatska borila protiv svjetskih prvaka, na kraju je presudio Mikkel Hansen.
Danska je skoro sigurno u polufinalu za koje je Hrvatska izgubila sve šanse. Nakon poraza protiv Crne Gore trebalo se vaditi na svjetskim prvacima, a to je uvijek najteže. I uvijek isto, kada želiš, jednostavno ne možeš. Da volimo igrati velike utakmice to je točno, no postoje i jednostavniji putovi, koje mi nažalost nismo iskoristili i s dva poraza u Budimpešti smo se oprostili sa srebrnom koje imamo sa posljednje Eura u Švedskoj.
Bilo je teško očekivati iznenađenje, makar za pristup kapa dolje, baš kao što je bila kapa dolje za onaj protiv Crne Gore
Da je teško vaditi se na Dancima, vidjeli smo prošle godine na SP u Egiptu, kada smo nakon poraza od Argentine izgubili 12 razlike od budućih svjetskih prvaka. No, Hrvatska je bila sve ono što nije bila protiv Crne Gore. Zašto i kako, teško je reći, ali je istina da je pubilka dala dodatni podstrek našim igračima.
Bili smo samo s jednim lijevom krilom, Ravnić, Mandić i Mihić s koronom, na gol nije izašao prvi golman za ovaj Euro Pešić što je bila zanimljiva odluka, prvi puta je priliku dobio Pilipović, ali i mladi Mateo Maraš na desnom vanjskom. No, ono ključno bila je borbenost i volja koju smo pokazali, jer smo ponovo izgledali kako treba izgledati Hrvatska. Oštro u obrani, pod cijenu isključenja, svi skupa, a kada je ušao Mirko Alilović dobili smo i poticaj u njegovim obranama, pa smo srušili dansku prednost i golom Marića za 10:10 došli do izjednačenja. Situaciju nam je na startu komplicirala krvava glava Jelinića, pa smo kasnili sa 5-1 koja je Dancima bila jako nezgodna, jer protiv nje jednostavno nisu navikli igrati.
Izgledali smo hrabro
Lučin ponovo odlično, Maraš koji je debitirao vrlo hrabro pred danskom obranom sa dva super brza šuta i dva gola. Ljutio se Nicolaj Jakobsen, jer su njegovi napadači kraj agresivne hrvatske obrane izgledali sporo, statično, a izvukle su ih lopte na krilo s kojeg je Emil Jacobsen najzaslužniji za prednost Danaca u prvom dijelu.
Promašili smo i penal (Čupić), Niklas Landin je u prvom dijelu imao 9 obrana i to je činjenica koju smo jako dobro izvukli, makar je bila velika prijetnja, jer Pilipović koji je debitirao na početku nije se sastao s loptom, a Alilović je obranio 4 naspram Landinovih 9. No, ta razlika se nije vidjela i to je najbitnije.
Pokazali smo hrabrost koju da smo pokazali protiv Crne Gore, protivnici ne bi imali nikakve šanse za uspjeh. No, nažalost tada nismo pokazali, a s Dancima je uvijek teško, jer kako god dobri na poluvremenu smo bili u malom minusu. Puno energije smo potrošili samo u prvom dijelu, toliko protiv Crne Gore i Ukrajine nismo potrošili zajedno.
Naša agresivna obrana dala je puno posla Dancima, pa je Jakobsen od starta odlučio igrati napada s igračem više i bez golmana
S brzom loptom i dva igrača na crti nalazili su prostor i primirili našu obranu, te se ponovo odmaknuli na tri gola razlike, što je opet trebalo stizati.
Pilipović je došao na gol umjesto Alilovića, obranio dvije lopte i spustio nas na -1, ali je Gojun onda zaradio isključenje, pa smo se morali kockati bez vratara, a Danci su se brzo i lako vratili na +3, što nam je bila dodatna teškoća.
No, krasila nas je silna volja za uspjehom, nismo odustajali niti u jednom trenutku, makar kako je utakmica išla kraju bilo je sve teže
Danci u napadu nisu promašivali, nismo uspjeli zaustavljati njihove jednostavne napade, koji su ustvari radili razliku. Noge su s vremenom postale umorne, što je bilo i za očekivati. Važno je samo vidjeti da se niti u jednom trenutku nisu opustili protiv Hrvatske. Šteta, šteta, jer da je protiv Crne Gore bilo bar pola ovako sve bi bilo drugačije.
