Mladi stočar s Mostarskog blata: Danju čuva “blago”, noću radi u pekari

U novoj reportaži novinar Glasa Hercegovine Mario Brkić ovoga je puta posjetio selo Biograce, smješteno nadomak Širokog Brijega, na prostranstvu Mostarskog blata. Ondje ga je dočekao 36-godišnji Toni Zelenika, mladi stočar koji, unatoč teškom i zahtjevnom radu, ne skriva zadovoljstvo svojim načinom života.

Razgovor je započeo starim hercegovačkim pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija”, čime je Toni odmah dao do znanja koliko je vezan uz tradiciju i odgoj u kojem je stasao.

Oko krava ima dosta posla

U svom “blagu”, kako kaže, trenutačno ima šest krava na ispaši i jedno muško june, dok su u štali dva mlada muška teleta. Jedna se krava nedavno i otelila. Toni je neoženjen i cijeli život živi u Biogracima, a ljubav prema stočarstvu, priznaje, naslijedio je od oca i strica.

“Odmalena smo imali oko sto ovaca, više od pedeset koza i krave”, prisjeća se Toni. Ipak, dodaje kako je lakše držati ovce nego krave. “Ovce napasu, janjci posišu, a oko krava ima puno više posla.”

Problema s prodajom, kaže, nema. Mlijeko, sir i meso pronađu svoje kupce. Većinom su to lokalni ljudi, sir nosi i pekarama, dok najveći dio mlijeka prodaje u Mostaru. “Danas ljudi više rade u tvrtkama nego što će se netko baviti stočarstvom, pogotovo mladi”, primjećuje.

S “blagom” šeta i po šest sati

Tijekom razgovora Toni je bio s kravama na dijelu sela Jare, dobro poznatom dijelu Mostarskog blata. Kaže kako dnevno s njima “prošeta” i pet do šest sati, a mještani nemaju ništa protiv da krave pasu na njihovoj zemlji.

U poslu mu i danas pomaže otac. “Jedan dio krava pomuze tata, jedan dio ja. Pomaže oko čišćenja štale, a i brat zna priskočiti kada treba”, govori Toni.

Njegov dan započinje oko sedam sati ujutro. Najprije ide u štalu, čisti, skuplja mlijeko, kuha ga i pravi sir. Nakon toga slijedi višesatna ispaša na Blatu. Navečer ponovno sređuje što treba, a potom odlazi na drugi posao u pekaru, gdje ostaje do jedan sat iza ponoći.

“Naporno jest, ali sve se stigne. Spavam od jedan iza ponoći do sedam ujutro. Nekad malo odspavam i na Blatu dok čuvam krave”, iskreno priznaje. Unatoč svemu, kaže kako se ne bi mijenjao. “Nije isto raditi s ljudima i sa životinjama.”

Krave muze dva puta dnevno, ujutro i navečer – i to ručno, na starinski način. “Znaju me zaboljeti ruke”, kaže kroz osmijeh. Dnevno dobije oko 35 litara mlijeka, ovisno o danu.

Cijena domaćih proizvoda

Cijena domaćeg mlijeka iznosi 2,50 KM po litri, svježi sir za pitu prodaje po 10 KM za kilogram, dok je cijena domaćeg miješanog mesa 25 KM po kilogramu. “Kupovno mlijeko čak je i skuplje od domaćeg. A dosta ljudi ni ne zna što kupuje kada uzima kupovno meso”, napominje.

Subota mu je jedini slobodan dan jer tada ne radi u pekari, pa navečer pronađe malo vremena i za društvo. Krave hrani travom na ispaši, prekrupom i sijenom koje kupuju, a svaka od njih ima i svoje ime i, kako kaže, svoj karakter.

Svoju ljubav prema čuvanju blaga nosi još od desete godine. Prisjetio se i anegdote iz djetinjstva kada je prvi put sam otišao čuvati ovce i koze u brdo. Djed ga je upozoravao da će ga biti strah. “I bilo me strah, moram priznati. Ali nakon sat vremena čuo sam djedov glas kako me zove. Srce mi je bilo kao kuća. Tada je strah nestao”, prepričava.