Mogu li mise i crkvena slavlja bez političara?
S pravom u nekim situacijama stoji kritika vjernika i javnosti kako se s oltara i u crkvi propagira ovu ili onu političku opciju…
Piše: fra Mario Knezović
Tako se u prigodi nekih crkvenih ili župnih slavlja posebno pozdravlja neke političare ili predstavnike vlasti, a druge se ne pozdravlja. Isto tako s pravom možemo reći da „sinovi ovoga svijeta“ – političari zlorabe ta crkvena ili župna slavlja. Političari, naime, dolaze ondje gdje misle da će biti posebno pozdravljeni ili smješteni u prve redove. To je potpuno tako. Tu tezu ću potvrditi konkretnim slučajevima.
Kao svećenik djelujem već 20 godina i dovoljno sam se uvjerio kako se politika više želi miješati u Crkvu nego obrnuto. Njima kao besplatna i autentična promidžba najbolje dođe to što ih dotični svećenik istakne, pozdravi i možda za neku dobivenu „crkavicu“ zahvali.
Donosim dva primjera, jedan svježi i jedan stariji. Bila je 2006. Tada sam djelovao u Posušju. Povodom Velike Gospe u Posušju je misno slavlje predvodio Vinko kard. Puljić. Čuvši za to pisanim putem su se najavili predstavnici vlasti i politike s raznih razina. Međutim, nakon što sam im u dopisu kazao kako će biti – stanje se promijenilo. U dopisu sam napisao da se svima radujemo koji dolaze na Veliku Gospu. Onda sam dodao da je uobičajeno kod nas da nikoga posebno nećemo pozdravljati i da za nikoga posebno nisu rezervirana mjesta. I pogađate. Nakon tog saznanja na Veliku Gospu u Posušje nije došao nitko. Otišli su ondje gdje će biti pozdravljeni i posjednuti u prve redove.
Drugi, svjež detalje je od ovih dana. Na Kočerin je dolazio kardinal Puljić. Znajući da političare neću posebno pozdraviti i posjednuti u prve redove nitko, ama baš nitko nije došao premda je predizborna kampanje. Opet su neki otišli ondje gdje će biti pozdravljeni. Zaključak je jasan. Njima nije ni do Boga, ni do mise, nego do promidžbe i pozdrava!
Naravno, kad su razna crkvena slavlja svi su dobro došli među vjerni puk i svi bi pred Bogom trebali biti isti pa tako i političari. Crkva ne smije biti PR (Public relations) bilo koga. Crkvi je zadatak iznijeti zdrav nauk Isusa Krista i učenje Katoličke Crkve. Dakle, crkvena i župna slavlja mogu bez političara, ali neki ne mogu bez tih slavlja. Ali možda ja i ovim tekstom „džaba krečim“ jer dok je „crkavice“ bit će i političara i od nekih pozdrava! Srećom ima mali broj političara koji zbog toga ne dolaze i koji ne očekuju promidžbu s oltara.
