“MOJE BOŽIĆNO PISMO”: “Dolazi Božić, a tebe kući nema”
Faljen Isus i Marija, dragi sine moj !
Ovo pismo ti pišem, jer za tebe dišem.
Vrijeme prolazi dan po dan, ja sam sve slabija i starija. Svako jutro, noć i dan molim se Bogu da te čuva. Dolazi Božić, a tebe kući nema.
Dok pripremam keške i kuham grah mislim na sve nas. Moja kuća je topla, imam hranu, jelo i piće, ali stol je prazan, jer nema čeljadi. Tate više nema, a tebe mi uze ovaj daleki svijet u koji si otišao za boljim životom i poslom. Znam da ćeš doći kad budeš imo više slobodnog vrimena. Susjedi su dobri, pijemo kavu, sad su malo zauzeti, jer su im došla dica iz svita. Zima je, nema hladnoće, ni sniga. Ja sebi drva nanesem svaki dan pomalo dok nema padanja. Tuđina je takva, svi su daleko, Božić je, a ja sam kući sama, koju suzu pustim, jer niste došli sada.
Doći će i taj dan kad ćeš doći i zagrliti svoju majku. Otići ćemo do planine, naše kuće stare di sam provela svoje mlade dane pa na groblje da zapalimo ćaći sviću . Odvozit ćeš me u crkvu na svetu misu da zahvalim Bogu na svakom novom danu i njegovom daru. Mama će ispeci čurek ispod sača i narizati ribe male ko u one stare dane. Sazvati ćemo susjede na kavu, da vide da nisam imala uzalud nadu. Moj sin će doći s kojom sijedom dlakom na glavi, a u srcu ljubav prema svojoj Rami. Moj srce je puno sreće jer moj sin mene zaboravit neće. Moli se Bogu, pošteno radi i svojoj se mami javi. Kad me jednog dana dragi Bog pozove k sebi našu kuću čuvaj, na grob nam dođi i pomoli se Bogu za nas. Sve je prolazno, pare se potroše, stvari nove uvijek dolaze, a tebi u srcu nek’ naš vjerski odgoj i ljubav ostane. Nek’ te čuva dragi Bog, Čestit Božić i Sveto porođenje Isusovo.
Tvoja mama!
