Na današnji dan rođen Vladko Maček – tvorac Banovine Hrvatske (1879.)

Vođa Hrvatske seljačke stranke nakon ubojstva Stjepana Radića i tvorac Banovine Hrvatske Vladtko Maček rođen je u Jastrebarskom 20. srpnja 1879.

Maček je doktorirao pravo u Zagrebu, nakon čega je otvorio odvjetnički ured u Svetom Ivanu Zelini. Bio je članom Hrvatsko pučke seljačke stranke od njezinog osnutka te bliski suradnik Stjepana Radića. Kao časnik sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je uhićen zbog protudržavne djelatnosti 1919. i 1925. Nakon Radićevog zaokreta i napuštanja republikanizma pušten je iz zatvora.

Godine 1927.  izabran za predsjednika Oblasne skupštine Zagrebačke oblasti, a potom i za zastupnika u Narodnoj skupštini. Nakon smrti Stjepana Radića postaje predsjednik HSS-a te supredsjednik Seljačko-demokratske koalicije zajedno sa Svetozarom Pribićevićem. U početku prihvaća uvođenje diktature kralja Aleksandra vjerujući da će ona dovesti do rješavanja hrvatskog pitanja unutar Kraljevine. Ubrzo je uvidio da su njegove nade iluzorne te je počeo okupljati opoziciju iz cijele Kraljevine Jugoslavije u svrhu promjene režima.

Godine 1935. kao vođa Udružene opozicije dobio je gotovo sve hrvatske glasove te je postao neupitni vođa Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Sličan uspjeh ostvaruje i na izborima 1938. nakon čega knez Pavle Karađorđević (regent Kraljevine nakon ubojstva kralja Aleksandra 1934.) počinje s njim ozbiljne pregovore da se riješi hrvatsko pitanje. Napokon 1939. dolazi do sporazuma sa predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem kojim je uspostavljena Banovina Hrvatska. Pritom su predstavnici HSS-a ušli u vladu, a sam Maček bio je dopredsjednik, javlja povijest.hr.

Nakon vojnog puča u ožujku 1941. Maček pristaje ući u novu vladu Dušana Simovića (koji se tobože protivio pristupanju Trojnom paktu) s namjerom da osigura opstanak Banovine. Ipak, ubrzo nakon napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju stvari se mijenjaju. Kada je vlada odlučila otići u izbjeglištvo Maček je ostao u zemlji te je svoje mjesto prepustio Juraju Krnjeviću, glavnom tajniku HSS-a.

Maček se zatim vratio u Zagreb gdje ga je dočekala nemoralna ponuda nacista i fašista da preuzme Hrvatsku pod njihovom zaštitom. Kao pragmatični i dalekovidni političar Maček je to odbio. Iako je nakon uspostave NDH pozvao pristaše i cijeli hrvatski narod da budu lojalni novom režimu, Pavelić ga je zatvorio u Jasenovac, a nakon intervencije predstavnika njemačkih vlasti interniran je na svom imanju u Kupincu i Zagrebu. Tamo je i dočekao kraj rata, a kao protivnik svakog totalitarnog režima pred nadolazećim partizanima odlazi u emigraciju, isprva u Francusku a zatim u SAD. Ondje je bio jedan od suosnivača Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka. Zastupao je ideju kako bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz 1939., a od 1956. isticao je da bi Jugoslaviju trebalo preustrojiti u konfederaciju. U emigraciji je napisao opsežne memoare koji su u Hrvatskoj objavljeni 1992.

Čovjek koji je riješio hrvatsko nacionalno pitanje u prvoj Jugoslaviji preminuo je 1964. u Washingtonu, a 1996. njegovi posmrtni ostaci preneseni su na zagrebačko groblje Mirogoj.

Ž.I., KT