Na Solakovoj Kuli u Neretvici proslavljen sveti Ilija Prorok i stotinu godina od gradnje zvonika

Crkva na Solakovoj Kuli izgrađena je 1883. godine za vrijeme župnikovanja fra Petra Tomića. Ono što posebno odlikuje crkvu na Kuli je impozantni zvonik koji je izgrađen 1925. godine. Na zvoniku stoji ploča s natpisom u kojem se ističe kako je izgrađen uz tisuću godina krunjenja kralja Tomislava. Oko same lokacije crkve bilo je dobrih problema. Uvijek je bilo onih koji su podržavali i onih koji su sprječavali gradnju crkve u to doba. No, uporne stanovnike predvođene njihovim svećenicima ništa nije moglo omesti da izgrade i crkvu i zvonik.
A zvonik? Zvonik je posebna priča. Ne samo što je izgrađen na tisuću godina krunjenja kralja Tomislava, nego je to svojevrsno monumentalno umjetničko djelo. Gradili su ga domaći ljudi. U narodu se čuva predaja da je obitelj Sudar prodala svu svoju stoku kako bi se mogao izgraditi zvonik.
Crkva je postupno dograđivana, a posljednji put 1960 godine, no, zvonik je ostao u svom izvornom obliku.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj od 11. listopada 2017. godine, donijela je odluku da se crkva, zajedno sa župnom kućom proglasi Nacionalnim spomenikom.
Autor projekta iz 1883. godine nije poznat, dok je zvonik, prema natpisu na njemu, sagrađen 1925. godine, po projektu Karla Paražika.
Od osnivanja župa je rasla i razvijala se. Godine 1870. broj katolika je bio 651. Najviše je obitavalo godine 1973. kada ih je bilo 1842. Pred sam rat župa je imala 1059. vjernika.
Ratno protjerivanje i stradanje učinilo je svoje tako da je danas u župi svega petnaestak stalnih vjernika. No, župa živi preko svojih potomaka koji ne zaboravljaju svoje korjene i uvijek im se vraćaju.

Okupljanje i proslava stogodišnjeg jubileja
Solakovoj Kuli pripadaju naselja: Požetva, Jasenik, Bare, Plavuzi, Crni Vrh, Sreće, Solakova Kula, Kale, Bušćak, Ivanci, Pajići, Gornja i Donja Vratna Gora, Doščica, Homatlije, Studenčica, Duboko i Grevići. Inače, cijeli taj širi kraj Klis, kroz koji teče Neretvica, uokviruju Zec planina (najviši vrh 1871 metar nadmorske visine) i Pogorelica (1437 metara nadmorske visine) na sjeveru, Bitovnja (1742 metra nadmorske visine) na istoku, Bokševica (prosječna visina 1200 metara nadmorske visine) na zapadu i Jablaničko jezero na jugu. Osim Solakove Kule, tu su još dvije župe – Obri i Podhum-Žitače.

Kada se susretene s nekim od raseljenih župljana župe Solakova Kula u Neretvici, uvijek osjetite neku tugu i sjetu za rodnim krajem ili krajem svojih predaka. U svakom razgovoru se osjeti čežnja i stalno nastojanje da se to ne zaboravi. Tome svjedoče i godišnja okupljanja na mjesnim gorbljima župe kojih je na desetine i kao središnji događaj patron župe. Ove godine patron se dogodio u nedjelju 20. srpnja. Misno slavlje predvodio je dr. Ilija Dogan uz sumisništvo umirovljenog biskupa dr. Peru Sudara, župnika don Marina Marića i domaće svećenike.
Tijekom propovijedi Dogan je kazao: “Sveti Ilija u narodu je  prikazan kao hrabar čovjek, a sam je spoznao da je bez Boga malen i slab. Ilija svoju snagu pronalazi u šaptu  blagog lahora. I mi smo pozvani pronaći svoju snagu poput Ilije u tom lahoru te biti jedni drugima lahor Božje ljubavi i dobrote.”

Župnik don Marin Marić je o župi i proslvi kazao: „Župa Solakova Kula, u Sjevernoj Hercegovini proslavila je danas svog nebeskog zaštitnika. To je zajednica koja se nalazi na “vrhu” suzne doline, gdje se i plače i pjeva i veseli i šuti… Tako bih sažeo današnju proslavu. Ustvari, današnja proslava nas potiče da obnovimo svoju vjeru, čuvamo svoju Majku, ne odričemo se svog roda i poroda. Ovo ističem, jer vrijeme u kojen živimo nasilno nam zeli izbrisati gorku, ali i ponosnu povijest. Današnja proslava je znak susreta, zajedništva, obnove identiteta, ali i ponosa nepatvorenih Klišana koji više od 100 godine osluškuju zvuk zvona sa svoje crkve koja i dalje stameno stoji i poziva svoj raseljeni narod.“
Svako okupljanje na Kuli završi ugodnim druženjem i pjesmom koja odjekuje Neretvicom.