Najpopularniji hrvatski slikar rođen na današnji dan prije 170 godina

Najpopularniji hrvatski slikar rođen na današnji dan prije 170 godina

Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara Vlaho Bukovac rodio se na današnji dan prije 170 godina, 4. srpnja 1855. u Cavtatu.

Na talijanskom se jeziku njegovo ime i prezime izvorno pisalo Biagio Faggioni, a promjena prezimena u Bukovac ozakonjena mu je tek u kasnim tridesetim godinama života. Bukovac je stvarao u Zagrebu, Pragu i Parizu, a smatra ga se začetnikom hrvatske moderne.

Mladi Bukovac se amaterski počeo baviti slikarstvom u SAD-u, gdje je boravio sa stricem, a nakon povratka u Hrvatsku financijski ga je pomogao biskup Josip Juraj Strossmayer koji ga šalje na studij slikarstva u Pariz, gdje studira na École des Beaux-Arts u klasi Alexandrea Cabanela.

Godine 1880. otvara atelje u Parizu gdje pod pseudonimom slika portrete pripadnika visokog društva. Radi (pod pseudonimom Paul Andrez) portrete pripadnika visokog društva za trgovce umjetninama (“Vicars Brothers” u Londonu) i sliku Isus prijatelj malenih (Mention honorable na Salonu 1888) za engleskog industrijalca i kolekcionara Samsona Foxam, prenosi bljesak.info.

Uz to redovito posjećuje domovinu gdje radi čuveni portret svog mecene Strossmayera. Na nagovor Franje Račkog i Izidora Kršnjavog seli se u Zagreb te se uključuje u hrvatski umjetnički život i pokreće mnogobrojne projekte i institucije.

Tada nastaju njegova dva najpoznatija djela: Hrvatski narodni preporod iz 1898. (koji se danas nalazi na svečanom zastoru HNK u Zagrebu) te monumentalni Gundulićev san. Ostala njegova djela prožeta su povijesnim motivima, a slika portrete i pejzaže.

Nakon sukoba s Kršnjavim, Bukovac seli u rodni Cavtat, a zatim u Beč. Iz Beča odlazi u Prag gdje je imenovan profesorom na Akademiji i na toj poziciji ostaje do kraja života.

Godine 1908. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih umjetnika “Medulić” u Splitu. Od 1900. počasni je član češkoga umjetničkoga društva Jednota umělců výtvarných, od 1905. Srpske kraljevske akademije, 1913. postaje dopisni član Češke akademije cara Franje Josipa I. za znanost, jezik i umjetnost, a 1919. počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU).

Njegove slike se odlikuju slobodnim duktusom, otvorenim i prozračnim bojama koje odaju umjetnikov suptilan osjećaj za svijetle tonove i nijanse (Moje gnijezdo, 1897).

Kombinacijom glatkoga namaza i gustih impasta Bukovac slika velike naručene kompozicije (Gundulićev san, 1894; zastor Hrvatskoga narodnog kazališta s temom hrvatskoga narodnog preporoda, 1895), zatim aktove (Magdalena, 1898) te, najviše, portrete (Celestin Medović, 1894; Autoportret u bijeloj košulji, 1897).

Krajem zagrebačkoga i u cavtatskom razdoblju radi pod utjecajem secesije (Portret Ljudevita Vranyczanyja, 1898; Dante na obali, 1900). Tada se u njegovim slikama pojavljuje crtičav potez postimpresionista (G. Segantini), koji osobito dolazi do izražaja u ciklusu aktova nastalih oko 1908 (Probuđena) i koji se zadržava u cijeloj praškoj fazi (Ružičasti san, 1916).

Vlaho Bukovac, koga se danas smatra najpopularnijim hrvatskim slikarom, preminuo je 23. travnja 1922. u Pragu od posljedica moždanog udara.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar