Najpoznatija knjiga koju nitko ne razumije

Voynichev rukopis već više od 600 godina zbunjuje povjesničare, lingviste i znanstvenike. Tko ga je napisao i što skriva?

Voynichev rukopis već više od šest stoljeća ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki svjetske povijesti. Riječ je o rukopisnoj knjizi ispisanoj nepoznatim pismom, popraćenoj ilustracijama biljaka, astronomskih prikaza i ljudskih figura, čije značenje do danas nije pouzdano protumačeno. Unatoč napretku znanosti i tehnologije, uključujući suvremene računalne analize i umjetnu inteligenciju, sadržaj rukopisa ostaje tajna.

Rukopis je ime dobio po Wilfridu Voynichu, trgovcu rijetkim knjigama koji ga je 1912. godine otkrio u isusovačkoj knjižnici u Italiji. Kasnije je utvrđeno da se danas čuva na Yale University, gdje je dostupan istraživačima i javnosti u digitalnom obliku. Radiokarbonsko datiranje pergamenta pokazalo je da je nastao između 1404. i 1438. godine, što rukopis čvrsto smješta u rano 15. stoljeće.

Struktura teksta koja prkosi logici

Jedna od najintrigantnijih značajki Voynicheva rukopisa jest činjenica da tekst ne izgleda nasumično. Analize frekvencije riječi i znakova pokazale su da rukopis ima unutarnju strukturu sličnu prirodnim jezicima. Pojedine se “riječi” ponavljaju, postoje obrasci nalik gramatici, a tekst teče u urednim redovima bez očitih ispravaka, što upućuje na to da je autor točno znao što piše.

Upravo ta kombinacija reda i nerazumljivosti stvara dodatnu zagonetku. Da je riječ o običnoj šifri, vjerojatno bi već bila razbijena. Da je riječ o besmislenom tekstu, ne bi pokazivala toliku statističku pravilnost.

Ilustracije bez presedana

Ilustracije u rukopisu dijele se u nekoliko tematskih cjelina. Najpoznatije su botaničke ilustracije koje prikazuju biljke nalik stvarnima, ali s elementima koji ne odgovaraju nijednoj poznatoj vrsti. Astronomski i astrološki dijelovi sadrže krugove, zvijezde i simbole zodijaka, ali u izmijenjenim oblicima.

Posebno zbunjuju prizori ženskih likova u neobičnim kupeljima povezanima sustavom cijevi i bazena, što je potaknulo teorije o medicinskom, ginekološkom ili čak ritualnom značenju rukopisa. No nijedna od tih teorija nije do kraja potvrđena.

Pokušaji dešifriranja kroz povijest

Tijekom 20. stoljeća Voynichev rukopis privukao je pozornost nekih od najboljih kriptografa svijeta. Među njima su bili i stručnjaci koji su uspješno razbijali vojne šifre tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč tome, nijedan pokušaj nije rezultirao općeprihvaćenim rješenjem.

Postojale su teorije da se radi o izgubljenom europskom jeziku, mješavini više jezika, fonetskom zapisu ili čak šifriranom latinskom tekstu. U novije vrijeme pojavile su se i hipoteze da je rukopis namjerno pisan kako bi izgledao smisleno, ali bez stvarnog značenja. Ipak, većina znanstvenika smatra da bi takva prijevara bila iznimno zahtjevna i nelogična za srednjovjekovno doba.

Umjetna inteligencija bez odgovora

U posljednjih desetak godina Voynichev rukopis postao je predmet analize algoritama umjetne inteligencije i strojne lingvistike. Iako su neka istraživanja ponudila djelomična tumačenja ili sličnosti s poznatim jezicima, nijedno nije donijelo konačno rješenje koje bi zadovoljilo znanstvenu zajednicu.

Prijevara ili izgubljeno znanje?

Jedno od pitanja koje se često postavlja jest može li Voynichev rukopis biti sofisticirana prijevara. Skeptici tvrde da je autor mogao namjerno stvoriti besmisleni tekst kako bi zadivio ili prevario čitatelje. No većina stručnjaka tu teoriju odbacuje jer bi izrada tako opsežne i konzistentne knjige zahtijevala izniman trud, bez jasne koristi u srednjovjekovnom kontekstu.

Voynichev rukopis tako i dalje ostaje simbol neriješenih pitanja prošlosti, podsjećajući da unatoč tehnološkom napretku postoje tajne koje još nisu spremne otkriti svoje značenje.

/Izvor: Emedjimurje.net/