Najteži bolesnici čekaju, a država šuti: Fond solidarnosti na izdisaju
Sedam je godina prošlo od posljednje revizije liste lijekova Fonda solidarnosti. Na čekanju su pacijenti i rješenja. Nedavni revizorski izvještaj donosi niz preporuka, koje je trenutačno teško provesti. A cijenu najviše plaćaju oni koji nemaju izbora – pacijenti.
Dvadeset i jedna preporuka. Među njima i pitanje Fonda solidarnosti. Gotovo sedam godina lista lijekova nije revidirana, pa Fond solidarnosti Federacije godinama sanira posljedice nebrige, potcijenjenosti i manjka financijskih sredstava. Od 2019. nitko ga ozbiljno nije preispitao. A i tada je dijagnoza bila zabrinjavajuća. Danas? Na listi čekanja – sve: lijekovi, pacijenti i sustavna rješenja, prenosi Federalna.
„Ima jako puno lijekova koji se u svijetu koriste sasvim normalno, a kod nas su to inovativni lijekovi. Mi se ne borimo samo za inovativne lijekove. Mi nemamo na raspolaganju ni neke lijekove koji su u svijetu možda čak i zastarjeli“, upozorila je Enida Glušac, predsjednica Udruge oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa.
Predugo čekanje
Pacijenti često čekaju predugo. Prepoznao je to i Ured za reviziju.
„Ministarstvo nije donijelo ni stručno-medicinske upute koje predstavljaju kriterije na temelju kojih se utvrđuje pravo na korištenje lijekova s posebnim režimom propisivanja s postojeće Liste Fonda solidarnosti.“
Stub zdravstvenog sustava za one s najtežim dijagnozama već je godinama u pat-poziciji. Federalni zavod zatražio je 77,8 milijuna KM za Fond solidarnosti, no odobreno je znatno manje od iznosa koji Fondu zakonski pripada.
„Odobreni iznos tekućeg transfera za financiranje Fonda solidarnosti iz Proračuna FBiH za 2024. godinu, u iznosu od 50.000.000 KM, predstavlja samo 10,2 % od planiranih prihoda od doprinosa, što nije u skladu s člankom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Odobravanjem sredstava iz tekuće rezerve Vlade FBiH povećana su odobrena sredstva za 1.211.347 KM i izvršene su preraspodjele, tako da su operativna sredstva izdvojena za Fond solidarnosti u iznosu od 59.478.014 KM, što je i dalje ispod traženog iznosa od 77.800.000 KM.“
Isti problem godinama. Dug prema Fondu narastao je na više od 1,5 milijardi maraka. No odgovor na pitanje zašto Fond solidarnosti ne funkcionira krije se u preporukama revizorskog izvještaja.
„Za većinu lijekova s Liste Fonda solidarnosti nisu sačinjene stručno-medicinske upute ministra u skladu s Odlukom o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava. Lista Fonda solidarnosti nije sačinjena u skladu sa Zakonom o lijekovima i člankom 2. Pravilnika o izboru i korištenju lijekova Fonda solidarnosti, kojim je propisan način njezine izrade, jer uvršteni lijekovi na listu nisu dostupni svim osiguranicima u Federaciji BiH u odobrenoj indikaciji.“
Propusti
Osim Fonda solidarnosti, na listi revizorskih zapažanja još je 20 propusta: ponovno nema interne revizije, nema stalnog Upravnog odbora u Zavodu zdravstvenog osiguranja Federacije od 2015. godine, nema ugovora kojim bi bila uređena prava i obveze između sveučilišnih kliničkih bolnica i njihovih osnivača, pa tako nema ni pokrića za trošenje proračunskog novca. Financijski nalazi pokazuju da, unatoč značajnim proračunskim izdvajanjima za zdravstvene ustanove radi stabilizacije poslovanja i modernizacije, ti ciljevi nisu u potpunosti ostvareni. No na službena putovanja redovito se išlo – i to bez pokrića.
„Nismo se uvjerili u opravdanost isplaćenih naknada, budući da kod većine uzorkovanih naknada izvještaj sa službenih putovanja nije sadržavao sve propisane elemente, niti su kod nastalih troškova priloženi računi u skladu s odredbama Uredbe o naknadama troškova za službena putovanja.“
Posljedice nemara i sustavnih propusta na kraju na svojoj koži osjećaju oni zbog kojih zdravstveni sustav i postoji – pacijenti.
„Mnogi pacijenti traže način i liječe se izvan države BiH. Naravno – ako to njihove financije i zdravstveno stanje dopuštaju. Ali što je s ljudima koji nemaju mogućnost liječiti se negdje drugdje? Mi, nažalost, imamo mnogo pacijenata koji odustaju od liječenja“, dodala je Glušac.
Lijek postaje privilegij, statistike rastu, liste čekanja se gomilaju, a reforme ostaju – obećanja. Dug prema Fondu solidarnosti raste, ali mnogo je veći dug prema pacijentima. A njega je proračunom – nemoguće pokriti.
