Neispričane priče: Tajne ispod Makljena (I. dio)

Prolazimo različitim putovima i puteljcima, stazama, gazimo kroz šumu, preko livada, a ne slutimo koje sve tajne skrivaju. Tajne koje ipak netko zna i koje se prenose s koljena na koljeno. Tajne koje su plijenile pozornost od djetinjstva pa sve do zadnjih dana našeg života. Svako naše mjesto u Rami, u napaćenoj Bosni i Hercegovini ima svoje tajne i svoje ne ispričane priče.

Neke od tih tajni vode nas u selo Gmiće, zaseok Ćurići, ispod Makljena. A Gmići su naselje iznad Prozora razasuti u zaštitnom krilu Makljenove južne strane, od Marijana do Japana.

Kako god da procjenimo da je središta Ćurića netko će zasigurno iznijeti opravdane razloge da je to neko drugo mjesto. Međutim, voda Studenac je zasigurno najbolje određenje tog središta. Bistra, hladna i pitka voda Studenac svojim jakim izvorima svjedoči da je to mjesto uvijek bilo dobro za živjeti.  Kod te vode susrećemo Iliju Jurića, vremešnog umirovljenika koji je svoj cijeli život proveo ovdje u Rami, radio u domaćim građevinskim poduzećima i tu zaradio mirovinu i tu je polako radeći uživa sa svojim unucima.

„Kada se stavljala boja gore na Makljenu, ta boja je izišla u Krupiću drugi dan, a nekoliko dana poslije i ovdje na ovom Studencu“, reče Ilija dok zahvaća vodu.

Kada smo kontaktirali Iliju da nam bude vodič i kazivač u obilasku pojedinih lokaliteta nije se nimalo dvojio, nego je s radošću odmah pristao. Ilija je rođen u obitelji s devetero djece, 5 braće i 4 sestre. A to je i on sa svojom suprugom Katom Nastavio te podigao sedmero djece od kojih ima osmero unučadi. Od njegovih pet sinova i dvije kćeri, samo je jedan sin otišao u Njemačku, dvojica su sa svojim obiteljima na Gmićima, a dvojica su još uvijek ne oženjena.

Sve to saznajemo u razgovoru dok hodimo prema starom groblju Borak.

Borak je zanimljiv lokalitet. Još su vidljivi uspravni nadgrobni spomenici, više uspravne stele koje u hrastovoj šumi prkose vremenu, odolijevaju stoljećima, a hrastovi ih štite od bura i oluja.

Ilija zna napamet gdje se nalazi svaki nadgrobni spomenik. Odmah je pokazao one na kojima je ostao sačuvan uklesan križ. A na jednom je uz križ zanimljiva aureola.

Kroz ovu nekropolu prolazi seoski put. Bio je to podsjetnik kako je nekada još za rimskog carstva ovuda prolazio „zlatni put“. To je naziv za put kojim su Rimljani prevozili zlato iz Kreševa prema Saloni, koji je išao preko Neretvice, Uzdola, Gmića, pa Delminiuma, a odatle dalje na Jadransko more, do Salone i Splita.

U drugom dijelu nisu vidljivi nikakvi nadgrobni spomenici. Zato su zanimljiva grobna mjesta čija su ograničenja i oblikovanje dobro vidljivi, a veličina i oblici podsjećaju na temelje neke manje građevine. Svojevremeno je prof. Marko Dragić zapisao prema narodnom pamćenju da je nekada ovdje bila crkva. Sve je moguće i bila bi neophodna stručna analiza ovog prostora.

Ilija kao majstor koji je cijeli svoj radni vijek proveo na građevini iz džepa izvadi metar te vješto premjeri ostatke kamenja ili možda nekih građevina.

Dok je mjerio reče: „Sjećam se kao dijete da smo ovdje našli odlomljeni komad kamena koji je bio obrađen, a na njemu je bila lijepo uklesana savijena sablja“, a nakon mjerenja pretraživao je dio šume pokušavajući negdje pronaći taj kamen.

S Borka Ilija vodi na jednu novu i zanimljivu lokaciju. Svega par stotina metara od Borka, odmah iznad Ćurića, točnije Ilijine kuće nalazi se Gradina. Sam toponim upućuje da je tu nekada bila neka građevina, možda utvrda ili možda neko stražarsko mjesto koje je štitilo karavane koje su prolazile „zlatnim putom“. Na samom vrhu Gradine hrpe su kamena obrasle raslinjem, no, jasno potvrđuju da je riječ o nekoj tvrđavi ili naseobini. Položaj je više nego odličan za kontrolu prostora.

Ilija kao pravi vodič odmah pronađe ispod same Gradine nekoliko komada keramike. Potvrđeno je. Ovdje se živi zasigurno više tisuća godina.

Odmah iznad Ilijine kuće nalazi se ograđen grob. Kako reče Ilija, ne zna se tko je u grobu. Prema legendi riječ je o nekoj curi. Kada je pronađen grob, nije bilo uz njega odmah nikakvog obilježja, no, u neposrednoj blizini je pronađen križ te je bilo jednostavno doći do zaključka da je riječ o križu s tog djevojačkog groba.

Uređen grob poručuje kako se ovi ljudi s poštovanjem odnose spram pokojnika, grobnih mjesta bez obzira tko je u njima. Dostojanstveni odnos prava je poruka odgoja i civilizacije. Vjerujemo da će i Ilijini unuci slijediti njegov primjer jer djeca zasigurno jesu.

Iako Ilija nije bio od previše riječi, sve što kaže je konkretno i jasno. Odmah smo se dogovorili da obilazimo još neke zanimljive lokalitete na Gmićima. O tim lokalitetima i zanimljivom Ilijinu hobiju donosimo u sljedećem dijelu ove kratke reportaže „Tajne ispod Makljena“.