Neobične priče: Groblje u Družinovićima
U mjestu Družinovići, nedaleko od nogometnog igrališta nalazi se groblje. Obraslo je hrastovom šumom, na koje redovno hodočaste mještani. Stariji mještani groblje zovu „Rkaćko groblje“ Nije poznato tko je u njemu ukopan.
Četiri spomenika su pravilno raspoređena, dok su ostali zbog fizičkog ili prirodnog utjecaja promijenili položaj. Usmenom predajom s koljena na koljeno prenosio se spomen na ovo groblje. Mnogi su često plaćali misu za duše pokopane na tom mjestu, te bi im se molitve i prošnje uslišale. Posjećivali bi ga zbog mnogih razloga; zbog različitih zdravstvenih problema, vodili bi i malu djecu ako ne bi bila poslušna. Na ovo mjestu su dolazile žene i druge vjere.
Nevenka Jelić-Balta, koja je kao djevojčica živjela nekoliko desetaka metara od toga groblja pripovijeda: „Moju tetku su zabolile noge, maknut nije mogla, ni ustat, i kako je bilo ono doli groblje ona se zavituje, platiti misu za duše ukopane u njemu. Šlimačka je pošla k misi i ona pošalje po njoj pare da plati misu na njezinu nakanu. Tada je na župi bio fra Mladen, te joj kaže: „Ako si to od one žene što čara onda neću“. Ma ne bolan, tamo tetu noge zabolile i ona se zavitovala platit misu. Fra Mladen je onda prihvat. Dok se ona vratila kući tete je ustala na noge.“
Na ovo mjesto hodočastili bi i muslimani te bi se molili na svoj način. Ponekada bi netko znao zapaliti i svijeću, ostaviti novac na spomenik. Do groblja vodi staza koja je poprilično zarasla. Nekada se tom stazom pješačilo na Šćit. Kad bi naišle žene na misu pokupile bi novac koji su zatekle na tom groblju te bi ga ponijele na Šćit u crkvu.
„Bio neki Zair, koji je također imao zdravstvenih problema; oči ga bolile, i nije znao šta će i doje mojoj tetki da moli na tom groblju za njega. Govorio bi joj; Daj tete prikriži molim te! Ona ti je hodočastila dole na groblje. I obilazilo bi se oko toga gajića u kojem su grobovi. Nakon par dana ide Zair ponovo i nosi punu kesu svačega, kave, šećera da zafali. Kaže on Teti: E hvala ti moja tete, ja sam ko nov. Ona mu reče: Bogu zafaljivaj sinko.“ Pripovijeda Nevenka.
I danas ljudi posjećuju ovo mjesto iz različitih osobnih razloga. Mole se s različitim nakanama. Teško je prići svim spomenicima, ali se i dalje vidi staza kojom ljudi prolaze. Najčešće ljudi pale svijeće kroz korizmeno vrijeme, što je odavno naslijeđena tradicija.
Tekst i foto: Mijo Tadić
