NIJE SVE IZGUBLJENO: NISMO ZNALI KOL’KO NAS IMA I ZAŠTO NAS JE SVE MANJE

Bit će da je gospodin Pavković za ovaj tekst duboko motiviran načelima svećenika župe u Skopaljskoj dolini (Bugojno) koji prijeti svom stadu da neće voditi pokop nikomu tko proda svoju očevinu, djedovinu…

Primjer ovog svećenika Pavkoviću je poslužio kao pozitivan i rijedak gdje se netko, po njemu na krajnje pozitivan način, bori za opstanak Hrvata u BiH.

Da bi čitateljima Večernjaka približio sliku hrvatskog beznađa i loše demografske slike Pavković svoju kolumnu obogaćuje tvrdnjama zagrebačkog demografa prof. dr. Stjepana Šterca. Naime, Pavković prenosi kako prof. Šterc tvrdi da danas u BiH ne živi ni 400.000 Hrvata iako ih je po popisu iz 2013. godine evidentirano 550.000 (<545.000, op.a) što je u odnosu na broj popisanih Hrvata u 1991. godinu kada ih je bilo 780.000 (<761.000, op.a) zaista velika razlika.

Dalje profesor navodi, a Pavković prenosi kako u zadnje vrijeme imamo značajno veći broj umrlih nego rođenih. Lijepo se objašnjavaju uzroci vidno manjeg rađanja djece. Ističe se kako je Republika Srpska očišćena od Hrvata. Nije se propustilo reći da Bošnjaci dva, tri desetljeća rade na tajnim planovima iskorjenjivanja Hrvata iz Federacije BiH. Pavković ide toliko daleko da čak proglašava nekakav „mirnodopski rat“ koji Bošnjaci vode prema Hrvatima na način da se Hrvati gospodarski osiromašuju, a politički diskreditiraju.

Prije nego se vratim na Pavkovićeve konstrukcije i otkrivanje tople vode da prvo prokomentiram apel svećenika iz Skopaljske doline.

Uvaženi svećeniče, Hrvati koje je nužda natjerala da trbuhom za kruhom odu iz ove vukojebine živo se jebe hoćeš li ti komu voditi pokop ili nećeš. Onima koji odlaze sigurno nećeš. A onima koji ostaju već će nekoga pronaći tko će ih sahraniti uz vjerske obrede.

I gdje si bio svih ovih 20 godina kada ih je nesposobna, poltronska i samo sebi pogodujuća politika brusila Hrvate cijelo vrijeme da jednog dana spakiraju kofere i iz ove zemlje zapute se u Austriju, Njemačku, Irsku…? Gdje si bio da ukažeš na pogubnost politike koja Hrvate u BiH, od rata pa na ovamo, osiromašuje i diskriminira? Koja ih od čestitih i poštenih ljudi napravi uboge jadnike što ni za kruh ne mogu zaraditi na svojoj očevini, djedovini… Bio si uz tu politiku! Eto gdje si bio! I danas si, pa ti je najlakše ponovo udariti po jadnom naroda samo da bi oprao svoju nečistu savjest i nečistu savjest onih koji te milodarima natjeraše da se okreneš protiv naroda u korist politike koja s naroda učini ovo što je učinila.

Profesoru Stjepanu Štercu samo se može reći: „Dobro jutro Kolumbo“. Jednako kao i Jozi Pavkoviću. Oba izmišljaju toplu vodu. Kao čude se kako Hrvata nema u BiH. A samo je 1992. iz Bosanske Posavine protjerano 120.000 Hrvata.

Bilo bi dobro da se g. Pavković informira kod kuma i njegova vrlog prijatelja iz Banja Luke koliko je Hrvata pobijeno i protjerano iz tog grada na Vrbasu i njegove šire okoline.

Koliko je samo Hrvata napustilo Središnju Bosnu zbog hrvatsko-bošnjačkog sukoba koji je opet išao na ruku jedino velikosrpskoj politici od koje su Hrvati izvukli samo deblji kraj.

Znamo g. Pavkoviću da od rata u BiH nedostaje najmanje 230.000. Od njih 230.000 najmanje 200.000 ih je nestalo sa područja koje je branio HVO ili koje je trebao braniti HVO, a nije. Negdje nije mogao… Negdje su planovi gospodnji bili drukčiji…

Ali da se ostavimo rata i da se vratimo ovom vremenu i sadašnjoj politici opstojnosti Hrvat u BiH.

Nakon iznijetih zaključaka profesora Šterca Pavković kao netko tko se najeo ludih krava kroz boldirani podnaslov tvrdi: „Nije sve izgubljeno“!

Ističe kako Hrvati imaju šansu u BiH. Misli vjerojatno samo na Hercegovinu, a BiH mu dođe kao alibi da ga se shvati kao da govori o svim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Unatoč prognozama profesora Šterca da će za 20-tak godina Hrvata u BiH biti manje od 300.000, a koje Pavković prihvaća, on se usudi ustvrditi da nije sve izgubljeno. Nadu vidi, kako se čini, u istoj onoj politici koja je Hrvate i dovele do ovog beznađa.

Tako zagovara teze koje smo već čuli, a od kojih se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Pa tako, kao glavni potez kojeg Pavković zagovara, a u cilju zaustavljanja iseljavanja Hrvata, ističe ustavne promjene koje bi Hrvatima osigurale političku zaštitu. Halooooo Gringo! Hrvati ne napuštaju svoje domove zbog političkog ugnjetavanja nego zato što su gladni. Zato što neće da rade kao robovi za 400 KM mjesečno za takve kao što je i sam g. Pavković. Pa i zbog političkog ugnjetavanja, ali ne onog na koje Pavković cilja nego zbog političkog ugnjetavanja „stožerne stranke Hrvata“ nad samim Hrvatima. Jer onaj tko nije u HDZ-u u ovoj zemlji ne može dobiti posao. Nikada. Pa ni za 15.000 KM koliko u prosjeku košta radno mjesto koje stranka „osigurava“. Ne može konkurirati ni na jednom javnom natječaju, jer su svi namješteni za „stožernike“. Ne može dobiti nikakvu pomoć jer nije član HDZ-a., pa ni onu pomoć koja mu po zakonu pripada. Ljudi bježe iz ove zemlje zbog korupcije koja se nazire na svakom koraku. Zbog nepravdi i političkih ucjena. Zbog beskrupuloznog narušavanja dostojanstva ljudi. Zbog katastrofalnog sustava zdravstva, školstva, pravosuđa… Je li dovoljno? Treba li još nabrajati? Treba li uopće spominjati privatizacijsku pljačku, uništavanje i ono malo zdravog gospodarstva koje rat nije uništio, stanje u poljoprivredi..?

Da, za sve su nam krivi Bošnjaci. Srbi naravno nisu jer tako drug Dragan kaže, dragi kume Pavkoviću. Bošnjaci su nam krivi i u Širokom Brijegu, Posušju, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima gdje Hrvati mogu vidjeti Bošnjaka samo na televiziji. I otuda Hrvate bježe. Bježe samo da im oči ne vide govna od mjesnih i inih političara. Napuštaju svoju grudu iz istih razloga kao i Hrvati iz ostatka zemlje. Ali ne samo Hrvati. Ništa bolje nije ni Bošnjacima ni Srbima. Nije im bolje, jer ih ista politika vodi.

U nastavku Pavković u maniri nižerazrednog političara, demagoški, nabraja ono što bi trebali uraditi da zaustavimo odlazak Hrvata. Nabraja ono što i svaka budala već zna. Pa reci svom kumu, neka i on zna što treba raditi, jer njega se pita. Nemoj trovati medijski prostor i narodu prodavati muda pod bubrege. Nije narod veslo sisao. I zna da baš to što ti nabrajaš i predlažeš onaj tko bi trebao to provesti neće da provede. Neće, jer si i sam rekao čime se taj bavi i kako vlada. Citiram: „Domaći političari trebaju se mijenjati i nacionalne interese staviti ispred osobnog grabeža“. Završen citat. Da ispred osobnog grabeža. Tko prizna, pola mu se doda, kaže narodna poslovica (novija od one koja kaže: tko prizna, pola mu se oprosti).

U tom grmu leži zec dragi Pavkoviću. Grabež političara koji su opljačkali vlastiti narod su baš ti koji su otjerali narod na put bez povratka. Pa neka onaj svećenik iz Skopaljske doline reži na zvijezde, jer reži na pogrešnu stranu…

Ali Pavković na kraju ističe baš tog svećenika. Stavlja ga kao primjer kako se hrvatstvo brani. Jadan je taj svećenik što tako pokušava zaustaviti iseljavanje Hrvata. Okomio se na jadan narod umjesto da se okrenuo glavnim krivcima i rastjerivačima njegovog stada. Jadan je zajedno s tobom Pavkoviću ako zaista misliš da je svećenikov apel primjer kojeg treba isticati dok glavne krivce prešućuješ i skrivaš ih iza nakaradnog Ustava, a zagovaraš ustavne promjene koje će u još većoj mjeri rastjerati i ovo malo Hrvata koji su još ostali u tragovima po Bosni.

„Smije li se ono što je u ratu krvlju sačuvano u miru izgubiti zbog novca.“ Ovom rečenicom na kraju teksta pita se, glavni urednik najtiražnijeg medija kod beha Hrvata, premda na kraju te iste rečenice nije stavio upitnik nego točku.

Zato ne treba čuditi što mu tiskovinu narod zove „Čovićnjak“. U razmjeru s tiražom i čitanošću postavlja se za glavnog medijskog demagoga i prvog među mnogima koji je u funkciji ispiranja mozgova Hrvatima… Zato nam je za sve naše nedaće uvijek kriv netko drugi. Jedino smo mi nezaštićeni, jadni, obespravljeni, majorizirani, potlačeni, kinjeni, neravnopravni i što već sve ne…

Narod je sit takvih tlapnji i gušenja osobnog digniteta od strane svojih. Zato se radije odlučuju za kartu u jednom smjeru nego da prlja ruke od svoj drek.

Ja ću pak ovu svoju kolumnu završiti s jednom malom preporukom g. Pavkoviću. Odgovorit ću mu na njegovo pitanje bez upitnika. Zapravo preporučit ću mu da to pitanje postavi onomu koji je već dugo godina glavni među Hrvatima (otuda najmjerodavniji, ali i najodgovorniji da se očituje), smije li se ono što je u ratu krvlju sačuvano u miru izgubiti zbog novca?

Autor: Dean Rant | e-Posavina.com