Nogometna šmekerska bomba: Livaja i Petković
Mnogo je tekstova napisano hoće li pobijediti Dinamo ili Hajduk, Bruno Petković ili Marko Livaja, tko će predvoditi hrvatski napad na Svjestkom prvenstvu? Na kraju je dobitnik Andrej Kramarić, no Petković i Livaja itekako se imaju pravo nadati šansi. I u ogledu s afričkom ekipom na startu turnira tijekom susreta i pogotovo kasnije…
Petković ima 28 godina, Livaja jednu više, njihovi su putevi slični, ali i netipični za hrvatske reprezentativce, dugo su ih krčili kako bi došli do A-vrste. Učinili su to tek povratkom u Hrvatsku.
Iza prezimena im ne piše Juventus ili Milan, kao što je bio slučaj s Marijom Mandžukićem i Nikolom Kalinićem prije Rusije, to je jedan od razloga zašto će mnogi ustvrditi da je “devetka” slaba točka Vatrenih jer za kote na kojima želimo vidjeti Dalićevu momčad treba nam što više Modrića, Perišića, Kovačića…
Prati ih glas i da nisu igrači koji bi bili sposobni u ritmu najjačih utakmica igrati 90 minuta nego su im optimum kraće dionice, ali po pravilima koja dopuštaju pet zamjena upravo aduti s klupe mogli bi odlučiti Mundijal… – pišu Sportske.jutarnji.hr
Došli su na svoje prvo Svjetsko prvenstvo, pritom je jedino Peković imao jedan Euro i to u korona uvjetima. I za Petkovića, i za Livaju scena je postavljena – sad ili nikad!
Ili će na ovom Prvenstvu zablistati, pokazati kakvi su frajeri i igrači ili će možda zauvijek ostati mundijalski prolaznici. To što nemaju rejting poput nekih ranijih hrvatskih špica, a kamoli Mbappea, Kanea ili Nuneza može im biti plus ukoliko potvrde da su tigrovi koji vrijede više nego što naplaćuju.
Možda ih suparnici neće tretirati kao “atomsku bombu”, a kad je tako mogli bi upravo to biti.
Šteta zbog Livajine ozljede jer za njega to pogotovo vrijedi
Opet, do Maroka bi mogao biti fit, a Hrvatska planira igrati više od tri utakmice.
Iako je 10,5 godina tesao karijeru vani, premda je slovio za velikog talenta i oslonca izbornika u mlađim kategorijama, a s Hrvatskom U-20 vrstom bio je akter Svjetskog prvenstva, Marko Livaja tek je po povratku u Hajduk dobio stalno mjesto u reprezentaciji. On je nogometni umjetnik, njegov je dodir s loptom paganinijevski na violini, a po karakteru je mangup koji se nikoga ne boji. Zato imamo pravo u njega polagati nade.
Livaja ima klasu koja nije dovoljno valorizirana, nema takvog stopera kojeg nije kadar “utopiti u plićaku” i dojam je da bi mogao biti šokantno iznenađenje za one koji ga nemaju na radaru. Nije slučajno koliko ga u Grčkoj hvale i što je zabijao u Španjolskoj za malecki Las Palmas u prvoj ligi,
Neki će reći, pogotovo ljudi koji ga prate u Splitu, da u Hajduku igra ponajbolji nogomet u karijeri zato što uživa kad mu je sve po volji, kad se osjeća važnim. Ali reprezentacija je nešto drugo, izvrsno je reagirao u Beču zabivši svoj najzvučniji gol te pretpostavljamo da će biti zadovoljan i pripravan iskoristi svaku šansu, pa makar to bilo u završnih dvadesetak minuta.
A ako to napravi, počne li zabijati, nema izbornika koji ga ne bi unaprijedio u startera
Upravo je u tom tonu reagirao na naše pitanje, skromno i mirno, a opet znamo da je vuk kad odjene dres:
“Nisam opterećen da moram nešto veliko napraviti jer nisam ni očekivao da ću igrati na Svjetskom prvenstvu.”
Ljudi ga gledaju iz dvije perspektive – za jedne on je kao stvoren da bude senzacija Mundijala, za druge pokazat će da je junak samo za lokalne arene. Novinar ne može uvijek i oko svega staviti ruku u vatru, pogotovo ne zbog dvojbe koliko ga je eventualno zakočila ozljeda, ali Marko ima klasu za veće djela nego što mnogi misle…
“Nije me ozljeda vratila unatrag, bio je hematom, nije ništa strašno”, uvjerava Livaja.
Petković je više igrao za nacionalnu vrstu, na Euru nije bio pravi i od tada je dužnik navijačima Hrvatske. Nakon još jedne oscilatorne polusezone i oko njega su goleme podjele za i protiv.
Andrej Kramarić ima svoj rejting i kvalitetu kojom je održao pole-position, Ante Budimir donosi agresiju, trku i defenzivu koja može dobro doći protiv najjačih rivala, a Petković i Livaja su šmekeri. Za veliki rezultat trebat će pogoci s “devetke” pa znaju što im je raditi. Kad uđu u “vatru”. To što nisu istisnuli Kramarića ne treba ih obeshrabriti.
“Mi smo raznovrsni i kvalitetni, svi smo ovdje u istim ciljem i pušemo u istom smjeru, ne treba se nitko brinuti za napadače”, tvrdi Petković.
Pisati o njima znači i obvezno spomenuti da nisu obični suparnici za mjesto u reprezentaciji i primat u HNL-u, oni su i jako dobro poznanici kojo su zajedno trenirali prije gotovo dvadeset godina. Uvijek su se poštivali. Lijepe riječi jedan o drugome sipali su i na press konferenciji u Dohi.
“Bit će golova, bit će”, hrabri sve koji navijaju za Vatrene Livaja.
To nam treba. Na terenu, dakako. Petković i Livaja rođeni su da promatrače na ostavljaju ravnodušnima. Ili očaraju ili razočaraju. Pogotovo Petković. Livaja češće ima kontinuitet.
