Nova godina donijela i nova poskupljenja, neki savjetuju posezanje za robnim rezervama
Zbog povećane veleprodajne cijene od 1. siječnja skuplji plin i za kućanstva. Već sljedeći mjesec korisnike plina u Kantonu Sarajevo očekuju računi veći za oko 10 posto, a čak i 30 posto ako Vlada KS-a ne nastavi subvenciju poskupljenja iz studenog prošle godine. Rast cijena nije ništa novo za građane. U godini koja je iza nas poskupjeli su hrana, piće, gorivo, usluge stanovanja, prijevoza.
Poskupljenja koja su službeno nastupila 1. siječnja su poskupljenje nafte i naftnih derivata, električne energije, plina i nekretnina. Za razliku od prethodnih godina, ove godine cijena cigareta ostaje ista. Lančani porast cijena u našoj državi itekako je osjetan. To se najviše vidi kada su u pitanju osnovne životne namirnice, a posebno ulje i piletina. Ulje je poskupjelo za 37%, brašno i pekarski proizvodi 12%, a pileće meso za nevjerojatnih 66%. Tako je, naprimjer, u siječnju kilogram pilećeg filea koštao 6,50 KM, a u rujnu 9,70 KM.
Sindikalna potrošačka korpa za studeni iznosila je 2.190 KM
Pitanje je kako se nositi s poskupljenjem cijena dok je prosječna plaća u Federaciji BiH 998 KM. Građani kažu da im ne preostaje ništa drugo do borbe.
A da je ekonomija postala taoc politike, slažu se i ekonomski analitičari, prema čijem mišljenju izlaz iz loše ekonomske situacije imaju samo politički akteri.
“Za ekonomsku situacija u BiH, zajedno sa svim političkim događanjima u posljednjih šest mjeseci, možemo kazati da je jako loša. Politička kriza, možda najveća nakon Daytona, definitivno je stanje koje nije nimalno stimulativno za mlade ljude, nije stimulativno za izravna strana ulaganja”, ističe Hatidža Jahić, profesorica na Ekonomskom fakultetu UNSA-a.
Koliko je situacija zabrinjavajuća, pokazuje i statistika
Naime, prema analizi Eurostata, agencije za statistiku Europske unije, BiH je prema kupovnoj moći građana na pretposljednjem mjestu, sa 33% prosjeka Europske unije. No, rješenja postoje.
“Kratkoročno rješenje podrazumijeva aktiviranje sustava robne rezerve u smislu da ti sustavi – bilo na županijskim ili entitetskim razinama – pokušaju zaštititi 20-30 posto populacije, one koji su najugroženiji, koji imaju minimalna primanja – mirovine, plaće ili su, primjerice, nedugoročno zaposleni ili u stanju socijalne potrebe. Dugoročniji tipovi rješenja se odnose na unaprjeđenje poslovne prilike – u smislu rasterećenja određenih nameta, fiskalnih, kako bi se oslobodio prostor gospodarstvu da može kompenzirati iste u smislu da ponudi nižu cijenu finalnih proizvoda i usluga”, objašnjava ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Ono što je sigurno je da uz bolju strategiju možemo premostiti i izazove porasta cijena. Poboljšanje slijedi onda kada krenemo koristiti potencijal koji imamo, robni i ljudski, i prestanemo uvoziti robu koju već imamo, zaključuje se u prilogu FTV-a.
