Obitelj Jurić u Ljubuncima u općini Prozor-Rama oživjela nekadašnju tradiciju

Slavko i Anica Jurić željela su oživjeti i sačuvati nekadašnju tradiciju, pa su kupili i obnovili jedan stari mlin, koji danas ne samo da je stavljen u funkciju, nego je i turistička atrakcija.

Mjesto Ljubunci, na svega šest kilometara od Prozora prema Uzdolu, nekada je bilo poznato po brojnim vodenicama gdje se mljelo žito. Danas su one uglavnom zarasle i nagriza ih zub vremena.

Martina Krišto Antelj Agroklub.ba

Međutim, obitelj Slavka i Anice Jurić željela je oživjeti i sačuvati nekadašnju tradiciju, pa su kupili i obnovili jedan stari mlin, koji danas ne samo da je stavljen u nekadašnju funkciju, nego je postao atrakcija i privlači mnogobrojne goste u ovaj kraj.

Ispunio želju

Nalazi se u Ljubuncima, na istoimenoj rijeci i jedini je koji je u ovoj općini obnovljen. Imati vlastiti mlin, Slavku Juriću, je bila oduvijek želja. Nakon 32 godine rada u Austriji, vratio se u rodni kraj i sa suprugom kupio zemlju i stari mlin. U tome, kako priča, uživaju od 2015. godine.

“Nije nam loše, hvala Bogu. Mirovinu sam zaradio u Austriji, ovdje sam došao malo pripomoći supruzi, a usput sam uvijek imao želju da imam ovakvo nešto. Kao dijete sam ja ovdje dogonio žito u mlinove i tako mi je to ostalo u sjećanju. I evo, da sam fala Bogu ostvario tu želju”, kaže Slavko.

U vodenici se danas melju žitarice koje Jurići sami siju. A pružaju i usluge svima koji žele samljeti svoje. Proizvode i brašno od pet vrsta žitarica (pšenice, ječma, raži, heljde i kukuruza), pa čak i od šipka ili šepurka kako ga još zovu, i kažu da je izuzetno zdravo. Imaju i vlastite nasade voća i povrća, a dio otkupe i od lokalnih proizvođača, za mnogobrojne proizvode koje prave.

Slavko u šali kaže da je sad ovdje glavni mlinar, a da je supruga Anica šefica, no dodaje kako većinu posla obavlja upravo ona.

“Ovo samo da održavaš tu ima posla, a kamoli ostalo, posijali smo malo žita, šljive smo zasadili, pečemo rakije, ona radi džemove, salate. Uvijek smo u pokretu, od ujutro u sedam, do navečer u sedam. Nije da smo pretjerano, da samo radimo, ali pomalo. Ovaj mi je šef bolji nego onaj u Austriji, zna nekad reći: ‘Ajmo i na kavu'”, priča nam veseli domaćin.

Anica nam kaže da sve radi onako kako su radili njeni roditelji i strina “Trudim se da tako proizvodim, to mi je ostalo da drugačije miriše i da ima drugačiji, ljepši okus i sve.”

Dolaze gosti sa svih strana

U sklopu vodenice, su napravili i mini muzej od starih predmeta i alata koji su se nekad u Rami koristili za rad. Mnoge starine, koje su se nekada upotrebljavale ovdje, našli su na području Rame, i od prijatelja, neke čak i u Austriji, koji su tko zna kojim putem završavali tamo.

“Ovo su sve bili radni predmeti, sad toga više nema i velika je sreća ako se negdje nađe da je sačuvano. Ovdje imamo vijaru, na tome se uređivalo žito, to je neki mali kombajn na kojem se vrši žito, da se odvoji prašina i slično. Imamo drvene točkove koji su dosta stari, zatim sepete koji su pleteni 1960. godine i sačuvani su do danas, i brojne druge stare predmete koji su nekad služili ramskom čovjeku za rad”, nabraja Slavko.

Imaju i nekoliko objekata za najam, jer kažu, ljude sve više privlače starine i domaća ponuda. A, gosti? Hrle sa svih strana, pričaju nam. Najviše dolaze iz Austrije i Hrvatske, ali za njima ne zaostaju ni domaći turisti iz Bosne i Hercegovine.

“Tko jednom dođe kaže da bi želio opet. Imam čak i prije nagodinu upisane goste, pogotovo ljeti, najviše kad ljudi imaju godišnji i koji žele s obitelji biti tu, pa da vide šta ja radim, kako dan provedem, nešto da im skuham domaće, i da vide domaće proizvode i kako se rade”, pojašnjava nam Anica navike gostiju.

Jurići su vlastitim trudom i radom, uz svoj pozitivan duh, sve kompletirali u jednu lijepu domaću turističku priču, koja svake godine privlači sve više njih u ovaj  ramski kraj.