OD NIZOZEMSKE DO RAME: Kako Nizozemci vide Ramu

Ugodno je nedjeljno podne. Na Ustirami je živahno. Čuju se povici: „Ajmo, ajde, naprijeeed, bravooo…“.  Podrška mladim veslačima iz Rame i Metkovića koji su veslačke snage odmjeravali na Jablaničkom jezeru. Zanimljiva i poticajna utrka mladih sportaša uz podršku njihovih roditelja i prijatelja.

Među publikom zamijetili smo goste Donje Rame koji jesu i nisu iz ovih krajeva

Jesu zato što ih vezuje obiteljsko stablo, a nisu, jer žive u Nizozemskoj obiteljski povezani s Nizozemcima. Naime, kćer Ana i sin Rudolf Branka Tolja iz Bilila u Trišćanima i majke Zore, rođene Topić, također iz Trišćana, svoje životne partnere pronašli su u Nizozemskoj gdje su svoju sigurnost naši na početku rata izbjegavši iz Sarajeva i to kao djeca u predškolskoj dobi. Ali, oni su itekako povezani s krajem svojih roditelja Branka i Zore.

Ana i Rudolf sa svojom obitelji sudjelovali su prošli tjedan na okupljanju majčine loze Topić kod bake Anđe budući da je djed započeo tu inicijativu  okupljanja. Baka Anđa ima osmero djece, 29 unučadi i 29 praunuka. Okupljanje Topića traje već 20 godina, a broj sudionika je sve veći budući da se obiteljsko stablo širi. Ove subote, točnije, 6. srpnja okupljanje je na Bililu, na starom ognjištu Tolja i tu dolazi šira obitelj s prijateljima po očevoj liniji.

Njihovi domaćini na Ustirami su bili Tomo Džalto i njegova supruga Blaženka

To nam je bio povod da u nekoliko rečenica saznamo kako se osjećaju Nizozemci u Rami. Naravno, ovo nije njihov prvi dolazak, a zasigurno ni posljednji.

Carolien ten Caat Tolj je o svom boravku u Rami s osmjehom kazala za Ramski Vjesnik: „Mi smo ovdje na odmoru, kod rodbine od mog muža Rudolfa. Rodica moga muža sudjeluje ovdje na veslačkoj regati pa smo došli ovdje gledati i podržati. Sviđa mi se ovdje. Lijepa je okolina. Ovdje se osjećam opušteno. Moj sin je rekao da je ovdje lijepo i pitao zašto u Nizozemskoj nije ovako lijepo, ova brada i okolina. Inicijativa je za dolazak došla od cijele obitelji. Okolina, cijela priroda i ljudi sa svojim gostoprimstvom su ono što nosim odavde kao posebno.“ Tijekom razgovora moglo se čuti dosta riječi hrvatskog jezika.

Njezin suprug Rudolf Tolj nakon supruge nije imao puno toga što dodati

„Prije smo dolazili svake godine, sada barem jednom u dvije godine koliko tko može, a ja nastojim doći najmanje jednom godišnje. Sada u subotu, 6. srpnja  imamo obiteljsko okupljanje na Bililu. Supruga i ja se znamo od kada smo imali 8 godina. Kasnije kada smo se sreli u kafiću onda je bila druga stvar. Uvijek su fine i dobre reakcije kada dolazimo ovdje. Prvi put je bilo malo drugačije. Sada je sve popravljeno. Ja sam uglavnom uočavao ono što je popravljeno u BiH i Sarajevu, a supruga je vidjela ono što je porušeno“, kazao je Rudolf.

Na pitanje o tome žele li njih dvoje napraviti nešto u Rami, Rudolf je kazao kako je majka Zora planira napravila u Trišćanima kuću da imaju gdje doći i to djeca podržavaju. Također njegova obitelj nastoji napraviti nešto na otoku Braču u Republici Hrvatskoj.

Ana Tolj se u Nizozemskoj našla kao trogodišnje dijete

Nakon odrastanja upoznala je svog supruga Raymonda van den Brink koji prema očevoj liniji porijeklo vodi iz Indonezije, dok je majka iz Nizozemske. Njega smo pitali o tome kakva je nevjesta iz BiH odnosno iz Rame: „Kad smo u Nizozemskoj ne osjetim da je supruga iz BiH, jer je došla rano. Ali kad dođemo ovdje i susretne se s obitelji onda baš osjetim da je odavde. Hrana je drugačija nego u Nizozemskoj.“ Na pitanje o tome pravili supruga pitu kazao je: „Nisam je nikada vidio da pravi pitu, ali smo se ipak uzeli. Ali zna otići u trogivnu i kupiti”, s osmijehom reče ramski zet Raymond. Dok je Ana dodala kako još nemaju sač.

Također je dodao da mu se sviđa krajolik i da je dobra hrana. No, još se nije naviknuo na janjetinu pa jede više pitu i druga jela, a rakiju ne pije, jer ne pije alkohol uopće iako ga svi stalno nude da pije.

Raymond je u usporedbi BiH, odnosno Rame i Nizozemske, izdvojio: „Tri su velike razlike. Prva je priroda, jer ovdje je ljepša okolina i brda, a kod nas je sve ravno. Druga ljudi, jer se svugdje osjećaš dobrodošao. Ima toga i u Nizozemskoj, ali to zavisi od grada do grada i od sela do sela. Treća razlika je ta fina priroda, ali ima dosta plastike i narušava tu ljepotu.“

Ana van den Brink Tolj je bila prevoditeljica te nije imala baš prilike da kaže nešto u svoje ime

Nju smo pitali kako je živjeti u Nizozemskoj u usporedbi s Bosnom i Hercegovinom iako je otišla kao dijete: „Kada dođem ovdje volim vidjeti svoju familiju, a opet vidim kako ljudi ovdje žive. To je sasvim drugačije nego u Nizozemskoj. Razlika je na primjer da je teže živjeti u BiH financijski. U Nizozemskoj kada ostaneš bez posla nađe se lako novi i ako se ne nađe imaš pomoć države. Ovdje ako dođe do težih ekonomskih uvjeta obitelj je ta koja pomaže. Obitelj je više povezana, a tamo je su malo udaljeniji.“

O tome čija je ideja da dođu u Ramu i BiH Ana je kazala kako je njezina, ali da je to suprug rado prihvatio i rado dolazi. Nastoje doći najmanje u par godina kako bi se susreli s obitelji. Kada dođu u BiH posjete Sarajevo, Mostar, Čitluku, idu na more u Hrvatsku. Uvijek dolaze kod bake u Trišćane u Ramu.

Kako je istakla Ana ona i njezin brat su već kao djeca naučili dolaziti ovdje te su to nastavili sa svojim obiteljima. Već svoju djecu uče da dolaze u Ramu, pa čak Anin sin dođe i ranije kako bi bio s rodbinom i prijateljima.

Zanimljivo je bilo voditi ovaj razgovor gdje se iz svake riječi, iz svakog osmijeha iščitavala radost i druželjubivost s rodbinom i prijateljima.