Održana komemoracija i odana počast ramskom branitelju Marinku Zeleniki
Komemoracija i odavanje počasti ramskom branitelju Marinku Zeleniku održani su danas u Domu kulture u Prozoru. Počast su Zeleniki odali članovi obitelji, suborci i prijatelji. Zelenika je bio ramski branitelj i nekadašnji zapovjednik bridage “Rama” Hrvatskog vijeća obrane.
Preminuo je 29. siječnja 2024. godine u Zagrebu, u 64. godini života, a ispraćaj je održan jučer ispred mrtvačnice na Mirogoju.
Na početku komemoracije prisutnima su se prigodnim riječima obratili svećenici fra Andrija Jozić i don Tihomir Šakota.
“Među hrabrim Ramljacima bio je je i Marinko Zelenika. Bio je spreman dati svoj život za svoju Ramu. Isus na jednom mjestu reče: ‘Nema veće ljubavi nego dati svoj život za svoga prijatelja. Marinko je bio spreman. Stao je na čelo brigade ‘Rama’. To je čast i odgovornost. Lako je biti general poslije boja. Danas, stoga, dan ukopa pokojnog Marinka neka ne bude dan žalosti nego dan zahvalnosti za sve što je učinio za svoju Ramu, za svoj Uzdol”, kazao je Jozić.
Don Tihomir je okupljenima prenio svoju, ali i poruku suborca i kolege Ilije Franjića. “Hvala ti jer si srcem volio svoje ljude, suborce, poštivajući druge. A, voli si i svoju Ramu i ramskoga čovjeka. Hvala ti da si nas učio kako disati hrvatski”, kazao je don Tihomir te kazao kako je u posljednjim razgovorima s Ilijom razgovarao upravo o Marinku. “Malo smo i ništa učinili za one koji trebaju, i koji su zaslužni, naše pomoći, duhovne, materijalne i tjelesne”, dodao je.
Sačuvano srce i ljudskost
Okupljenima se obratio i bivši načelnik brigade “Rama” Petar Kolakušić. “Naša je generacija na rat odgovarala jedino kako je mogla. Ustati i braniti ono što jesmo i ono što vjerujemo. Tako smo, velika većina nas i pokojni Marinko, postali ratnici. Svi smo odgovarali onim što smo znali, stavili svoja znanja, umijeće i sposobnosti na raspolaganje svome narodu. Oni najspremniji, kao što je naš Marinko, stali su na čelo. Ne samo zato što su oni htjeli, što je on htio, nego stoga što smo svi mi u njemu prepoznali nekoga tko to uistinu može nositi”, kazao je Kolakušić rekavši da njegovo srce i ljudsku dobrotu nije promijenilo ni to što su mu u Uzdolu kobne 1993. ubili majku.
Konačno slobodan
Kolakušić se osvrnuo na riječi upućene iz Treće bojne: “Dragi naš Marinko odnosiš spokojno i mirno, na mjesto gdje nema boli. Na mjesto gdje si oslobođen svih ovozemaljskih nedaća. Mi tvoji suborci te čekamo da dođeš i legneš u ramsku hrvatsku zemlju, krvlju natopljenu, za koju si se borio i nakon prestanka rata. Odmori se, u svojem vječnom počivalištu, konačno slobodan.”
Dostojanstvo branitelja
Okupljenim suborcima, obitelji i prijateljima obratio se i Josip Prskalo, predsjednik Udruge “3. bojna” brigade “Rama”. “U samim počecima Domovinskog rata, mnogi golobradi mladići, među kojima sam bio i ja, od tebe smo učili kako u okrutnim vremenima sačuvati dostojanstvo hrvatskog branitelja. Kako poštivati neprijatelja u bitki, kako sačuvati vjeru. Na tome ti neizmjerno hvala”, kazao je Prkalo te se osvrnuo na Marinkove riječi povodom krvavog napada na Uzdol, kada je rekao kako se na pokolj ne smije odgovoriti mržnjom i osvetom, jer bi se time ukaljala čast tadašnjih vojnika i uzdolskih pokojnika.
