Opis „Grad-Kule” više varoši Prozora
Na sjevero-istočnoj strani više varoši Prozora na brijegu nalazi se starodrevna razvalina sa kulom 4 metra u visini, koja je sa svijeh strana obrušena.
Razvalina ta bila je nekoć tvrđava, jer se i danas poznaju razrušeni zidovi, a se sredina sastoji od raznovrsnih predgrađa; pa kad se u dubljinu zemlje zakopa, opet se nalaze nekoja predgrađa koja su ispod zemlje na više česti izvedene. Zid pak od kule je tako debeo i čvrst, da se od njega ne može ni najmanji kamičak odbiti. Cilj pak, kojoj su odnosna predgrađa namijenjena bila nemožese konstatirati, jer je već zemljom zaravnana.
Brijeg, na kojemu se pomenute razvaline nalaze, sastoji od istočne strane od samih golih stijena tako, da je sa ove strane pogled strmo veoma strašan, jer oči zanosi dolje jedna velika dolina, koja sve užom dalje vodi do općine Juga, kraj koje se bijeli stranom, obraštenom sitno-šumicom prosiječena krasna prozorska cesta.
Dolazak dakle k tvrđavi bio je nepristupan osobito sa sjevero-istočne strane; dočim sa južne-zapadne strane može se uspeti, ali velikom mukom, a gdjetko ne može van bosonog.
Narod pripovijeda, da je tu nekoć stanovala bosanska kraljica Katarina, koja, budući nije imala nikakve vode u tvrđavi, navela je vodu ispod zemlje iz takozvanog „Jezera” u Borovničkim barama, nedaleko od Prozora, bez da se tome u trag uvući moglo.
To Jezero postoji i danas u Borovničkim barama, a voda toga Jezera je veoma dobra i zdrava.
Kad su Turci Bosnu zauzimali i sve već osvojili, pa kad je došlo do tvrđave kraljice Katarina jurišali su na nju, ali uzalud; ona ih odbijaše iz svoje tvrđave hrabro.
Videći Turci šta je i kako, premišljahu svakako, kako da tvrđavu zauzmu i gle! dođoše na to da otkuda kraljica vodu dobavlja, a voda se tu nigdje opaziti ne može?
Ovome se Turci domisliti ne mogoše te ih, tome neka baba Dedića savjetova, da konja đogata 7 dana žedna drže, pa gdje taj konj nogom zakopa da ondje ima vode.
To Turci uradiše i zbilja pođe im za rukom; konj sedmi dan ožedni, zakopa nogom na jedrom mjestu, a Turci tu raskopavajući, naniđoše na vodu, koja je umjetničkim načinom dovedena u tvrđavu iz “Jezera” u Borovničkim barama.
Tu vodu su Turci odbili natrag i prepriječe joj dolazak u tvrđavu. Videći sada kraljica, da je u nevolji i da joj opstanka u tvrđavi neima, ne htjede se predati Turcima, nego izađe sa svoje dvoje djece, jednim muškim a jednim ženskim iz tvrđave, dođe na istočnu stranu brijega i baci muško dijete dolje, voleći i to nego da Turcima dođe u ruke i da se poturči, a zatim je sama skočila za njim, dočim je žensko dijete ustavila kod tvrđave.
Ovu je tvrđavu dakle bilo teško zauzeti zbog toga, što je pristup k njoj stranom težak, a stranom opet nikako moguć, pa je u zauzimanju Bosne i najkašnje osvojena.
Prozor, 1886. Pribilježio: Nikola Vujnović
