Organizirali turnir za bolesnog mladića, novac zadržali

Znate one priče koje nas sve duboko pogode, priče o ljudima koje život nije mazio, a sustav stvoren da ih štiti ih je iznevjerio? Priče koje pokrenu nešto dobro u većini “malih ljudi”, koji se odmah uhvate posla i potrebitima priskoče u pomoć kako god mogu? Onda, u istom mahu, bivate zaliveni hladnim tušem – prenerazi vas spoznaja da se i dobra namjera ponekad izjalovi, piše Slobodna Dalmacija.

Nažalost, baš takva priča mogla bi se ispričati o Marinu Mijiću, mladiću iz Mravinaca koji je rođen s cerebralnom paralizom, bolešću koja bi mnogima omela velike životne planove. No, on to nije dopustio – teškoj dijagnozi unatoč, završio je preddiplomski studij Upravnog prava u Splitu, zatim upisao i stručni diplomski studij, a cijelo se vrijeme bavio sportom, bacanjem kugle, postao je čak i paraolimpijac. Usput se i zaposlio, sve je u njegovu životu išlo svojim tijekom. Sve do trenutka kada ga je 2023. godine pred vlastitim domom, na pješačkom prijelazu, udario automobil.

Zbog tog tragičnog događaja, Marino je do dana današnjeg u vigilnoj komi – prisutan je, oči su mu otvorene, ali to je sve. Ne može se više baviti sportom, studirati, raditi… Ukratko, ne može živjeti svoj život onako kako ga je zamislio, život za koji se svojski trudio da si ga omogući.

Kad se sve to uzme u obzir, ne čudi činjenica da se prošlog ljeta na humanitarni malonogometni turnir “Zbog njega, za njega”, koji je 2024. godine u Svetom Kaju bio organiziran s ciljem prikupljanja sredstava upravo za protagonistu priče iz prethodnih redaka, odazvao poprilično velik broj ekipa – njih preko 200. Turnir je nekoliko puta organiziran od 2017. godine, a svake je godine prikupljeni novac išao nekom od potrebitih lokalaca. Ove godine to je bio Marino.

Sretan početak, razočaravajuć kraj

Cijela ideja s turnirom zapravo je u svojoj osnovi divna, barem bi tako trebalo biti. I bilo bi, da je novac koji je trebao ići Marinu i njegovoj obitelji doista završio u njihovim rukama. Nažalost, kako nam kaže nekoliko izvora bliskih samom Marinu – to se nije dogodilo. Nisu, navodno, prevareni samo on i njegova obitelj, već i svi ljudi koji su se turniru odazvali i uplatili kotizacije, misleći da to rade kako bi pomogli mladiću kojem je pomoć u tom trenutku bila od iznimne važnosti.

Cijela priča isplivala je na površinu zahvaljujući društvenim mrežama, odnosno Instagram profilu Ajde Hajduče (@ajdehajduce), na kojem je, uz fotografiju promotivnog plakata turnira, napisano sljedeće:

JEL TE SRAM, MARINE ĆUK?!

Dragi prijatelji, ovo jednostavno moramo podijeliti…

Prije godinu dana, za našeg Marina, organiziran je veliki malonogometni turnir s plemenitim ciljem prikupiti sredstva i pomoći mu u njegovoj teškoj borbi. Prema riječima organizatora, sudjelovalo je preko 200 ekipa… Nažalost, do dana današnjeg Marinu nije uplaćen niti jedan jedini cent. Teško je pronaći riječi za ovakvu nepravdu. Iskoristiti tešku sudbinu jednog mladog života radi osobne koristi – to je strašno, bolno i nedopustivo…

Od srca zahvaljujemo svim ekipama, volonterima, donatorima, sponzorima, Gradu Solinu, svima koji su dva mjeseca dolazili, podržavali, navijali, pomagali… Hvala svakome od vas koji ste sudjelovali s iskrenom željom da Marinu pružimo šansu za bolje sutra. Nažalost, bio je dovoljan samo jedan čovjek da uništi tu plemenitu namjeru i zadrži sredstva za sebe. Molimo vas, dijelite ovu priču dalje. Nemojmo dopustiti da se ovako nešto ikada više ponovi.

HVALA vam od srca! Molimo informacije. Ajde, hajdučki puče – digni se! – stoji u objavi.

Je li i gdje je zapelo?

Nakon što smo vidjeli tu objavu, u kojoj je bio naveden kontakt broj organizatora turnira, bacili smo se na posao. Do ljudi bliskih Marinu lako smo došli jer za njega znaju cijele Mravince, i šire. Čuli smo njegovu priču od više ljudi, a usput od njih i dobili potvrdu naših najgorih sumnji – Marino novac nije dobio.

– Koliko znam, nakon turnira obitelj nije odmah tražila novac, ali nakon nekog vremena nemoguće je ne upitati se gdje je novac. Organizatora su zvali jednom u studenom, na što im je rečeno da se još moraju zbrojiti. Ponovno je prošlo nekoliko mjeseci, pokušali su ih kontaktirati u veljači, ali odgovora nije bilo – priča nam naš sugovornik, koji je ovom prilikom iz vrlo konkretnog razloga želio ostati anoniman.

S druge strane, do organizatora je bilo nešto teže doći. Pozivom na broj naveden na promotivnom plakatu turnira stigli smo do slavne rečenice: “Pristup biranom broju privremeno nije dopušten.” Počeli smo onda slati poruke Facebook profilu turnira, na što nam je rečeno da glavni organizator, navodno već spomenuti Marin Ćuk, nikada nije bio admin profila – ni na Facebooku ni na Instagramu.

Predložili su nam zatim da na broj koji smo uzaludno zvali pokušamo poslati poruku preko WhatsAppa. I jesmo, urodilo je plodom. Javio nam se Ćuk i rekao da bi volio s nama porazgovarati jer na tu temu ima puno toga za kazati, ali i pokazati. No, nije mogao taj dan.

Nakon tri dana “hvatanja” i izlika vezanih uz smrtni slučaj u obitelji i zdravstveno stanje, Ćuk nas je ipak nazvao. Na samom početku razgovora, odnosno na naše pitanje je li istina da Marinu novac nikad nije uplaćen, rekao nam je da je to istovremeno i točno i netočno. U ostatku razgovora od skoro 15 minuta, koji je naprasno prekinut zdravstvenom komplikacijom i obećanjem da će nam se javiti što prije, konkretnog odgovora na to pitanje nije bilo, a nije da nije bilo postavljeno.

Ukratko, Ćuk nam je kazao da ne zna zašto je on jedini poimence naveden u objavama na društvenim mrežama, jer je u organizaciju turnira bilo uključeno 15-ak ljudi. Kaže da nije bilo osobe zadužene za novac, već su to inače radili ovisno o obvezama. Također, nisu okupljeni u neko službeno udruženje ili slično, već se radi o nekoliko entuzijasta koje je okupio plemenit cilj.

Pa gdje je onda zapelo? Ćuk nam je dao dio opravdanja, iako nam eksplicitno nikada nije rekao da novac Marinu nije uplaćen. Rekao je da su troškovi turnira bili poprilično visoki – došli smo na kraju do cifre od otprilike 12.000 eura za suce, razglas, kućice, led… Nismo dobili ni konkretan odgovor na to koliko je novca ukupno zarađeno, ali, sudeći po iznosima kotizacije i broju ekipa, cifra je svakako trebala nadmašiti troškove. Naime, kotizacija je za djecu iznosila 30 eura, za seniore 70 eura, za veterane 50 eura, a ekipa je bilo preko 200 – pa računajte.

Ćuku smo zatim rekli da nam se javi najkasnije do četvrtka navečer jer njegovu stranu priče čekamo još od ponedjeljka, na što je on na kraju i pristao. Ipak, u petak ujutro još od njega ništa nismo dobili. Na kraju izgleda da novac u Marinove ruke zaista nije došao, kako su nam i potvrdili njemu bliski ljudi, a opravdanje organizatora za to očito nećemo saznati, kada već nismo u protekla četiri dana. A odgovor je trebao biti vrlo jednostavan – Marino je dobio novac, ili ipak nije.

Čak i da za to postoji valjan razlog, njega se s Marinovom obitelji trebalo jasno iskomunicirati, a ne ignorirati njihove pozive. Oni ionako nisu tražili da se za Marina išta organizira, već je inicijativa krenula od organizatora. pa bi minimum pristojnosti trebao podrazumijevati da im se kaže što se događa i di su, na kraju, pare.

Izvor: Petra Klarić/Slobodna Dalmacija