OTROVNA POLITIKA: ‘Srbi bojkotiraju Vlade, Hrvati dućane’

Kakav skriveni talent za manipulacije masama ima ministar gospodarstva Antoinette Šušnjar, koji se proslavio legendarnom preporukom osiromašenom rvackom puku da si „kuha kruh“ i doma peče kiflice ako mu je skupo kupovati u dućanu. Jest da je zbog tih gluparija bio izvrgnut sprdnji i postao zvijezda urnebesnih memova, ali vridilo je! I sad je Šušnjar, kako skromno priznaje, ponosan na samoga sebe. Udruge potrošača i narodne mase s određenim vremenskim odmakom prepoznale su njegovu mudrost i savjet da uzmu stvar u svoje ruke, pa umjesto da pokrenu generalni štrajk i prosvjede protiv AP-ove treće vlade koja nije u stanju zaustaviti inflaciju, odlučili su kazniti trgovačke lance. Kakav maestralni preokret! I tako se od omraženog ministra iz Imovinskog pokreta koji podcjenjuje inteligenciju građana, Antoinette preobratio u Matiju Gupca i Robina Hooda u jednoj osobi.

Daleko od toga da cijene u dućanima nisu bezobrazno skočile u nebo ili da neki proizvodi u Sloveniji, Austriji ili Italiji ne koštaju duplo manje, zbog čega prosječni Rvat jedva spaja kraj s krajem. I to usprkos senzacionalnom rastu plaća, penzija i socijalnih davanja, o čemu AP ne prestaje bajati u svakoj prilici, ma gdje se našao. I da, sjajno je što su građani Republike Hrvatske konačno pokazali solidarnost i masovno se suzdržali od suludog konzumerizma i trpanja svega i svačega u košarice i kolica, zbog čega je promet tog famoznog petka pao 50, a broj naplaćenih računa 47 posto. Gdje bi nam bio kraj da se takva apstinencija događa redovito pa od svega na kraju vidimo i neki rezultat.

Problem je jedino u tome što je bojkot podržala i Vlada, od premijera do ministara i saborskih zastupnika iz redova pozicije i opozicije koji su stali uz svoj napaćeni narod. Da se naježiš od tolike požrtvovnosti. Svi odreda kleli su se da toga dana neće u kupovinu ni mrtvi, kao da inače petkom idu po špeceraj, šekret-papir i deterdžent za veš. Poznato je da, recimo, Antoinette Šušnjar odmah nakon sjednice užeg kabineta hita u supermarket i kupuje tjedne zalihe kako ga žena, koja se, kako je onomad objasnio svekolikoj javnosti, uglavnom bavi djecom i kuhanjem, ne bi zatukla. Ali tog petka ministar gospodarstva i energetike rekao je odlučno NE! I ministar od demografije i useljeništva Ivan Šipić znakovito je poručio da neće nogom kročiti u dućan, baš kao i ministar financija Mario Primorac, uz napomenu da to čini kao građanin, a ne ministar. Jer, zamislite, i ministri su samo ljudi. I oni na svojim crkavicama osjete kada im prokleti trgovci otkidaju od usta.

Doduše, nije da vladajući nisu mogli određenim mjerama, koje nisu samo famozno zamrzavanje cijena 50 proizvoda, olakšati život voljenom narodu. Naprimjer, porezima na ekstraprofite pohlepnih banaka i telekomunikacijskog sektora, koji se, usprkos inflaciji, svake godine sve beskrupuloznije bogate. Ali iz nekog čudnog razloga, ni treća HDZ-tova vlada pod vodstvom najvećeg Europćanina u regionu AP-a nije se toga sjetila. Tko zna zašto. Možda zato što ruka ruku mije, a i da im se ne bi zamjerila, kao ni uvoznim lobijima zbog kojih domaća proizvodnja hrane odavno nije konkurentna niti je Hrvatska samodostatna. Ali to je već druga priča.

I tako, ne samo što su AP i njegovi odabranici stali u obranu standarda rvackih građana priključivši se bojkotu, nego su usput oprali ruke od svake odgovornost za nastalo stanje. Kao u lošem vicu, kada lopov viče: držite lopova! A mediji su u transu obilazili prazne supermarkete i naslađivali se gubicima pohlepnih trgovaca te tako nesvjesno odradili posao za vladajuće, kojima je ova operacija došla ko naručena. Što se dokazalo i pojavom lažne stranice „Halo, inspektore“ na Facebooku, koju ju preuzela stranica nedavno angažirana kao podrška počasnom generalu Draganu. A sada, po svemu sudeći, oni koji stoje iza toga žele profitirati na tuđim zaslugama i politički kompromitirati platformu „Halo, inspektore“ na čelu sa Željkom Kelemenom, inicijatorom građanskog bojkota.

Jedan od rijetkih koji su prepoznali da će od ove građanske akcije najviše profitirati AP i njegova vlada, bio je Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno, koji je zdravorazumski zaključio da od toga neće biti nikakve vajde za potrošače, ali hoće za vladajuće. I zato je najavio novi prosvjed protiv siromaštva, korupcije i kriminala za 1. ožujka na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, s ciljem poticanja trgovačkih lanaca na spuštanje cijena osnovnih proizvoda, kao i 30-dnevni bojkot trgovina koje to ne učine. Pitanje je samo koliko će se građana odazvati prosvjedu. Jer sudeći po dosadašnjim iskustvima, bit će to prilično skromno. Osobito ako vremenski uvjeti ne budu bogznakakvi.

Osim toga, ta je priča baš zgodno došla da se zaboravi na bećara Josipa Dabru, koji nije samo pucao iz pištolja kroz prozor jurećeg automobila uz sada već viralne stihove pjesme „Karanfil se na put sprema“ mega-popularne Zehre Bajraktarević, već se voli i igrati kalašnjikovom te svoja znanja i vještine rafalne paljbe prenositi maloljetnicima. Zbog čega je USKOK izvršio premetačinu njegove kuće, a mogao bi podići i kaznenu prijavu za ilegalno posjedovanje automatskog oružja i povredu djetetovih prava prije negoli mu počne teći saborski imunitet. Jer se, dakako, ovaj zaslužni i kompetentni političar vraća u saborske klupe, a mi ćemo mu plaćati skoro pet tisuća eura mjesečno za utjehu što više nije ministar.

No vratimo se općenarodnom bojkotu na čelu s Vladom, protiv koje su, da je sloge i zdravog razuma, potrošači zapravo trebali ustati, ali eto, nisu. Već su, na veliko veselje socijalno osviještenog premijera, ustali protiv trgovačkih lanaca kao da oni kroje pravila u ovoj državi. Što bi se reklo, omanuli su ceo fudbal i usmjerili bojkot na krivu adresu. Nažalost, čini se da su građani ove zemlje, čuveni po rvackoj šutnji, u stanju pokazati kičmu jedino kada se ne moraju previše inkomodirati i kada je u pitanju udarac po džepu. Što se ostalog tiče, od korupcije do zarobljenog pravosuđa, ugroženih medija i poharanog zdravstvenog sustava, AP i njegovi jarani mogu ih gaziti do besvijesti.

Za razliku od stotina tisuća studenata, profesora, liječnika, odvjetnika, novinara, glumaca i sudaca u Srbiji, koji iz dana u dan već dva mjeseca prosvjeduju protiv vlasti zbog tragične pogibije petnaestero ljudi u Novom Sadu uslijed rušenja nadstrešnice na autobusnom kolodvoru. No to je bio samo okidač za eksploziju općeg nezadovoljstva autokracijom četnika-početnika, srpskog vožda Aleksandra Vučića, koji u Jagodini organizira protuprosvjede sa svojom zaslijepljenom sljedbom.

I za razliku od Rvata, koji su svoj bijes usmjerili prema supermarketima, sve brojniji srpski prosvjednici nisu toliko naivni. Oni ne bojkotiraju kineski konzorcij koji je radio rekonstrukciju autobusnog kolodvora u Novom Sadu niti prosvjeduju protiv onih koji su im dali građevinsku dozvolu, već blokiraju glavne prometnice i bune se protiv Vučkove toksične svevlasti. Dakle, demonstriraju protiv glave koruptivne hobotnice i najodgovornijeg za urušavanje države i svih njenih institucija.

Nisu se studenti koji su pokrenuli masovne demonstracije zadovoljili ni ostavkom i uhićenjem ministra graditeljstva Gorana Vesića s još dvanaestero ljudi, već na ulicama traže Vučkovu glavu. Dakako, figurativno. Usprkos nasilju, namjernom gaženju studentica i brutalnosti policije, njima se priključuje sve više običnih građana u sve više gradova i okupljanja prerastaju u generalni štrajk s jednim ciljem – rušenjem četnika-početnika i njegove kamarile s trona.

Tako nešto u Hrvatskoj, otkad je samostalna i nezavisna, nismo vidjeli. Zapravo, nakon povijesnog skupa za spas Stojedinice 1996., masovnih demonstracija u obranu demokratskih vrijednosti nije bilo.

A nije da se nisu trudili – i sindikati, i prosvjetari, i liječnici, i zdravstveni djelatnici, i umirovljenici. No broj osviještenih građana koji su im se pridružili u prosvjedima bio je prilično zanemariv. Jer Rvati se, poslovično, ne bi šteli mešati. I dok je tako, AP može mirno spavati, prodavati maglu i podržavati bojkot supermarketa.