Papina poruka Urbi et orbi

Papina poruka Urbi et orbi

Papa Franjo uputio je na svetkovinu Božića 25. prosinca poruku uz blagoslov „Urbi et orbi“, gradu i svijetu koju prenosimo u cijelosti.

Pogledi i srca kršćana diljem svijeta okrenuti su prema Betlehemu. Tamo, gdje ovih dana vladaju bol i šutnja, odjeknuo je stoljećima iščekivani navještaj: „Rodio vam se Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,11). Ovo su riječi anđela na betlehemskom nebu, a upućene su i nama. Ispunja nas pouzdanjem i nadom spoznaja da je Gospodin rođen za nas; da je vječna Očeva Riječ, beskonačni Bog, načinio dom među nama. Postao je tijelom, došao je „nastaniti se među nama“ (Iv 1,14): evo vijesti koja mijenja tijek povijesti!

Betlehemski navještaj je najava „velike radosti“ (Lk 2,10). Kakve radosti? Ne prolazne sreće svijeta, ne veselja zabave, već „velike“ radosti jer nas čini „velikima“. Danas, zapravo, mi ljudska bića, sa svojim ograničenjima, prihvaćamo sigurnost nade bez presedana, nade da ćemo biti rođeni za Nebo. Da, Isus, naš brat, došao je učiniti svoga Oca našim Ocem: krhko Dijete, otkriva nam Božju nježnost. I mnogo više: On, Očev Jedinorođenac, daje nam „moć da postanemo djeca Božja“ (Iv 1,12). Evo radosti koja tješi srce, obnavlja nadu i daje mir: to je radost Duha Svetoga, radost što smo ljubljena djeca.

Braćo i sestre, danas je u Betlehemu među tminom zemaljskom upaljen ovaj neugasivi plamen, danas nad tamom svijeta prevladava svjetlo Božje, „koje prosvjetljuje svakoga čovjeka“ (Iv 1,9): Braćo i sestre, radujmo se toj milosti! Raduj se ti, koji si izgubio ili izgubila povjerenje i sigurnost, jer nisi sam, nisi sama: Krist se rodio za tebe! Raduj se, ti koji si izgubio ili izgubila nadu, jer Bog ti pruža ruku svoju: ne upire prstom u tebe, nego ti pruža svoju ruku Djeteta da te oslobodi strahova, da te oslobodi umora i pokaže ti da u njegovim očima ti vrijediš više nego išta drugo. Raduj se ti koji ne možeš naći mira u srcu svome, jer se za tebe ispunilo staro proročanstvo Izaijino: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo […] Ime mu je: […] Knez mironosni“ (9,5). Sveto pismo otkriva da njegovu miru, njegovom kraljevstvu „neće biti kraja“ (9,6).

U Svetom pismu Knezu mira suprotstavlja se „knez ovoga svijeta“ (Iv 12,31) koji, sijući smrt, radi protiv Gospodina, „ljubitelja života“ (Mudr 11,26). Vidimo ga na djelu u Betlehemu kada se nakon rođenja Spasitelja događa pokolj nevinih. Koliko je pokolja nevinih u svijetu: u majčinoj utrobi, na rutama očajnih u potrazi za nadom, u životima brojne djece čije je djetinjstvo opustošeno ratom. Oni su mali Isusi današnjice, ta djeca čije je djetinjstvo razoreno ratom, ratovima.

Stoga, reći „da“ Knezu mira znači reći „ne“ ratu, i to hrabro: reći „ne“ ratu, svakom ratu, samoj logici rata, putu bez odredišta, porazu bez pobjednika, ludilu bez isprika. Ovo je rat: put bez odredišta, poraz bez pobjednika, ludilo bez isprika. Ali da bi se reklo „ne“ ratu, mora se reći „ne“ oružju. Jer, ako se čovjeku čije je srce nestabilno i ranjeno u rukama nađu oruđa smrti, prije ili kasnije će ih upotrijebiti. A kako možemo govoriti o miru ako rastu proizvodnja, prodaja i promet oružja? I danas, kao u Herodovo vrijeme, spletke zla koje se suprotstavljaju božanskom svjetlu, kreću se u sjeni licemjerja i prikrivanja: koliki se oružani pokolji događaju u zaglušnoj tišini, bez znanja mnogih! Ljudi koji ne žele oružje nego kruh, koje se bori da idu naprijed i traže mir, ignoriraju koliko se državnog novca izdvaja za naoružanje. Ipak bi trebali znati! Neka se o tome govori, neka se piše, da znamo interese i profite koji pokreću konce ratova.

Izaija, koji je prorekao Kneza mira, napisao je o danu kada „narod više neće dizati mač protiv naroda“, o danu u kojem se ljudi „više neće učiti ratovanju“, nego će „mačeve prekovati u plugove, a svoja koplja u srpove“ (2,4). Uz Božju pomoć, potrudimo se da taj dan bude bliže!

Neka taj dan bude bliže Izraelu i Palestini, gdje rat potresa živote tih populacija. Sve ih grlim, a posebno kršćanske zajednice Gaze, župu u Gazi i cijelu Svetu zemlju. Nosim u srcu bol za žrtvama užasnog napada 7. listopada i ponavljam hitan apel za oslobađanje onih koji se još uvijek drže kao taoci. Preklinjem da prestanu vojne operacije, sa zastrašujućim posljedicama nevinih civilnih žrtava, te da se očajna humanitarna situacija popravi dopuštanjem pomoći. Neka se ne nastavlja raspirivanje nasilja i mržnje, nego neka se ide prema rješenju palestinskog pitanja, kroz iskren i ustrajan dijalog između stranaka, uz snažnu političku volju i potporu međunarodne zajednice. Braćo i sestre, molimo za mir u Palestini i Izraelu.

Moje misli se zatim okreću stanovništvu izmučene Sirije, kao i onom u Jemenu koje još uvijek pati. Mislim na dragi libanonski narod i molim da uskoro pronađe političku i društvenu stabilnost.

S očima uprtim u malog Isusa, usrdno molim za mir za Ukrajinu. Obnovimo svoju duhovnu i ljudsku blizinu njezinom napaćenom narodu, kako bi kroz potporu svakoga od nas osjetio konkretnost Božje ljubavi.

Neka se približi dan konačnog mira između Armenije i Azerbajdžana. Neka se ohrabri nastavak humanitarnih inicijativa, zakonit i siguran povratak prognanika svojim domovima te uzajamno poštivanje vjerskih tradicija i bogoštovnih mjesta svake zajednice.

Ne zaboravimo napetosti i sukobe koji potresaju regiju Sahela, Rog Afrike, Sudan, kao i Kamerun, Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan.

Neka se približi dan kada će bratske veze na Korejskom poluotoku biti ojačane, otvarajući putove dijaloga i pomirenja koji mogu stvoriti uvjete za trajni mir.

Neka Sin Božji, koji je postao ponizno Djetešce, nadahne političke vlasti i sve ljude dobre volje na američkom kontinentu kako bi se pronašla prikladna rješenja za prevladavanje društvenih i političkih nesuglasica, za borbu protiv oblika siromaštva koji vrijeđaju dostojanstvo ljudi, kako bi se izravnale nejednakosti i kako bi se suočili s bolnim fenomenom migracija.

Iz jaslica Dijete od nas traži da budemo glas onih koji nemaju glasa: glas nevinih, onih koji su umrli zbog nedostatka vode i kruha; glas onih koji ne mogu naći posao ili su ga izgubili; glas onih koji su prisiljeni napustiti svoju domovinu u potrazi za boljom budućnošću, riskirajući svoje živote na iscrpljujućim putovanjima i prepušteni na milost i nemilost beskrupuloznim trgovcima ljudima.

Braćo i sestre, neka se približi vrijeme milosti i nade Jubileja koji će započeti za godinu dana. Ovo razdoblje pripreme prilika je za obraćenje srca; za reći „ne“ ratu i „da“ miru; za radosni odaziv Gospodinu koji nas poziva, kao što je prorekao Izaija, „radosnu vijest donositi ubogima / iscijeliti srca slomljena; / zarobljenima navijestiti slobodu, / oslobođenje sužnjevima“ (usp. Iz 61,1), prenosi IKA.

Ove su se riječi ispunile u Isusu (usp. Luka 4,18), rođenom danas u Betlehemu. Prihvatimo ga, otvorimo srca Njemu, Spasitelju! Otvorimo svoja srca Njemu, Spasitelju, koji je Knez mira!

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar