PEPELNICA: Poziv vjernicima da razviju duh poniznosti i žrtve

Ulazimo u posvećeno, sveto korizmeno vrijeme. Vrijeme intenzivnije molitve, vrijeme posta, odricanja, vrijeme kada svatko od nas stvara neke posebne osobne odluke. Pokušavamo biti nešto kao duhovni olimpijci, ili pak želimo nekakav spartanski način odricanja od svega.

Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma. Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje). Pepelnica je početak korizmenog vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: “Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.” (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) ili “Obratite se i vjerujte Evanđelju!”

Korizma (lat. quadragesima) počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Unutar korizme šest je nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Obred pepeljenja – podsjetnik na Kristovu patnju i muku

Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma.

Posipanje pepelom na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu bol, patnju i muku, i izraz je vjernikove spremnosti i slobodne odluke da svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti sudjeluje u Kristovoj žrtvi. Pepeo kojim se vjernici posipaju dobiva se od spaljenih grančica palmi i maslina prošlogodišnje Cvjetnice, a blagoslivlja se svetom vodom i kadi tamjanom.

Svojom simbolikom Čista srijeda poziv je ljudima da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, posebice kroz dva vida – da zauzetije nastoje odbacivati osobne mane za koje osjećaju da ih udaljuju od čovječnosti, te da se nastoje odrediti za dobro, biti pozitivni, pomagati drugima i imati osjećaj za ljude u potrebi.

Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca

Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv.

Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.

Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina

U Anićevu Rječniku stoji: “Post je uzdržavanje vjernika od jela kao dio običaja.” Tu je problem. Post je postao običaj, a običaji ne obvezuju, zar ne? Jakov Jukić piše: “Nastalo je sociološko kršćanstvo u industrijskom društvu, kad stoljetne navike izgube neposrednu vrijednost i smisao, pa je korist od privrženosti tradiciji nestala, rasipa se.” Post postaje pokoravanje propisima, a manje osobni čin. Sve ih je manje koji ga obdržavaju. Što smo od posta učinili?

Crkvena zapovijed: “Obdržavaj propisani post i nemrs! To bi trebalo biti razdoblje odricanja i pokore koja nas pripravlja na liturgijske blagdane.” Kako to kod nas “ide”? Pod postom Crkva traži uzdržavanje od jela da se “na dan posta možemo najesti do sita samo jednom, a ostala dva obroka uzimamo samo nešto od uobičajene količine”. Kad to čuju oni koji nisu vjernici ili pripadaju drugoj vjeri, ostaju zbunjeni. Ovo zvuči smiješno i nije potrebno upozoravati koliko ih ima na svijetu, ali i oko nas, bez obroka do sita jedanput na dan. Konačno i propisane godine onih koji poste začudne su.

Obvezan je nemrs na sve petke, a post i nemrs na Čistu srijedu i Veliki petak

Po propisu nisu dužni postiti zbog navršenih godina a oni tek i poste. Njima je post svjesni izbor a ne “moranje”. Oni koji bi “morali” postiti, mlađi, ne poste redovito. Pravilo: Obvezan je nemrs na sve petke, a post i nemrs na Čistu srijedu i Veliki petak. Tu se mnogi ne snalaze. Citiraju Isusa i Njegovo kako “grijeh ne ide u usta nego iz usta” i slično. Imaju pravo ako misle da je u pitanju jesti ili ne jesti meso.

Neki su shvatili post kao promjenu jelovnika. Neću jesti meso, jest ću ribu. U čemu je bit posta? Pokora nije odricanje radi odricanja, više je od toga, to je odricanje za davanje – duhovno i materijalno. To je promjena odnosa prema svima: prema Bogu u molitvi, nevoljnima u potrebi, to je način solidarnosti, karitasa.