Pismo s Haitija koje govori o teškoćama i stradanju naroda

Pismo s Haitija koje govori o teškoćama i stradanju naroda

Časne sestre Ana Uložnik i Liberija Filipović koje djeluju ka misionarke na Haitiju uputile su pismo u kojem detaljno upoznaju javnost o teškom životu i stradanjima naroda na Haitiju. Pismo je upućeno u povodu Misijske nedjelje koja se ove godine obilježava 20. listopada. U svim našim potrebama zasigurno će se naći i mjesta za molitvu, ali i za materijalnu potporu njihovom radu i radu svih drugih misionara. 

Drage naše sestre i Prijatelji Maloga Isusa!
Dragi prijatelji misija i naši dobročinitelji!
Živio Mali Isus!
I ove godine Misijska nedjelja poticaj nam je da vam se javimo i od srca zahvalimo na svemu što činite za misije. Ovaj dan spaja vašu ljubav i odricanje i naše služenje najpotrebnijima. Dan je to kada Crkva posebno moli za misije, i tako ujedinjeni u molitvi jer vi posebno darujete i molite za misionare, a mi misionari i misionarke Bogu zahvaljujemo za sve vas koji volite i pomažete misije. Hvala vam na vašoj financijskoj i molitvenoj podršci. Hvala na svakoj vašoj žrtvi, ljubavi, odricanju… Hvala što ste se i vi odlučili biti dionici misijskog poslanja Crkve.
Vjerujemo da ste preko medija barem malo upoznati s jako teškom situacijom na Haitiju. Ovo je četvrta godina od kada su bande na Haitiju počele sa otmicama i kriminalnim radnjama koje su prouzrokovale građanski nemir, veliku krizu i mnoge probleme. Nevini ljudi postali su žrtve nasilja, a nasilje je uzrokovalo veliko, neviđeno siromaštvo. Situacija je jako teška. Preteška.
Svaki dan je sve teže jer je Haiti od ožujka ove godine pod izvanrednim stanjem. Sve do sada i same smo odbijale vjerovati da će se situacija na Haitiju ovako zakomplicirati. Zajedno sa Haićanima naivno smo se nadale da će bande odložiti svoje oružje kad Multinacionalne sigurnosne snage, predvođene Kenijom, počnu provoditi mirovne operacije. Iako su došle prije nekoliko mjeseci, nažalost još nema nekih većih promjena na bolje. Nešto pokušavaju u glavnom gradu, ali sve je to premalo naspram zala koja banditi čine…
Službe UN-a u svojim izvješćima o banditima donose: ciljana ubojstva i nasumične pucnjave; otmice; prisilno vrbovanje, iskorištavanje i trgovina djecom; seksualno nasilje koje je doseglo neviđenu razinu. Broj interno raseljenih osoba povećao se na 703.000 ljudi ili gotovo 6% stanovništva. Napadi na bolnice, banke, policijske postaje, škole, glavnu morsku luku i zračnu
luku glavnog grada, i kontrola cesta od strane bandita prekida pružanje osnovnih usluga, sa smrtonosnim humanitarnim posljedicama. Više od trećine stanovništva pati od teške pothranjenosti, što rezultira iscrpljenošću i gladovanjem. Tri milijuna haićanske djece treba humanitarnu pomoć. 

Banditi kontroliraju gotovo 80 % glavnog grada i još uvijek se šire na druga područja, na kojem živi oko 2,7 miliona ljudi, uključujući pola miliona djece. Prema podatcima međunarodnih organizacija za ljudska prava na Haitiju su se mnoga djeca
pridružila kriminalnim skupinama zbog rastuće gladi i ekstremnog siromaštva, gdje su prisiljeni sudjelovati u ilegalnim aktivnostima i često sami trpe zlostavljanje. Prema procjenama 30 do 40 % članova bandi su maloljetnici. U deset godina našeg misijskog djelovanja, ova godina najteža je od svih. Ni mi ne možemo razumjeti ovu situaciju koja sve više produbljuje siromaštvo ovog naroda. Pitamo se do kada? Ljudi su u jednom trenutku izgubili sve što su imali, što su s puno truda, muke i znoja stekli.
Mnoga djeca, mladi i studenti su izgubili školsku godinu. Teško je kad u jednom trenutku izgubiš posao, kuću, dokumente, članove obitelji… I sretan si ako spasiš živu glavu. A onda počinje nova muka jer postaneš ovisan o drugima..… Zbog ove nesigurne situacije cijene svega su jako porasle i u stalnom su porastu… Uz sve ovo, događaju se i prirodne nepogode izazvane ciklonskim kišama i poplavama kad ljudi u jednom trenutku izgube sve… Tako nevoljama nikad kraja.
Dodatni bolni udarac je prisilan povratak izbjeglica Haićana iz Dominikanske Republike koji je već počeo početkom listopada. Svaki tjedan vraćaju 10.000 ljudi. Neki od prisilno vraćenih izbjeglih Haićana ne znaju ni jezik jer su rođeni i odrasli u Dominikanskoj Republici. Najveći problem je što ih vraćaju na Haiti gdje vlada tolika nesigurnost i glad. Život Haićana je zaista postao težak, pretežak, ali to se ne može vidjeti na licu haićanskog naroda. Oni su i u ovim teškim okolnostima ljudi nade, ljudi vjere… Vidjeti čovjeka s velikim problemima, poteškoćama, nedaćama a s osmjehom na licu je i za nas veliki dar ali i ispit savjesti. Vidjeti ih unatoč svemu radosne u nama potiče pitanje, koliko smo mi zahvalne Bogu za život? Za dar života. Toliko toga smo mi dobili u životu, a njima je uskraćeno?
Cjelokupna ova situacija je izazvala puno više bolesti srca, visokog krvnog tlaka i šećera uz već postojeće bolesti: tuberkuloze, malarije, kolere, tifoidine groznice, heliko bakterije, crijevnih i mnogih drugih bolesti. Znamo da je i nedostatak pitke vode uzročnik mnogih bolesti. U našem mjestu i misiji sve ovo vrijeme bilo je mirno. Bogu hvala još uvijek je, ali 30 km od nas policija i mještani vode bitku protiv bandita da se ne prošire na jug zemlje. Mi nastojimo biti oprezne pa ne izlazimo izvan našeg mjesta. Zahvalne smo Bogu da možemo vršiti naše misijsko poslanje koje je radi ove situacije otežano jer je sve daleko skuplje, a i teže je doći do onoga što nam je potrebno. Sve više ljudi nam se obraća za pomoć u raznim potrebama i poteškoćama pa smo radi toga Bogu zahvalne da smo tu s njima i za njih. Sredstva s kojima raspolažemo uglavnom ulažemo za kupnju hrane, lijekova, liječenje, higijenu i školovanje djece.
Ovim javljanjem želimo vam prenijeti zahvalnost svih ljudi kojima pomažemo. Oni uvijek i najprije zahvale Bogu i nama za pomoć koju dobiju. Nakon toga upute molitvu Bogu da blagoslovi i čuva sve one koji pomažu nas, njihove sestre, kako bismo mi mogle pomoći njima.
Danas smo svjedoci velikih nemira i kriza u svijetu… Mnogi ljudi zaista žive teško. Zato trebamo biti zahvalni Bogu za mir, sigurnost, obilje hrane i sve ono što u 21. stoljeću na drugoj strani svijeta ljudi nemaju. I mi još jednom od srca zahvaljujemo na svakoj vašoj pomoći, podršci i molitvi. Svaki dan molimo za sve vas i vaše potrebe.

Neka vas Mali Isus sve čuva, vodi i blagoslovi.

Vaše zahvalne sestre Služavke Maloga Isusa, misionarke na Haitiju
s. M. Liberija Filipović i s. M. Ana Uložni

 

Kako pomoći?
Želite li i donacijom pomoći djelovanje hrvatskih misionarki i misionara, možete to učiniti prema sljedećim podacima:
PMD RH
IBAN: HR6323600001101542876;
Svrha: MOJ DAR ZA MISIJE;
SWIFT: ZABAHR2X.
PMD BiH
Račun u KM: UniCredit Bank d.d.
Račun primatelja: 3383202200897320
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH
Devizni račun: UniCredit Bank d.d.
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH
IBAN: BA393383204893626147
SWIFT CODE: UNCRBA22
No. 48-32-936261
Matični broj: 4201083800003

Misionarke s Haitija, sestre Ana Uložnik i Liberija Filipović, boravile u župi Prozor

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar