Pjesma Davida Mađara, učenika Srednje škole Prozor, osvojila drugo mjesto na županijskom natjecanju
Pjesma “Sjećanja na baku”, učenika Davida Mađara, učenika Srednje škole Prozor, zauzela je drugo mjesto na županijskom natjecanju u pisanju lirskih pjesama za školsku 2021./2022.
Na natječaj koji je organizirao Zavod za školstvo za učenike srednjih škola pristiglo je 15 radova. David Mađar, učenik drugog razreda Srednje škole Prozor u zanimanju vodoinstalater, pokazao je svoj literarni talent. Pjesmu je posvetio svojoj baki koja ga je odgajala zajedno s ocem i stricom nakon majčine smrti.
Vjerujemo da će David nastaviti s pisanjem i izvući iz svoje bilježnice druge već napisane literarne radove.
SJEĆANJE NA BAKU
Pomolilo sunce iza gore
umilna mu topla svaka zraka
tko zna kada davno prije zore
ustala je moja stara baka.
Dok se budih od sna medenoga
i prstima trljah oči snene
ugledah je kraj kreveta svoga
na mom licu tople ruke njene.
Šapuće mi tiho jedva čujno
nježnim glasom prepunim miline
svanulo je evo jutro rujno
jesi li se naspavao sine.
Tad’ osjetih miris hrane svježe
što dolazi iz kuhinjskog stola
vidjeh krafne što na stolu leže
kraj njih lijepa kukuruza žuta.
Još maleno dijete bijah tada
imao sam jedva sedam ljeta
kako onda tako mislim sada
bakin dom je ljubavi planeta.
S ljubavlju je kuhala u kući
i nudila slatki kolač svima
Ajd’ uzmite još su friški vrući
napekla sam puno toga ima.
Koliko su dobra učinile
već drhtave njene ruke dvije
eh kako su samo nježne bile
život težak mazio ju nije.
Pričala mi o svome životu
o danim tuge i žalosti
proživjela tešku je golgotu
bješe više suza neg’ radosti.
Gledao sam često da korača
uskim putem s krunicom u ruci
govorila da je molitva jača
štiti ljude u najvećoj muci.
Savjete mi često davala
i sad pamtim one riječi njene
puno puta reći mi je znala
čuvaj sinko obraz i poštenje.
Ako nekad odeš u tuđinu
ma gdje bio u bijelome svijetu
u svom srcu nosi domovinu
grudu ramsku dragu nam i svetu.
Umrla je moja dobra baka
u mom srcu bit će uvijek živa
nek’ joj crna zemlja bude laka
nek’ joj duša u miru počiva.
U svom srcu čuvam uspomene
ljubav prvu koju mi je dala
još u sebi čujem riječi njene
koje tako mudro reć’ je znala.
Zaboravu nikad neću dati
nit dozvolit da postane sjena
u meni će zauvijek ostati
ta predivna krasna uspomena.
