Plemićki grad Prozor u Rami – ČETVRTI DIO

Utvrđeno predgrađe je zbog kule Studenac najbolje očuvana cjelina čitavoga kompleksa, a sastojao se iz dva dijela: zidanog neposredno uz jezgru te zemljano-drvenog na najnižem dijelu utvrde.

Piše: dr. sc. Krešimir Regan, viši znan. suradnik Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb, Republika Hrvatska

Zidani dio utvrđenog predgrađa činila je kula Studenac te dva utvrđena dvorišta, koja su sa sjeverozapadne i jugozapadne strane opasavali gotovo pod pravim kutom jezgru u obliku izdužena slova L. Jugozapadni dio bio je za nekoliko metara povišeniji od sjeverozapadnog dijela te se stoga komunikacija između njih morala odvijati drevnom rampom ili stepeništem, a takva konstrukcija je zbog različite razine dvorišta jezgre i jugozapadnog predgrađa također mogla biti podignuta ispred ulaza u jezgru. S obzirom na neveliku širinu oba utvrđena dvorišta od približno 9 m, vrlo je izgledno da se u ovom dijelu Prozora nisu nalazile nikakve građevine već da je on služio isključivo za stazu kojom se pristupalo jezgri.

Najbolje očuvana građevina utvrđenog predgrađa, a ujedno i čitavoga kompleksa, jest nadaleko vidljiva kula Studenac

Riječ je o masivno zidanoj baterijskoj kuli podignutoj za zaštitu pristupa utvrdi po kamenoj gradi koja razdvaja sjeverne i zapadne padine brda na kojoj utvrda leži i po kojoj je pristup gradu relativno lagan. To je troetažna građevina potkovičastoga tlocrta široka 10,59 m i duboka od 8,03 na zapadnoj do 8,67 m na istočnoj strani. Vanjski polukružni dijelovi zida kule sagrađeni su gotovo dvostruko debeli nego sjeverni ravni okrenut prema jezgri. Pročelja kuče izrađena su od priklesana kamena kvadratnoga formata slaganog u pravilno uslojene redove različitih visina, dok je unutrašnjost zidova ispunjena lomljenim kamenom različitih dimenzija međusobno povezanim obilnim količinama žbuke.

U kulu se najvjerojatnije ulazilo kroz visoko postavljeni otvor na sredini sjevernog pročelja, tako da mu se moralo pristupati drvenim stepeništem. Izuzev njega kula nema niti jedan drugi otvor, koji bi sugerirao postojanje manjih prozora ili puškarnica. Izuzetak su tek manje kvadratne rupe, dimenzija 0.3 x 03 m i međusobno udaljene oko 1 m, koji čine svojevrsni vijenac te dijele pročelje kule na dva visinom nejednaka dijela.

S obzirom na njihov raspored, gustoću i visinu, temeljem analogija možemo pretpostaviti da su služile za umetanje greda, koje su nosile konzolno izbačenu drvenu obrambenu galeriju kule. Gotovo identičnu situaciju nalazimo na branič-kuli jezgre plemićkog grada Dobora iz prve polovine XV. st.,[1] a moguće je da se takva drvena obrambena konstrukcija nalazila na obje polukružne kule Staroga mosta u Mostaru, također podignutih u XV. st.[2] Stoga na temelju stilskih karakteristika i arhitektonskih detalja gradnje, kulu Studenac možemo široko datirati u prvu pol. XV. st.

Na najnižoj razini Prozora nalazi se donje dvorište

To je ustvari dugačka i uska zaravan trapezastog tlocrta, koju s jugoistočne strane omeđuju strme kamene stijene na kojima leži zidani sjeverozapadni bedem podgrađa, dok ju sa sjeverozapadne strane omeđuje veliki zemljani bedem ispred kojeg se nalazi duboka graba. Sam bedem ustvari je veliki nasip očuvan u dužinu od oko 55 m, dok mu širina iznosi prosječno oko 12 m, a isto toliko je razlika između vrha nasipa i dna obrambene grabe. Na žalost, na ovom stupnju poznavanja ovog dijela utvrđenog predgrađa ne možemo ništa kazati o njegovom izgledu. Možemo tek pretpostaviti da je vrh nasipa mogao biti utvrđen palisadom radi bolje zaštite branitelja u slučaju navale na utvrdu, te da je glavni ulaz u Prozor mogao biti dodatno zaštićen drvenom kulom na zapadnom kraju nasipa, gotovo u podnožju kule Studenac, tako da su branitelji u slučaju opasnosti mogli sa Studenca pomagati obranu glavnog ulaza u utvrdu.

Neovisno o položaju ulazne kule, preko obrambene grabe morao je voditi drveni pristupni most. Da li je pristup njemu također bio branjen predutvrdom (barbakanom) u obliku manjeg polukružnog ili četverokutnog platoa opasanog palisadom, što je čest slučaj na kasnosrednjovjekovnim utvrdama, na temelju postojećih ostataka ne može se sa sigurnošću zaključiti.

Osim obrambenih i stambenih građevina, svaka utvrda imala je još niz građevina gospodarske namijene. Kod većih utvrda one su se nalazile unutar vanjskoga pojasa njezinih bedema, odnosno utvrđenoga predgrađa, a kod manjih izvan bedema, i to uz pristupnu stazu tik do utvrde. S obzirom na izuzetno skučeni prostor jezgre Prozora i neveliku širinu prilazne staze uz zidani dio utvrđenog predgrađa, vrlo je izgledno da su se gospodarske građevine prozorske utvrde (štale, hambari, kovačnica, spremište stočne hrane i sl.) nalazile u donjem dvorištu uz prostupnu stazu.

[1] Ivo Bojanovski: Dobor u Usori (sjeverna Bosna) (Rezultati arheoloških istraživanja 1969 – 1973. g.). Naše starine, 14/15(1981), 16–17. i 23.

[2] Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović: Stari mostovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1969., 185–198; Aleksandar Ratković: Srednjovjekovni Mostar i problematika njegovog istraživanja. Naše starine, 16-17(1984), 75 – 78; Branko Nadilo: Ponovna izgradnja Starog mosta u Mostaru i obnova okolnih građevina. Građevinar, 55(2003) 7, 407–416; Željko Peković: Prijedlog rekonstrukcije izvorne skele Starog mosta u Mostaru, Prostor, 14(2006) 2, 158 – 165; Ante Milošević i Željko Peković: Povijesne i arheološke potvrde za srednjovjekovni Mostar. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH, 35(2006) 33, 5–50.