POVELJA KRALJA TVRTKA: Prvi pisani spomen Prozora na današnji dan

Prvi bosanski kralj Tvrtko I., pripadnik dinastije Kotromanića, umro je 10. ožujka 1391. godine. Po svojoj majci Jeleni Šubić bio je kralj Tvrtko praunuk znamenitog hrvatskog bana Pavla Šubića.

Po jednoj liniji potjecao je Tvrtko i od srpske dinastije Nemanjića, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. iz dinastije Arpadovića. Dakle, podrijetlo prvog bosanskog kralja bilo je vrlo kompleksno.

Isprva je Tvrtko bio bosanski ban, a 1377. godine okrunio se za kralja

Tvrtko I. rodio se oko 1338. godine, a već sa samo 15 godina postao je bosanski ban. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva  te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko se 1377. godine okrunio za kralja.

Tijekom vladavine uvelike je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke  Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd.

Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne.

Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša.

U srpnju 2021. godine u Prozoru je postavljena skulptura kralja Tvrtka

Tvrtko sjedi na vladarskoj stolici, s krunom na glavi, u desnoj ruci mu je kraljevski znak – stilizirana «kraljevska jabuka» (zemlja/globus i križ na njoj), a u lijevoj ruci drži povelju kojom nagrađuje posjedima oko Sokola i Jajca svoga vjernoga vojvodu, plemića Vukca Hrvatinića za njegove zasluge u borbi protiv Ugara. Tu mu je povelju Tvrtko – u to vrijeme bosanski ban – napisao/uručio upravo “pod Prozorom u Rami”, 11. kolovoza 1366.

U predvorju nove zgrade općine nalazi se u kamenu uklesan čitav tekst ove Tvrtkove povelja na bosančici koja je svjedočanstvo prvog spominjanja Prozora kao vladarske rezidencije.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amin. Ja rab [sluga] Božji i svetoga Grgura [zaštitnika bosanskih vladara] zvan gospodin [vladar] ban Tvrtko, sin gospodina [vladara] kneza Vladislava, a sinovac velikoga i slavnoga bana Stipana [Stipan II. Kotromanić ban 1326.-1353.], milošću Božjom gospodin [vlada] mnogim zemljama: Bosni i Soli i Usori i Donjim Krajevima i Podrinju i Humski [kasnija Hercegovina] gospodin [vladar], stvorih milost svoju gospodsku [svojom vladarskom milošću] svojemu virnu sluzi imenom vojvodi Vukcu Hrvatiniću za njegovu virnu službu u ono vrime kada se podiže na me ugarski kralj imenom Ludovik i prihodi u Plivu pod Sokol. I onda mi vojvoda Vukac virno posluži i za njegovu virnu službu dah mu grad u Plivi imenom Sokol sa svom Plivom od meje do meje, od Uskoplja po Krtovu Jelu, od Dlamoča po Vitoraju [Vitorogu], a od Lužca po Račeve, a od Luke po (znanom). To dasmo grad Sokol sa svom Plivom vojvodi Vukcu za plemenito njemu i njegovu poslidnjemu [baštinu njemu i potomstvu] u vike amin, bez svakoga gospodskoga dohotka [bez ikakvog poreza vladaru], a tomu su svidoci dobri [plemeniti] Bošnjani: knez Vlaj Dobrovojević s bratijom [braćom, rodbinom], kaznac [vojni zapovjednik] Sanko s bratijom, župan Crnug s bratijom, župan Branko Pribinić s bratijom, tepčija [dvorski službenik] Vučihna s bratijom, knez Vlatko Obrinović s bratijom, tepčija Milat s bratijom. A od Usore vojvoda Tvrtko s bratijom, kaznac Stipoje Čelničić s bratijom, tepčija Sladoje Divošević s bratijom, a od Lužaca su svidoci župan Stipko Vuković s bratijom, župan Mil(a)tin Hrvatinić s bratijom. A tomu (je) pristav [sudac] Bogdan Bilhanić od dvora, a od vladanja pristav je Dragoš Šantić.

A tko će ovo poreći ili pritvoriti od nas ili od naših poslidnih surodnikov [banovog potomstva] (ili) inoplemenika, da je proklet od Oca, Sina i Svetoga Duha i od Matere Božje i četiri evanđelista i od dvanaest apostola i sedamdeset i sedam izabranim Božjim i svim Bogu ugodnišim u svi vik i u pridušti [Bogu ugodnim u vijeke] amin. I da je pričestnik [sudionik] i Judi Skariotskom koji prida sina Božji na raspetje za 30 srebrenih pinezi i koji izliha u(rla)še „propni, propni, krv na nema čedih“ [propni, propni, krv njegova na nas i na našu djecu].

Ovo pisa Dražeslav dijak o poro(d)jenja Božja lita 1366. i našemu gospodstvu trinaesto lito [trinaeste godine vladanja]. Miseca augusta po knjizi jedanaestog, pod Prozorom u Rami.

Transliterirani tekst sačinjen prema transliteraciji Milke Brkovića, Ante Ivića i Lejle Nakaš.