Preci su joj davno s Brača emigrirali u Čile, a ona je zbog ljubavi došla u Hrvatsku
Baš kao u filmu, tako se naglavačke okrenuo život Javiere Buzolić, Čileanke koja posljednjih godina živi u Hrvatskoj. Ona je kao prva od potomaka već trećeg naraštaja svoje obitelji s Brača odlučila ostati u Hrvatskoj, a na to ju je, čak i na njeno samo iznenađenje, nagnala upravo ljubav.
Javiera je rođena u Antofagasti, prekrasnome gradu na obali Čilea, iz kojeg je preselila u Santiago de Chile kako bi nakon završenog studija mogla raditi kao odvjetnica. Ipak, tijekom studija odlučila je iskoristiti priliku i 2018. otići u Hrvatsku u sklopu stipendije Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kako bi naučila jezik, piše Dijaspora.hr.
“Znala sam za tu stipendiju za hrvatski jezik, no i voljela sam Lijepu našu. Već sam je ranije posjetila, išli smo na Brač i bilo je prekrasno. Iako nismo fizički bili blizu Hrvatske, moja obitelj je bila jako povezana s hrvatskom kulturom”, objasnila nam je Javiera koja se u Čileu bavila i hrvatskim folklorom…
“Velika motivacija mi je bila naučiti jezik. Jedno je imati hrvatsku putovnicu, ali je u potpunosti druga stvar kada znam da i razumijem jezik. Osim toga, mislim da je hrvatski jezik odličan! Inače ne volim toliko gramatiku, obožavala sam hrvatsku gramatiku”, dodala je.
PROBUDIO SE DALMATINSKI DIŠPET
Ideja je bila ostati u Hrvatskoj na semestar ili dva, priznala nam je Javiera, nakon čega bi nastavila graditi karijeru kao odvjetnica u Čileu…
Odlučila je ostati jer je, između ostalog, u Hrvatskoj i upoznala svog supruga Mateja…
“Prije sam uvijek bila usmjerena na svoju karijeru, ali nešto se u meni promijenilo dolaskom ovdje. Vidjela sam kako Hrvati žive i to mi je promijenilo razmišljanje. Fokus mi je uvijek prije bio na tome da uspijem kako bih mogla imati dobru plaću i dobar život, no u Hrvatskoj sam shvatila da biti uspješan ne znači samo imati dobru plaću i biti dobar odvjetnik. Iako sam bila sretna sa svojom obitelji u Čileu, u domovini sam se počela fokusirati na to da zapravo stvarno budem sretna, što sam počela ovdje i osjećati”, dodala je naša sugovornica.
Par se godinu poslije i zaručio, a ubrzo su krenule i pripreme za vjenčanje. Kakva je bila reakcija kod kuće, pitamo je…
“Mislim da je obitelj to nekako i očekivala. Neki su bili šokirani, čula sam čak i neke loše komentare, no sada svi koje znam vide kako sam sretnija nego ikada prije”, istaknula je. No, ubrzo nakon preseljenja, nailazila je na poteškoće pri zaposlenju, što je upravo u njoj probudilo onaj dalmatinski dišpet koji joj je, na kraju krajeva, i u krvi…
“Odlično je što je tu moguće studirati besplatno, ali nakon što završiš fakultet, nije puno vrata otvoreno. Naravno, vidljiv je napredak, ali nije lako. Većina ljudi koja se vratila iz Čilea imala je dobre plaće, no ja kao odvjetnica nisam imala tu priliku. Sada sam se zaposlila kao project manager u jednoj engleskoj tvrtki i jako sam zahvalna što mi je karijera otišla u tom smjeru”, istaknula je i otkrila detalje svoje karijere u Hrvatskoj.
JEFTINO OBRAZOVANJE I LIJEKOVI
“Bila sam na rubu odustanka jer sam radila u call centru i nisam znala što činiti. Rekla sam: ‘OK, postat ću domaćica i to je to‘, na što mi je prijatelj predložio da postanem project manager. Nisam znala niti što je to, cijeli život sam znala samo za odvjetništvo. On mi je kazao kako taj posao traži puno soft vještina koje se traže i u pravu, poput organiziranosti. Godinu dana nakon toga otvorilo se radno mjesto i ja sam ga dobila. Posao je na engleskom jeziku i tvrtka je vrlo otvorena prema strancima”.
Par trenutačno čeka i dijete, prvi naraštaj te strane obitelji Buzolić koja će nakon stotinjak godina biti ponovno rođena u Hrvatskoj.
“Ovdje je puno toga bolje nego u većini država na svijetu. Ljudi u Čileu moraju davati velike novce kako bi dobili kvalitetno obrazovanje ili zdravstvenu njegu. Meni je bilo nevjerojatno kada sam shvatila da su ovdje lijekovi relativno uvijek besplatni ili jako povoljni zbog zdravstvenog osiguranja”, ustvrdila je.
“U Čileu se posljednjih godina vrlo pogoršala situacija što se tiče sigurnosti, pogotovo kod žena, dok je Hrvatska vrlo sigurna i znam da ću svoje dijete moći odgojiti u takvom okruženju”, istaknula je junakinja naše priče.
VOLI JEDRENJUE, NE VOLI ZIMU
Javiera nam je pričala o tome kako jako cijeni druženja s prijateljima i obitelji, kojima se i ima više prilike posvetiti u vrijeme kada je njen suprug na brodu na kojem radi, dok s njim voli putovati, ali i jedriti…
“To nisam nikada imala priliku raditi. On sve radi dok jedrimo! Naravno, ja ga pitam ako mu treba pomoć”, dodala je kroz smijeh.
A kako joj izgleda svakodnevica?
“Pa, život mi dosta ovisi o godišnjem dobu. Sada ne izlazim iz kuće”, nasmijala se.
Zar ne volite zimu, pitamo je…
“Nikako, mrzim je. Jedino je lijepo vidjeti snijeg, pogotovo ako je za vrijeme blagdana”, rekla je.
Često pomisli, kaže nam, i na onu Javieru prije sedam godina čiji su životni planovi bili potpuno drugačiji, a na kraju krajeva, i na drugom kontinentu. Sada joj je povratak nezamisliv…
“Nikad ne reci nikad, ali me puno toga veže uz Hrvatsku”, zaključila je naša sugovornica, piše Dijaspora.hr.
