Predstavljamo vam Knjigu o smijehu, autora fra Tomislava Brkovića
Ovih dana iz tiska je izašla strip-knjiga fra Tomislava Brkovića 'Fratri bosanski u stripu. Na svoj račun – na svoj način', koja na zanimljiv humorističan način predstavalja brojne smiješne zgode iz svakodnevnog života bosanskih franjevaca, piše prometej.ba.
„Za nastanak ove knjige, uz Marka Dješku zaslužni su neumorni Ramljaci – Božo Mišura koji je zavolio »samostan kao dušu svoju« i bio idejni začetnik nastanka ove knjige te Ivan Markešić koji je, uz uvodni tekst Rideo ergo sum (Smijem se, dakle postojim), iz dana u dan brižno pratio nastajanje pojedinih tabli stripa i korigirao jezične i slikovne prikaze. Svoj doprinos knjizi dali su književnik Miljenko Jergović s tekstom Fratri i smijeh te dizajner i novinar Vladimir Šagadin koji je napisao Pogovor knjizi.“
Osim tehničkih informacija o sadržaju knjige, fra Tomislav daje jezgrovite napomene i o naravni smijeha, vrstama smijeha, svrsi smijeha…
„Smijeh je svojstven samo čovjeku. I svatko ima svoj prepoznatljiv smijeh. On je toliko osoban, a opet i općeljudski da se po smijehu razlikujemo, da nas on zbližava, ali ponekad i udaljava. Što se sve ne čini smijehom i gdje se sve smijeh ne koristi, što se sve ne skriva iza smijeha i koliko sve vrsta smijeha ima pokazuje nam bezbroj životnih situacija počevši od one kada se biblijska Sara smijala iza šatora pa do smijeha bezazlenog djeteta, ili od klaunskoga i glumljenoga smijeha do klerikalnih namještenih osmijeha ili ledenih cerenja političkih kreatura, od smijeha u skrovitosti sobe do onoga u društvu nakon sjajno ispričana vica.
Kako su ugodni ljudi koji se šale i smiju na svoj račun, a kako je neugodno doživjeti bestidno ismijavanje koje ubija i zajedništvo i život. Kako je ugodan prijateljski i ljubavni osmijeh potvrde postojanja i gostoprimstva, a kako težak cinični smijeh zluradosti, o kojemu govore psalmi, smijeh-rugalica iz zbora podrugljivaca. Kako je samo upozoravajuća i česta krilatica o onima koji se zadnji smiju.
Bezbrojne su vrste smijeha i bezbrojni njegovi izvori. Smijemo se od radosti, ali i od muke. Smijeh čuva zdravlje, čini čovjeka svježim, opušta ga. Smijeh relativizira umišljenost, on je jedan od najvećih neprijatelja vlastodržaca. Iskren smijeh je priznanje čovjekove konačnosti i izraz radosti postojanja. Zato se u smijehu mogu naći i vjernici i nevjernici jer se nijedan od njih u smijehu ne uznosi. Smijeh je raspoređen svima podjednako, sveprisutan je, nije ničije vlasništvo, ali ga nije lagano izraziti riječima, teško ga je umjetnički posredovati. Smijeh je zarazan, ali se teško može imitirati. Gdje žive ljudi bez iskrena osmijeha, gdje je smijeh zabranjen, ondje vlada mrak sebičnosti i nepodnošenja.“
