PRIJE NEGO ŠTO ZAPALI KAFANU: Vrijeme je da Dodik plati svoj račun
Milorad Dodik je tijekom svog govora u Istočnom Sarajevu počinio krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, raspirivanja razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima, za što je predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ne želim ponavljati šta je sve rekao na tom skupu, ne samo zato što mi se to gadi, nego i zbog toga što nije rekao ništa novo – samo je ponovio gadosti koje su prije njega izgovarali brojni osuđeni ratni zločinci.
Piše: Salvedin Avdić/Žurnal
Probuđena marioneta
Samo prema preciznom “slovu zakona” treba tretirati njegov šovinistički ispad. Ne treba procjenjivati kome to i kako pogoduje, niti analizirati šta to znači u svjetskim geopolitičkim događanjima. Nikada ga nismo smjeli ni doživljavati kao ozbiljnog političara, nije mu se smjelo dozvoliti da ispred sebe istura čitav narod. Morao je do sada biti osuđen za brojne afere, šibicarska mešetarenja u kojima je gledao samo svoj vlastiti prizemni interes – “u se, na se, i poda se”. To mu je bila glavna deviza tokom cijele, ufol, političke karijere, gdje je balansirao između jačih od sebe samo da bi zaštitio nagomilane milijune.
Danas je on opasniji nego ikada, jer, kao i svaki uspješan ratni švercer, predosjeća opasnost, a ovu je sam uzrokovao. Možda Siniša Karan sasvim uvjerljivo glumata marionetu dok ga Dodik vodi po predizbornim skupovima. Ali, on nije ništa manje ambiciozan i beskrupulozan nego njegov trenutni gazda. Najbolji dokaz je to što je, zbog partijske discipline, sebi dozvolio ovakvo ponižavanje tokom predizborne kampanje. Ipak, ne treba zaboraviti da se radi o iskusnom političaru, pravniku, dugogodišnjem policajcu koji je sa različitih pozicija upoznao funkcioniranje Republike Srpske. Karan točno zna kako funkcioniše piramida straha koju je uspostavio Dodik, lako bi mogao sam njom upravljati. Ako on dobije mjesto entitetskog predsjednika, zašto bi tu moć dijelio s nekim? Zašto, ako je za nju žrtvovao dostojanstvo i tko zna šta još? Siguran sam da je Dodik svjestan te opasnosti, da bolje od mene zna da se svakom diktatoru bliži kraj kada izvršnu moć preda nekom drugom.
Taktika lisice
Lovci tvrde da lisica koristi dvije taktike kada želi izbjeći hvatanje. Prema prvoj, ona glumi da je mrtva, sve dok ne popusti pažnja lovaca, a onda naglo “oživi” i pobjegne. Druga taktika je radikalna – kada je uhvaćena u “gvožđe”, lisica je spremna odgristi vlastitu šapu da bi se dočepala slobode.
Dodik je do sada najčešće koristio prvu taktiku – kada god je bio pritjeran uz zid, pravio se “mrtav”, glumio toleranciju i kooperativnost sve dok se pažnja progonitelja ne skrene na drugu metu. Ali, prečesto je koristio tu taktiku, više mu nitko ne vjeruje. Zbog toga je prinuđen koristiti drugu. Ali, nikada on nije bio spreman na vlastitu žrtvu, zbog toga panično traži tuđu nogu da je odgrize. Još jedna osobina ga povezuje sa lisičjom prirodom – okrutnost i nezajažljivost. Lisica je spremna da zauzme tuđi brlog i brani ga kao svoj. Također, ako lisica uđe u kokošinjac pobit će sve kokoške, iako samo jednu može ponijeti sa sobom do dolaska domaćina.
Požar u kafani
Izvinjavam se lisičjem rodu zbog prethodnih redova, nisam ih smio vrijeđati s ovakvim poređenjima, jer ovdje se ipak radi samo o provincijskom kabadahiji. Dodik je tijekom cijele karijere Bosnu i Hercegovinu tretirao kao kafanu uz magistralu, u koju rijetko zalazi policija, gdje može da loče i ždere na beskonačnu “crtu”, a orkestar mora svirati samo njegove omiljene pjesme. Kad ga hrabra konobarica upozori na ponašanje, nasilnik nije sposoban podnijeti to poniženje, spreman je zapaliti cijelu kafanu kako bi povratio samopouzdanje. Da je gazda od početka insistirao da kabadahija, bez obzira na njegove izljeve bijesa, uredno plaća svaki račun, ne bi se poslije plašio požara.
Vrijeme je da Dodik plati svoj račun.
