Prokleta avlija
Vječiti “koalicioni partneri”, osovina HDZ-SDA, su kao u dobra stara vremena vjerojatno stavili lovu na gomilu, podijelili je po nekom omjeru na dva djela, a zatim prepustili svojim stranačkim “ekspertima” da lovu “distribuiraju” samostalno…
Piše: Josip Mlakić, Bljesak.info
Posljednjih dana regionalni i svjetski mediji preplavljeni su tekstovima koji govore o “danu poslije”, odnosno o periodu nakon pandemije koronavirusa. Svi se autori manje-više slažu u jednom: da će ovaj događaj, bez presedana u modernoj povijesti, koji se pretvorio u neku vrstu globalnog “izvanrednog stanja”, promijeniti svijet kakav smo dotada poznavali. “Optimisti” govore o jedinstvenoj prilici za “novi početak”, da je ovo idealna prilika da se stvari poprave na bolje, dok “pesimisti” govore o distopijskim scenarijima. Tako, ovih dana u regionalnim medijima možete čitati o filmovima ili knjigama u kojima se “predviđa” ne baš lijepa bliža ili dalja budućnost. Aktualna pandemija već je sada potpuno izmijenila lice planeta, i gotovo je nemoguće predvidjeti sve posljedice do kojih bi to moglo dovesti.
Govori se o konačnom krahu globalnog kapitalizma, ekonomskog modela koji neprestano generira krize. Hoće li “država” i ovaj put, kao što se to dogodilo 2008., u vrijeme velike ekonomske recesije izazvane financijskim špekulacijama, dati ponovo vještačko disanje jednom potrošenom i dotrajalom modelu. Najvjerojatnije da hoće. Do nove krize, bez obzira radilo se o epidemiji ili recesiji. U svim predviđanjima ekonomskih kretanja nakon pandemije isključivo se govori o padu svjetske ekonomije. Dakle sve se izražava padom, odnosno povećanjem BDP-a. To ima svoje jasne razloge: povećanje BDP-a je jedini “argument” kojim se globalni kapitalizam može “pohvaliti”.
Međutim, što to znači većini stanovnika planeta? Što to znači nama u Bosni i Hercegovini? Gotovo ništa. Napredak, odnosno povećanje BDP-a, nešto je što se događa drugima, odnosno rijetkim odabranima, jer karte su u ovom smislu već odavno podijeljene. Što je s drugim kriterijima? Više ili manje sloboda? Više ili manje solidarnosti u svijetu? Jesu li to parametri koji bi mnogo bolje mjerili kvalitetu života negoli porast nacionalnih ekonomija? Ovih smo dana, na primjer, uslijed pada proizvodnje, prvenstveno u Kini, što je dovelo do enormnog smanjenja emisije štetnih plinova, gledali na televiziji kristalno čiste kanale u Veneciji po kojima plivaju ribe. Neki stručnjaci čak govore o tome da je smanjenje štetne emisije plinova zbog širenja koronavirusa sačuvalo veliki broj života, gotovo usporediv s brojem umrlih od koronavirusa.
Međutim, Bosna i Hercegovina je iznimka u svemu, pa i u ovome. Svijet drumom, a naši “genijalci” šumom. Tako se ovih dana najviše piše o skandaloznoj odluci Federalne vlade o dodjeli sredstava “odabranim” lokalnim sredinama za borbu protiv pandemije u visini od dvadeset i jednog milijuna KM-ova. Ne zna se (iako je to poprilično jasno, ali o tome nešto poslije) kojim kriterijima se vlada rukovodila. Izdvojena sredstva po općinama variraju u iznosu od 0,72 KM po glavi stanovnika (općina Cazin), pa do 140 KM po istoj toj glavi (općina Kupres). Ostaje nejasno po čemu glava jednog Kuprešaka vrijedi kao 200 glava građana Cazina. Odluka je, nakon žučne reakcije javnosti, povučena. Vječiti “koalicioni partneri”, osovina HDZ-SDA, su kao u dobra stara vremena vjerojatno stavili lovu na gomilu, podijelili je po nekom omjeru na dva djela, a zatim prepustili svojim stranačkim “ekspertima” da lovu “distribuiraju” samostalno po vlastitoj avliji, i to samo samo s jednim ciljem: dobiti s minimalno novca, maksimalan broj glasova na predstojećim lokalnim izborima.
“Nacionalna disproporcija” najvjerojatnije je rezultat broja krokodila po kvadratnom metru nacionalne kaljuže. Da je to tako, na najbolji način svjedoči činjenica da je bez ikakvog obrazloženja općina Prozor-Rama dobila isti iznos po glavi stanovnika kao i Zenica, 0 (nula) KM-ova po glavi stanovnika. Radi se o dvije općine, nekadašnje utvrde HDZ-a, odnosno SDA, koje su se “otele” kontroli. Ovo je zapravo poruka glasačima iz općina Zenica i Prozor-Rama što će im se događati ukoliko na glasačkim listićima tvrdoglavo nastave zaokruživati “pogrešnu” stranku. Na primjer, na prostorima gdje su Hrvati većinski narod, HDZ jedino ne kontrolira budžet općine Prozor-Rama i lemuznu. (Nešto slično je radio Milorad Dodik uoči prošlih lokalnih izbora u Republici Srpskoj.) Stranački “igrači” na lokalnim razinama u sličnim igrama su nevjerojatno uspješni i učinkoviti. Jerko Lijanović je svojevremeno za glas na izborima davao 100 KM-ova, dok su u SDA i HDZ-u procijenili da je to precijenjeno, da se izbori mogu dobiti i za 0,72 KM-ova po glavi stanovnika.
Na ovakav način je djelovala “koalicija” SDA-HDZ u vrijeme dok su odnosi između “partnera” bili idilični. I to je, otprilike, model koji bismo mogli nazvati “prokleta avlija”, po kojem svatko uređuje stanje u svojoj nacionalnoj avliji, po onim stihovima Dine Merlina: “Paša moj solidni, iz svoje bašče beri cvijet.” Ta idila je narušena pojavom notornog Željka Komšića. Je li ovo najava “novog početka” na bosanskohercegovački način? Pokušaj da se aktualna pandemija iskoristi za “pripremu” predstojećih lokalnih izbora? Gola vlast po svaku cijenu? Čini se da je tako, jer je to jedina budućnost koja SDA-HDZ osovinu zanima. S druge strane, kada je riječ o oporbi, treba parafrazirati onu poznatu Titovu izjavu o omladini: “Stranke koje imaju takvu oporbu, za svoju budućnost ne treba da brinu.” Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990 napao je ovu odluku samo zbog općine Prozor-Rame, odakle potječe, što je skandalozno, kao i sama odluka uostalom.
“Još jednom pozivam na solidarnost koju Vlada FBiH u ovoj odluci nije prepoznala. Očekujem da ispravite nepravdu i promijenite navedenu odluku”, izjavio je Cvitanović. Cvitanović traži od vlade da preispita svoju odluku, te da općinu Prozor-Rama uvrsti u popis. Dakle, nije sporno kriminalno raspolaganje budžetskim novcem, SDA-ova i HDZ-ova “prokleta avlija”, koliko sama raspodjela plijena. Na sličan način je reagirao i zenički gradonačelnik Fuad Kasumović, Gornjevakufljanin na privremenom (ili stalnom?) radu u Zenici. On je, nakon što je vlada povukla spornu odredbu, uputio dopis svojim “poštovanim sugrađanima”, u kojem ih poziva “da u ovim kriznim vremenima razmišljaju i djeluju prozenički”. Djeluj globalno – misli lokalno. To je otprilike sukus ove odluke.
Dok Dragan Čović “mudro” šuti, što je, je li, pouzdan znak da HDZ i dalje čvrsto stoji iza ove odluke, dotle Bakir Izetbegović klapa na svoj način: “I mene je iznenadila odluka Vlade o ovakvoj raspodjeli. Radi se, izgleda, o ranijim dogovorima, i to je razlog da su svi bošnjački ministri glasali za nju. Smatram da nakon pojave pandemije uopće nije trebalo krenuti u podjelu sredstava nižim razinama, već da je ta sredstva trebalo rebalansom proračuna usmjeriti u novoosnovani Fond za stabilizaciju. Vjerujem da će odluka biti povučena ili izmijenjena.”
Vjerovati da su SDA-ovi ministri ovu odluku donijeli mimo znanja Bakira Izetbegovića i stranačke središnjice može biti znak ozbiljne mentalne retardacije. Ministri koji na svoju ruku ne mogu odabrati niti boju košulje kakvu žele (svijetlozelena ili tamnozelena, pitanje je sad, što bi rekao William Shakespeare), odjednom barataju s milijunima bez Bakirova znanja. Priča za malu djecu. Međutim, odluka o povlačenju ove odluke je ipak presedan. Do sada je prošao cijeli niz sličnih, manje ili više kriminalnih odluka bez ikakve reakcije. Prošla bi zasigurno i ova, samo da se stranački “stratezi” nisu malo zaigrali, bez problema bi prošla samo da su dodijelili kakvu simboličku crkavicu općini Prozor-Rama i da su bili barem mrvicu “prozenički” raspoloženi.