Ptice su neprijatelji poljoprivrednih štetnika, a sve ih je manje
Postavljanje kućica za ptice postala je uobičajena praksa u kontroli štetnika. Pojedine vrste dobro prihvaćaju takve nastambe, hrane se kukcima, a dobre su i za zaštitu voćnjaka i povrtnjaka općenito.
Poljoprivredna staništa su jedna od ključnih za ptice, koje daju veliki doprinos proizvodnji. Iako ih nekada smatraju i “neprijateljima” voćara, kada ne odole sočnim plodovima poput trešnje, njihova korist je daleko veća.
Primjerice, crviće koje ste možda proteklih dana primijetili u voćnjacima, one će rado potamaniti čim se vrate.
Jedan par velikih sjenica, ptica koje su tipične za šumska, poljoprivredna, ali i gradska područja, u periodu hranjenja mladih, uhvati 5.000-8.000 kukaca i njihovih ličinki.
Loj i suncokret
Proljeće i jesen je doba selidbi ptica u tople krajeve na jugu i njihov povratak na sjever. Naime, selice odlaze u Afriku tijekom hladnijeg dijela godine, dok neke vrste, poput kosova, sjenica i crvendaća, ostaju tijekom cijele godine.
“Ne bi bilo loše za ptice tijekom zime, ostavljati staro voće ili sjemenke, preporučujemo mješavinu loja i suncokreta, što jako vole tijekom hladnijih dana jer je dosta kalorično. Kada na proljeće budu tražile hranu za ptiće one će ‘pokupiti’ i te crve i ličinke insekata”, kaže Nermina Sarajlić, članica Ornitološkog društva “Naše ptice” iz susjedne BiH.
Zaštita se, podsjeća, može postići mrežama koje se prostiru iznad voćnjaka. To je investicija, ali one djeluju i protiv tuče pa je korist višestruka za one koji se ozbiljnije bave voćarskom proizvodnjom. Zabrinjavajući je podatak da je brojnost ptica u Europi smanjena za 600 milijuna jedinki, a najveći je gubitak je upravo među onim povezanim s poljoprivrednim zemljištima, pokazalo je znanstveno istraživanje koje se odnosi na period od 1980. do 2017. godine.
Velika sjenica idealna je za zaštitu ekoloških voćnjaka i vinograda, a korisna je i šumama
“Prije nekoliko godina smo radili istraživanje za Atlas ptica gnjezdarica gdje se pokazalo da su se zbog klimatskih promjena one pomakle za otprilike jedan kilometar prema sjeveru tijkom jedne godine, a dolaze vrste kojih nije bilo”, navodi naša sugovornica.
A, otuda je i galeb klaukavac, vrsta koja je ranije bila viđana samo na Mediteranu, u Sarajevu. Iako ga je lijepo vidjeti, on je “rastjerao” neke manje vrste, koje su odselile na druga mjesta. – piše Agroklub.com
Gačac “nestao” s poljoprivredom
Postavljanje kućica za ptice postala je uobičajena praksa u kontroli štetnika diljem Europe. Kod nas se u njima uglavnom gnijezde sjenice i ćukovi – naša jedina sova koja seli. One dobro prihvaćaju takve nastambe, hrane se insektima, a dobre su i za zaštitu voćnjaka i povrtnjaka općenito. Prema riječima Sarajlić, za agrar su korisni i crvendaći, razne muharice, kukavica, lastavice, brgljezi, zebe, crvenrepka, kraljići…
“Ima jedna vrsta koja se zove poljska vrana ili gačac i njega je u BiH ostalo vrlo malo. Njih je bilo puno na području oko Miljacke, od Otoke ka Nedžarićima u Sarajevu, kada su tu bile velike poljoprivredne površine. Nestao je jer je nestala poljoprivredna proizvodnja. Srodnik je vrane i hrani se raznim nametnicima, kukcima, puževima, čak i manjim zmijama”, navodi.
Ratarima ptice ne smetaju, oni više muku muče s onim što živi u tlu, ali im mogu biti korisne jer se njihov izmet koristi kao fosforno gnojivo. Iako ne prave značajnije štete ni voću, ptice se znaju počastiti sočnim plodovima.
“Nažalost, zbog intenzifikacije poljoprivredne proizvodnje u uvropi je došlo do pada broja vrsta koje su vezane za tradicionalna poljoprivredna područja. Nema onih malih područja gdje se na jednom mjestu uzgajalo voće i povrće. Agrikulturnom reformom ti posjedi su povećavani, a ptice u monokulturama nisu imale hrane i zbog toga su otišle”, pojašnjava.
U BiH (a lako se može primijeniti i na Hrvatsku) je drugi problem, malih poljoprivrednih površina ima, ali i krivolova i trovanja. Kako navodi sugovornica, ljudi čak i nenamjerno truju ptice, tako što na primjer koriste pesticide mimo uputa. Od trovanja najčešće stradaju grabljivice (posebno škanjci i sove), koje su vrlo korisne za poljoprivredu jer se uglavnom hrane miševima i drugim glodavcima.
Hajka na pčelarice
Neznanje je veliki neprijatelj, pa tako i u slučaju pčelarica, vrlo atraktivne šarene vrste ptice koja se, kako joj i same ime kaže, hrani pčelama, ali ne samo njima, nego i velikim brojem drugih insekata, uključujući i štetne. Tako su, prije nekoliko godina, kako podsjeća Sarajlić, u medijima bili natpisi tipa “invazivne afričke vrste napadaju naše pčele”, iako se ne radi o invazivnoj afričkoj, već vrsti koja prirodno dio životnog ciklusa provodi u EUropi.
“To je tako predstavljeno u medijima da su štetnici koje treba uništiti. Kako se gnijezde u vertikalnim pjeskovitim odsjecima uz rijeke, čak su na nekim portalima bili i savjeti da se uzmu krpe i zapale u tim kanalima, kako bi se ptići uništili. A one su zapravo vrlo korisne, jer se hrane i kukcima koji su nametnici biljaka. Pčelarice se nalaze se na Popisu vrsta ptica i sisavaca koje se smatraju korisnim za poljoprivredu i šumarstvo, i kao takve su zaštićene”, ističe ova članica društva “Naše ptice” koja je inače agronom po struci.
Situacija ondje još nije loša kao u nekim europskim državama, poput Slovenije gdje je pao broj vrsta koje su vezane za poljoprivredu zbog drastične izmjene staništa. Ptice, osim što reduciraju broj nametnika, one u nekim slučajevima mogu poslužiti kao oprašivači.
Istraživanja su pokazala da godišnje pojedu između 400 i 500 milijuna kukaca, a u Kini čak dvije trećine prehrane bjelogrle čiope čine poljoprivredni štetnici.
