Pustolov proveo dva mjeseca u dubokoj špilji i došao do zapanjujućeg otkrića
Godine 1962. mladi francuski speleolog Michel Siffre (1939.-2024.) započeo je izvanredan eksperiment kako bi shvatio kako ljudi doživljavaju vrijeme. Sa samo 23 godine, spustio se 130 m u mračnu špilju Scarasson na granici Francuske i Italije te proveo dva mjeseca potpuno izoliran od vanjskih vremenskih znakova, čak i bez sata.
Njegova otkrića, koja su sada temeljna za polje kronobiologije, ne samo da su transformirala naše razumijevanje unutarnjih bioloških satova, već su privukla i interes NASA-e. Siffreovo putovanje započelo je kao radoznalost o tome kako ljudi percipiraju vrijeme u izolaciji, prenosi Dnevno.hr
Živeći u mraku samo s jednom žaruljom, bilježio je svoje dnevne aktivnosti pozivajući tim stacioniran izvan špilje. Njegov tim nikad nije uspostavio kontakt kako bi osigurao da Siffre ostane nesvjestan protoka vremena na površini. “Odlučio sam živjeti kao životinja, bez sata, u mraku, bez poznavanja vremena”, prisjetio se Siffre u intervjuu 2008. godine.
‘Jedan dug dan’
Testirajući svoj puls i obavljajući psihološke testove, Siffre je otkrio zapanjujući fenomen: njegova percepcija vremena dramatično se usporila. Jednostavan zadatak brojanja od 1 do 120, za koji se očekivalo da će trajati dvije minute, rastegnut je na pet u njegovoj percepciji. “Psihološki sam doživio pet pravih minuta kao da su dvije”, objasnio je.
Ta nepovezanost psihološkog i stvarnog vremena otkrila je da ljudsko pamćenje, kada je lišeno vremenskih znakova, sažima događaje u jedno, neprekidno iskustvo.
Siffreov osjećaj za vrijeme bio je toliko iskrivljen da je, kad ga je njegov tim obavijestio da je eksperiment završio, vjerovao da mu je preostalo još mjesec dana. “Moje se psihološko vrijeme smanjilo za faktor dva”, primijetio je.
Siffre je taj fenomen pripisao nepromjenjivom okolišu: “Kada ste okruženi noću vaše pamćenje ne doživljava vrijeme. To je kao jedan dug dan”.
Nevidljivo djelovanje ljudskog uma
Godine 1972., Siffre je otišao u drugu špilju, ovaj put u Teksasu (SAD), radi produženog šestomjesečnog eksperimenta. Njegov je cilj bio dalje proučavati učinke vremenske izolacije na ljudsko tijelo i um.
Taj drugi eksperiment otkrio je još izvanrednije otkriće: bez vanjskih znakova, ljudi imaju tendenciju usvojiti 48-satni ciklus spavanja i budnosti umjesto tipičnog 24-satnog ritma. Ta promjena pružila je revolucionarne uvide u to kako se ljudsko tijelo prilagođava u nedostatku prirodnih indikatora vremena.
NASA je zamijetila Siffreov rad, posebno zato što su astronauti prijavili gubitke u pamćenju i promijenjenu percepciju vremena tijekom svemirskih misija. Njegova otkrića postala su ključna u pomaganju znanstvenicima da razumiju kako izolacija od vanjskih vremenskih znakova utječe na kognitivne funkcije i pamćenje.
Odvažni eksperimenti Michela Siffrea ne samo da su preoblikovali znanstveno razumijevanje percepcije vremena, već su nadahnuli i novo područje proučavanja. Njegov rad ostaje dokaz kako znatiželja i odlučnost mogu rasvijetliti nevidljivo djelovanje ljudskog uma.
