Put u „Zemlju orlova“
Ženski vokalni sastav „Arabella“ iz Rame prošlog tjedna je imao zanimljivo gostovanje u Albaniji. Kako su članice ovog sastava doživjele taj posjet pročitajte u nastavku.
Znate kad čovjek nema prevelika ili čak nikakva očekivanja o nekoj državi, gradu ili ljudima koji u njoj žive, ta se očekivanja ispostave kao nezaboravno iskustvo.
E baš to se dogodilo Arabellama na nedavnom putovanju u Albaniju. Sve je počelo prije nekih godinu dana pozivom fra Aleksandra Tanushija posredstvom Viki Kajtazija koji je student teologije u Sarajevu.
Nakon konačnog dogovora krenuli smo na put. Uzbuđeni i opskrbljeni ićem i pićem mala družba kreće na put u „nepoznato“. Odredište je grad Skadar, tik do granice s Crnom Gorom. I gle čuda na granici nas čeka fra Aleksandar da slučajno ne bi što zapelo. I baš tu upoznajemo fratra, brata, osobu koju na prvu moraš zavoljeti. Simpatični hrvatski jezik s albanskim naglaskom, nasmijane oči u kojima vidiš iskrenu dobrodošlicu, vedar duh i smisao za humor odmah te zaraze. U pratnji fra Aleksandra stižemo na odredište u Skadar u Crkvu sv. Franje. Nakon kraćeg odmora izlazimo na ulice Skadra. Prvo što upada u oči je puno mladih koji žive život kao i svi mladi u svijetu. Djeca po ulici zaigrana, a starija populacija uživa u toploj mediteranskoj večeri u brojnim kafićima i restoranima. Fra Aleksandar nam priča o mnogobrojnim crkvama i džamijama, o postotku katolika u Skadru na što ostajemo zapanjeni tim informacijama. Pomalo umorni od puta odlazimo na počinak, jer je sutra valjalo štošta obići i vidjeti.
Subotnje jutro počinje obilnim doručkom u župnoj kući gdje upoznajemo fra Iliju Kovačevića iz Plehana, a koji djeluje u Skadru. Zatim simpatično osoblje koje čovjeku uljepšava dan. Prva postaja je crkva sv.Franje, a poslije nje krećemo u zloglasni zatvor u centru grada, koji je bio mjesto tuge, boli, plača i mučenja tijekom dugih godina vladanja komunizma. Tu su 23 ćelije, svaka manja od četvornog metra govore o životima, o ljudima, koji su samo što su vjerovali u Boga bili krivi. Među tim ljudima je bilo fratara, časnih sestara, hodža , običnog puka, jer Enver Hodža je sa svojom ateističkom državom htio zatrt svaki znak i misao da Bog jest i da Bog postoji. Ali kao i uvijek zabrane naprave suprotno. Albanci su se izborili za svoju slobodu misli, riječi i djela. Gledajući i slusajući o patnjama i borbi tih ljudi dođeš do zaključka da mi tako olako prihvaćamo svoju vjeru kao nešto što mora biti.
Iz zatvora puni dojmova krećemo u muzej fotografije, a iz muzeja na tvrđavu Rozafa. S tvrđave puca pogled na cijeli Skadar i Skadarsko jezero, rijeku Borjanu i Drim. Prilikom obilaska tvrđave fra Aleksandar nam priča legendu o gradnji tvrđave… svake godine na sv.Stipana na vrhu tvrđave bude misa. Poslije tvrđave odlazimo u neko mjesto slično etno selu da kušamo albanske specijalitete. Više vrsta predjela preko glavnog jela do urnebesnih deserata ostavljaju bez daha. Mnoštvo okusa mami da sve isprobaš…tako da smo iz restorana izašli bar kilogram teži.
Put nas dalje vodi 20 km južnije na obale Jadranskog mora. Prirodni pijesak, ljuljačka u moru, baldahini za ležanje tik uz more daju dojam kao da si na nekom nestvarnom mjestu.. i uz to još zalazak sunca na pučini. Neprocjenjivo.
Ponovno smo na ulicama Skadra i nakon kave od par sati krećemo na konak, ali uz pjesmu. Ono kad pjevaš La musica di notte ili O Marijana u sitne sate sačinjava dio lijepog iskustva koje proživljavaš. Vrijeme je za počinak, jer sutra valja na misu.
Ujutro smo na misi gdje oduševljeno slušamo zbor pod vodstvom doktora glazbe. I Arabella ima udio u misi pjevajući tokom sv. Pričesti. Poslije mise održavamo koncert duhovnih i klapskih pjesama koji smo vjerujemo uspješno odradili.
Nakon koncerta obilazimo katedralu u Skadru koja oduzima dah svojom veličinom. Trgovi prepuni skulptura od Majke Tereze do 5 junaka Albanije. Vrijeme je za ručak nakon kojeg moramo lagano krenuti svojim domovima. Ništa manje savršen ručak i ništa manje ljubazno osoblje i braca fratri koji su tu, natjeraju te da se zapitaš „Pa zar još ima ovakvih ljudi?“
I kako nas je dočekao na granici fra Aleksandar nas ispraća do granice. Topli zagrljaj od srca, stisak ruke, pogled zahvale preplavili su nas sve! Ono kad shvatiš da imaš brata u Albaniji!
Još jednom bi se zahvalile Fra Aleksandru i njegovoj braći fratrima! Nadam se da ćete doći u Ramu da vam se bar djelić odužimo na ljubavi i dobrodošlici koju ste nam pružili! Živjela zemljo ponosa, prkosa, žive vjere, „Zemljo orlova“!
Arabella
