Rat stigao i do čvrstog ruskog uporišta, Ukrajinci prelaze Dnjepar, formira se i krug oko Bahmuta!

Utorak 15. kolovoza ujedno je i 538. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok je Hrvatska uživala u ljetnom vremenu i proslavljala blagdan Vele Gospe, na ukrajinskim bojištima nije bilo mira. Dapače, nakon oluja na samom kraju prošlog tjedna, i ondje se vrijeme popravilo – što je nakon kraćeg usporavanja opet potaklo i tamošnje borbene operacije. Posebno se to odražavalo na jugu Ukrajine, gdje se posljednjih dana moglo čuti o ukrajinskim napredovanjima.

Riječ je tu o (1) prostoru južno od Orihiva – gdje nakon dužeg vremena izgleda da traju borbe u samom okupiranom selu Robotine, donedavnom čvrstom ruskom uporištu, dok se spominju i borbe u obližnjim okupiranim selima Kopani i Verbove. Neki izvori navode da su te borbe natjerale rusku stranu i na dovlačenje dodatnih pojačanja iz rubnih krajeva Hersonske oblasti, što je onda ojačalo obranu kod Orihiva, ali oslabilo rusku liniju uz Dnjepar, gdje se zadnje vrijeme ionako bilježi više ukrajinskih prelazaka rijeke te uspostava manjih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali. Jednako je i (2) južno od Velike Novosilke. Ondje je uvelike u tijeku oslobađanje i južnog kraja sela Urožajne, a izgleda da se borbe vode i na prilazima okupiranom selu Prijutne te Zavitne Bažania (oko 2,5 km južno od sela Staromajorske i Urožajne na rijeci Mokri Jali).

Bez bitnih pomaka na bojišnici

Dok su se kod Marinke i Avdiivke, nedaleko okupiranog grada Donjecka, smjenjivali napadi i protunapadi zaraćenih strana, bez vidljivih promjena bojišnice – slična se situacija zadnjih dana bilježila i oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje ni učestali ruski protunapadi nisu olakšali poziciju agresora neposredno sjeverno od grada (potez između sela Berhivka i Jagidne), kao niti na jugu grada (potez Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka, od 4 do 11 km od grada). A usprkos nekoliko dana izvođenja napadnih operacija, bojišnica se nije bitnije pomakla ni u prostoru okupiranih sela Bilogorivka i Berestove, oko 21 km sjeveroistočno od Bahmuta, gdje ukrajinske snage nastoje formirati vanjski krug sjevernog zahvata oko okupiranog Bahmuta.

Što se borbi na sjeveru Donbasa tiče, opet se čulo o ruskim napadima jugoistočno od Bilogorivke kod rijeke Siverski Donjec – iako nije jasno o kolikom se tu pomaku radi, ako ga uopće ima. Slično nejasno prošli su i ukrajinski protunapadi oko okupiranog grada Kremina – bilo južno od grada, na prostorima Serebrjanske šumarije, ili oko 16 km zapadno od grada – na liniji Terni-Torske. I ovdje se već neko vrijeme smjenjuju ruski napadi s ukrajinskim protunapadima, da bi se stanje u konačnici malo mijenjalo – baš kao i u nizu borbenih zona prema sjeveru.

Izgleda da su Ukrajinci tako uvelike obuzdali ruske napade oko 14 km jugozapadno od okupiranog grada Svatove (Novojegorivka), kao i oko 16 km sjeverozapadno od Svatove (Novoselivske) – da bi svježe vijesti ukazivale na novi pokušaj ruskog prodora na zapad između te dvije zone, kod sela Andriivka (oko 16 km zapadno od Svatove, na rijeci Žerebec). Jednako tako nastavlja se i ruski pritisak u zoni istočno od ukrajinskog grada Kupjanska, oko 30 km sjevernije. Ondje i dalje traju napadi na ukrajinske položaje na potezu sela Sinjkivka-Petropavlivka-Ivanivka-Kislivka-Kotlarivka, odnosno sa sjeveroistoka na jugozapad prema ukrajinskim položajima koji brane tamošnje prilaze Kupjansku i dio ceste P-07 u smjeru Svatove.

Iako se već desetak dana vode borbe na tom oko 20 km dugom potezu, ruske snage ondje nisu uspjele postići većih uspjeha ili pomaka – tek jučer uzevši pod neposrednu paljbenu kontrolu izloženi vanjski lokalni put između ukrajinskih uporišta Sinjkivka i Petropavlivka, smještenih na oko 5 km od istočne strane Kupjanska na rijeci Oskil.

Zračni napadi

Posljednjih se dana očigledno nastavlja i razmjena napada bespilotnim letjelicama. Dok se iz ruskih izvora čulo da je rano ujutro u subotu 12. kolovoza spriječen val od oko 20 letjelica u napadu na ciljeve po Krimu (14 srušeno protuzračnom obranom, a još 6 navodno sredstvima elektroničkog ratovanja) – te iste noći agresori su lansirali 5 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 na oblast Zaporižje (od čega su 3 bili srušeni prije dolaska do ciljeva). Dok su Rusi balističkim raketama gađali Krivi Rih, ni Ukrajinci im nisu ostali dužni – izvođenjem raketnog napada na Krimski most. Izgleda da se tu nešto iza podneva radilo o korištenju dvije rakete starog protuzračnog sustava S-200, koje su prerađene za gađanje kopnenih ciljeva.

Njegovi projektili 5V28 takvom preradom dobivaju na dometu, a usprkos upitnoj točnosti – ruska je strana itekako bila zabrinuta njihovim dolijetanjem. Iako se prvotno nagađalo o pogodcima u strukture željezničkog segmenta mostova – izgleda da su ipak oba projektila bila srušena u dolasku, dok je dim kod mosta bio tek dio dodatnih zaštitnih mjera ovog za Rusku Federaciju osobito bitnog infrastrukturnog objekta. No ipak je Krimski most tom prilikom ostao satima zatvoren – dok se idućih dana na Krimu najednom postavilo i pitanje dodatnog oštrog kažnjavanja svih onih koji bi u javnost puštali fotografije ili video snimke tamošnjih strateških objekata i rada protuzračne obrane oko njih. Takve se mjere odmah krenulo donositi na regionalnoj razini, a s Krima se najavljuje podizanje takve inicijative i na federalnu razinu čitave Rusije.

Uz to, i u subotu 12. kolovoza te nedjelju 13. kolovoza s ruske se strane čulo o djelovanju pojedinih bespilotnih letjelica iznad Belgorodske oblasti u Rusiji, dok su agresori istodobno brojna mjesta u Ukrajini gađali raketama te navođenim zrakoplovnim bombama (rakete po Avdiivki, te bombe FAB-500 po Orihivu i okolici Velike Novosilke).

Zelenski u posjetu vojnicima

Na to se u rano jutro ponedjeljka 14. kolovoza nadovezalo rusko lansiranje tri vala zračnih napada – ukupno 15 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Akhtarska i 8 krstarećih raketa 3M54 Kalibr s Crnog mora kod Jalte. Iako su ukrajinski izvori spominjali uništenje svih ovih zračnih oružja, ipak se bilježilo određene štete od krhotina i eksplozija na civilnim objektima u Odesi i Zaporižju.

Zato je bitno neugodnije bilo u ranim satima utorka 15. kolovoza – kada su Rusi Ukrajinu napali s 28 krstarećih raketa (4 komada Kh-22 iz bombardera Tu-22M3, 20 komada Kh-101/555, te još 4 3M54 Kalibr opet s Crnog mora). Od toga je srušeno 16 raketa, dok su ostale pogodile ciljeve, zajedno s još 8 raketa sustava S-300/400 kojima se gađalo Djepropetrovsk, Zaporižje i Kramatorsk. Uz civilne ciljeve u Lavovu, tom se prilikom bilježilo štete i u gradovima Dnjepropetrovsk, Smila, Ivano-Frankivsk te Lutsk (švedska tvornica ležajeva SKF), gdje se opet bilježilo i nedostupnost dijela javnih skloništa građanima u doba uzbune. Posebno treba spomenuti i Kramatorsk u kojem je došlo do požara na oko 2.400 kvadrata regionalnog veleprodajnog skladišta hrane.

Dok su ruski službeni izvori većinu ciljeva opisivali kao „ključna poduzeća vojne industrije kijevskog režima“, skladište u Kramatorsku je bilo opisano kao „zapovjedno mjesto za sustave elektroničke borbe i protuzračne obrane Oružanih snaga Ukrajine“. Sve ovo je izbliza mogao osjetiti i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji se baš u ponedjeljak te utorak opet nalazio na turi posjeta neposrednoj pozadini borbenih linija. U ponedjeljak je tako bio u Donjeckoj regiji nedaleko Bahmuta – gdje je razgovarao i s brojnim vojnicima tamo aktivnih brigada – da bi se u utorak zatekao oko Orihiva u Zaporižju, također u posjetu borcima, ali i tamošnjoj velikoj terenskoj vojnoj bolnici Oružanih snaga Ukrajine.

Vojne izložbe i mimohodi

Dok su Ukrajinom odjekivale eksplozije, Ruska Federacija se zabavljala popravljanjem imidža svoje vojske i posebno vojne industrije, nagrižene brojnim slikovnim materijalom s ukrajinskih bojišta. U tu se svrhu od 14. do 20. kolovoza organizira 9. međunarodni vojno-tehnički forum nazvan „Armija 2023“, na kojem se pred otprilike 60 stranih delegacija krenulo prikazivati proizvode oko 1.500 ruskih te još 85 stranih obrambenih poduzeća – uz koji ujedno traje i 11. moskovska konferencija o međunarodnoj sigurnosti, te 2. međunarodni antifašistički kongres (uvelike posvećen susjednoj Ukrajini). Na spomenutim skupovima moglo se čuti Vladimira Putina, ministra obrane Šojgua, kao i sve bitnije igrače ruskog obrambeno-industrijskog sustava, uz paradne najave sklapanja vojnih poslova ukupno vrijednih oko 4,3 milijarde USD.

Ipak, više od izjava ruskih partnera iz Bjelorusije ili Kine bile su bitne najave mornaričkih novogradnji – novih podmornica Krasnojarsk (Projekt 885M, Yasen-M) i Aleksandar III (Projekt 955A, Borej-A), niza novih brodova, ali u 2024. i konačnog popravka kako nosača Kuznjecov tako i nuklearne krstarice Admiral Nahimov (Projekt 1144 Orlan, treći brod iz klase Kirov koji je u radovima praktično od 2008. godine).

Naglašavajući borbenu ranjivost zapadnih oružnih sustava, Rusija se hvalila proizvodnjom kamikaza-dronova Lancet, novim oklopnim vozilima sa i bez vozača (koja se baš i ne vide na bojištima), te raketama zrak-zrak RVV-MD koje bi trebale pomoći i općoj protuzračnoj obrani ruskih postrojbi. Ujedno se održava i prigodna izložba pojedinih zarobljenih primjeraka zapadne opreme iz Ukrajine, a javnosti se posebno prikazao i „eksperimentalni mobilni vojni hram“, model „Svećenik“ (Cвященнослужитель) s ugrađenim frižiderom, tušem, umivaonikom, ormarom i dva mjesta za spavanje (vozač i svećenik) – još nešto što će na bojištu (uz mobilni krematorij) biti od posebne koristi, posebno kad se jednom konačno ozbiljnije pokrenu ukrajinska napredovanja.

Parada u Poljskoj

S druge strane, u Poljskoj je u utorak 15. kolovoza održana vojna parada povodom Dana Oružanih snaga, najveća takva priredba od Hladnog rata. Zakazana na 103. godišnjicu poljske pobjede nad Sovjetskim Savezom u bitci kod Varšave – tom je prilikom defiliralo oko 2.000 vojnika iz Poljske te NATO članica (među ostalim i odjeljenje Oružanih snaga RH), praćenih s više od 200 primjeraka razne vojne tehnike te 92 letjelice. Ova se priredba odvija u iznimno zanimljivo vrijeme – dok Poljska zadnjih godina iznimno jača svoju vojnu silu te godišnje za obranu izdvaja oko 4 posto BDP-a – tom se prilikom javnosti pokazalo borbene avione F-16 i FA-50, kao i buduće poljske F-35, helikoptere Black Hawk, ali i tenkove M1A1 Abrams, te svježe kupljene K2 iz Južne Koreje (jednako kao i samohodne haubice K-9), višecijevne lansere raketa HIMARS te protuzračne sustave Patriot.

Uz svu tu paradu, ipak tu ostaje i činjenica da su parlamentarni izbori zakazani za 15. listopada, dok se istodobno odvija sigurnosna kriza na granici s Bjelorusijom. No dok sama Ukrajina interventno izdvaja dodatnih oko 32,5 milijuna USD za dodatno utvrđivanje svojih sjeveroistočnih granica, a Latvija opoziva sve svoje graničare s godišnjih odmora, Poljska se zadnjih tjedana pojačano fokusira na Bjelorusiju. Ne samo da se prema njoj šalju brojne dodatne snage policije i vojske, već je 13. kolovoza najavljeno osnivanje sasvim novih postrojbi te logističkih baza u pograničnim područjima koja su ionako poprišta periodičnih incidenata. Time bi se uz granicu trebalo stacionirati do 10.000 dodatnih vojnika, a treba očekivati da uskoro predsjednik Andrzej Duda krene i u dodatna preslagivanja samoga vrha zapovjedne strukture poljskih Oružanih snaga – ne bi li i time, navodno, dodatno ojačao njihovu snagu.

Što rade saveznici Ukrajine?

Nakon Sjedinjenih Država, u petak 11. kolovoza i Velika Britanija je započela bilateralne konzultacije o budućem sadržaju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu – što je dio sustava kojeg su nedavno uspostavile zemlje skupine G7, a kojem se nakon Grčke (u subotu 12. kolovoza) u utorak 15. kolovoza pridružila i Sjeverna Makedonija kao 15. država po redu. Dok Njemačka još uvijek promišlja potencijalno slanje krstarećih projektila Taurus u Ukrajinu, iz Francuske se čulo kako je ovih dana ispunjen plan o obuci 6.000 ukrajinskih vojnika zacrtan za ovu godinu – pa iako Ukrajini nedvojbeno treba „nova generacija vojnika koju treba obučiti“, Francuska će valjda nastaviti pomagati prvenstveno opremom i streljivom (prvenstveno nedefinirana mjesečna kvota u kalibru 155 mm).

Bitno je to bolje od Izraela za kojeg se u subotu 12. kolovoza čulo kako Ukrajina namjerava tražiti isključenje iz tzv. „Ramstein formata“ partnerstva – i to zbog izostanka konkretne pomoći, dok se informacije dobivene na takvim skupovima u najboljem slučaju koristi „sukladno svojim interesima“, a možda prenosi i do Rusije – što je u ponedjeljak 14. kolovoza dovelo do brzinske objave sastanka ministara zdravstva Ukrajine i Izraela, te vezane i određene donacije lijekova za ratne potrebe.

Ipak, nisu svi partneri takvi pa se u ponedjeljak 14. kolovoza čulo i o norveškoj donaciji sustava za uništavanje bespilotnih letjelica (C-UAV) nazvanog Cortex Typhon, kojeg radi koncern Kongsberg Defence & Aerospace na temelju svojih oružnih stanica Protector te doniranih vozila KMW Dingo 2. Ovaj posao vrijedan preko 71 milijuna USD, izveden preko Međunarodnog fonda za Ukrajinu (IFU) pod britanskim vodstvom, trebao bi Ukrajini omogućiti efikasno te relativno jeftino izlaženje na kraj sa sve učestalijim pojavama raznih tipova protivničkih bespilotnih letjelica, kako nad bojištem tako i u dubokoj pozadini. No dok su još odjekivale priče kako pojedine tvrtke iz SAD prestaju testirati bespilotne letjelice u Ukrajini jer su uvjeti na bojnom polju preteški da bi one ispravno funkcionirale – u kasnim satima ponedjeljka 14. kolovoza objavljen je i novi, 44. po redu paket vojne pomoći Sjedinjenih Država, ovoga puta opet iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA).

Pomoć iz Švedske

Pošiljka vrijedna oko 200 milijuna USD financirana je sredstvima oslobođenim lipanjskom provedbom revizije dosadašnjih takvih donacija, a sadrži dodatne rakete za sustave Patriot i HIMARS, opremu za razminiranje, topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, tenkovsko streljivo kalibra 120 mm, protuoklopne rakete sustava TOW i Javelin, 37 teretnih vozila i 58 prikolica za prijenos vode, kao i preko 12 milijuna komada pješačkog streljiva, granata, eksploziva, te rezervnih dijelova i razne opreme. Iako se pristizanje sve ove robe u Ukrajinu može očekivati vrlo skoro, još je u postupku produženje nekih od preostalih kanala pomoći SAD za tu ratom ugroženu državu. Tako je sustav „zajma i najma“ (Lend-Lease) na isteku krajem rujna ove godine, a njegovo produljenje do jeseni 2024. godine je upravo na dnevnom redu – prošlo je Zastupnički dom i još čeka odobrenje Senata – dok se dodatna sredstava očekuju i u idućem državnom te vojnom proračunu SAD za vojne, gospodarske i humanitarne namjene ratom pogođene Ukrajine.

No, dok se to ne riješi, na red će doći i 13. po redu paket vojne pomoći iz Švedske, vrijedan oko 314 milijuna USD. U njemu je streljivo za oklopnjake CV90 (Stridsfordon 90), rezervni dijelovi za oklopnjake, tenkove Leopard 2A5 (Stridsvagn 122) te mobilne haubice Archer – ali i dodatna oprema za razminiranje i hitnu pomoć, dok se o izvozu švedskih PZO projektila Rb 99 (AIM-120 AMRAAM po licenci proizvođen u Švedskoj) tek pregovara.

Da se ne kaže kako Ukrajina samo zna primati pomoć – treba ovdje spomenuti i pomoć koju je krajem prošlog tjedna službeni Kijev otposlao poplavama ugroženoj Sloveniji. Nakon odluke u četvrtak 10. kolovoza i postupka provedenog u petak 11. kolovoza – u subotu 12. kolovoza već je u Gornjoj Savinjskoj dolini na čišćenju dijela korita rijeke Savinje i utvrđivanju nasipa radila ekipa od 51 pripadnika ukrajinske Civilne zaštite (DSNS) sa svojih 14 vozila (od toga 5 teških bagera, koje se u konvoju hitno dopremilo u nama susjednu Sloveniju). Kako je to sažeo Volodimir Zelenski – „Solidarnost djeluje u oba smjera“, o čemu vjerojatno nisu razmišljali u Ljubljani kada su proteklih mjeseci put Ukrajine slali bitne kvote slovenskih zaliha oklopnjaka, tenkova i druge opreme.

Defetisti i ‘kobajagi‘ mirotvorci

Za kraj, dok jedni pomažu Ukrajini da preživi rusku agresiju, spomenimo kako postoji i druga strana, koja posljednje vrijeme opet diže glavu. Riječ je o povlađivanju Ruskoj Federaciji u njihovom pozivanju na svoja prava i interese kojima se bez oklijevanja nastoji kontrolirati sudbine susjednih država. Riječ je tu i o prihvaćanju priča o NATO-savezu koji se „širi prema Rusiji“ – iako bi se barem svi građani novijih država članica trebali sjećati kako to izgleda kad pojedina država žarko želi u Savez, a postojeće članice ih ne primaju prije masivnih reformi i sustavnih kompromisa. Nakon što su takvi prijatelji Rusije i njenih pogleda na svijet lani očekivali kraj Ukrajine za par dana ili koji tjedan, po vojnim neuspjesima službene Moskve – refren se promijenio u potrebu izbjegavanja provociranja Rusije i njene eskalacije već ionako maksimalno okrutnog sukoba.

Naravno, potpuno se tu izbacuje iz vida da Moskva i sama periodično eskalira rat u Ukrajini, dok Kijev (sa svim svojim problemima i manama) i nadalje nastoji preživjeti potencijalne prisile na „pregovore“ s okrutnim agresorom, pozivajući se (baš kao nekad i ratna Republika Hrvatska) prvo i osnovno na okvire međunarodnog, kaznenog te ratnog prava. Tako se iz dijela njemačke oporbe čuje kako bi ipak trebalo uvoziti plin iz Rusije, iako je ta država itekako spremna ucjenjivati kupce svojih energenata – a izjave slične onima iz samog Kremlja periodično dolaze, među ostalim, i iz Mađarske ili Srbije. Dok bi po Orbanu „značajan dio [europskih] ekonomskih bolesti mogao biti izliječen u istom trenutku“ kada se ukinu sve sankcije Rusiji – za Aleksandra Vučića stvar je također jasna: „Zapad, čak i svom snagom, neće moći poraziti Rusiju na bojnom polju. Ali također nisam siguran da Rusija može išta postići na bojnom polju, a nisam siguran ni da može išta dobiti politički.

U tom smislu, najbolja opcija je što prije postići primirje”. A kako se u utorak 15. kolovoza moglo čuti od Stiana Jenssena, šefa ureda glavnog tajnika NATO saveza, za to bi „jedno rješenje moglo biti da se Ukrajina odrekne teritorija i zauzvrat dobije članstvo u NATO-u”. Naravno, na ovu glupost odmah je naskočio Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjedavatelja ruskog Vijeća Federacije – po kojem bi se Ukrajina, doduše, tu ipak morala prvo i osnovno „odreći samog Kijeva, glavnog grada Drevne Rusije“. I time se opet pokazala opravdanost ukrajinskog stava kako ne dolazi u obzir bilo kakvo rješenje koje ovaj veliki sukob zamrzava – prešućujući ili legalizirajući ratne zločine te omogućavajući ponavljanje ruske agresije u budućnosti, kada se agresori bolje pripreme i opet skupe snage.

Izvor: Jutarnji list