RAT U UKRAJINI: Zgužvana mapa razotkrila zlokobnu tajnu, masakr nije bio slučajan, sve je isplanirano

Čovjek koji je hodao iza kamiona Kamaz isticao se među visokim vojnim oficirima koji su znali dolaziti i odlaziti iz ovog malog ukrajinskog sela nedaleko Kijeva.

Vojnici koji su bili zaduženi za osiguranje zavirivali su iza svake ograde, upirući nišane pušaka na sve strane. Dva jurišna helikoptera Ka-52 Alligator kružila su uokolo, dodatno štiteći general pukovnika Aleksandera Čaika koji je u ožujku ispratio konvoj pomoći koji se kretao od školske zgrade u glavnoj ulici kojom su ruski časnici služili kao stožerom.

Malo dalje u selu Ozera, životi trojice muškaraca uskoro će dramatično završiti

Dok je Čaiko vodio ruski napad na Kijev iz Zdviživke, ruske trupe su ispitivale i mučile muškarce, a zatim su ih ustrijelili u vrtu velike kuće udaljene manje od jednog kilometra od mjesta gdje je sada stajao general.

Smrt ovih ljudi bila je dio obrasca nasilja u sklopu kojeg su pretučene, mučene i pogubljene stotine civila na području pod Čaikovim zapovjedništvom.

Ovo nije djelo nekih odmetnutih vojnika, pokazuje istraživanje Associated Pressa i PBS-ove serije Frontline. Bila je to strateška i organizirana brutalnost, počinjena u područjima koja su bila pod čvrstom kontrolom Rusije gdje su bili prisutni vojni časnici – uključujući i samog Čaika.

“Ne uzimamo zarobljenike.”

Ukrajinske snage zaplijenile su mapu veliku gotovo dva metra. Pohabana je, izgužvana i prilično zastarjela te su na njoj ucrtani i gradovi koji više ne postoje. Jedna crvena linija vijuga od Bjelorusije, duž zapadnog priobalja rijeke Dnjepar, kroz Černobil i prema zračnoj luci Žuliani u Kijevu.

Na poleđini je naškraban datum – 22. veljače 2022. – i pečat ruske vojne postrojbe – broj 07264, ruske 76. gardijske desantno-jurišne divizije.

U 7 sati ujutro 24. veljače, zapovjednik te divizije, general bojnik Sergej Čubarikin, naredio je svojim trupama da prijeđu u Ukrajinu iz Bjelorusije i probiju se do Kijeva, kažu ukrajinski tužitelji. Čubarikin je izvještavao Čaika tijekom početne faze rata, rekla su dva ukrajinska dužnosnika.

Dječaci vojnici – neki ne puno veći od svojih pušaka – sjedili su na svojim tenkovima i vikali: “Sada ćemo zauzeti Kijev! Kijev je naš!”, ispričali su svjedoci.

Trupe koje su se kretale prema glavnom gradu Ukrajine dobile su naredbu da blokiraju i unište ‘nacionalistički otpor‘, kazao je RUSI – Royal United Services Institute, londonski think tank koji je analizirao kopije ruskih borbenih planova. Vojnici su koristili popise koje je sastavila ruska obavještajna služba i proveli ‘začistke‘ – operacije čišćenja – u kojima bi identificirali i neutralizirali svakoga tko bi mogao predstavljati prijetnju.

“Te su naredbe napisane na Čaikovoj razini. Dakle, on ih je vidio i potpisao”, rekao je Jack Watling, viši znanstveni suradnik na RUSI-ju koji je s AP-om podijelio svoja saznanja.

Iako naredbe same po sebi nisu nužno protuzakonite, one su se često provodile uz flagrantno nepoštivanje ratnih zakona i običaja dok su ruske trupe zauzimale teritorije diljem Ukrajine

Svjedoci i preživjeli u Buči, kao i Ozeri, Babinci i Zdviživki – što su sve područja pod Čaikovim zapovjedništvom – rekli su AP-u i Frontlineu da su ruski vojnici mučili i ubijali ljude ako je postojala i najmanja sumnja da pomažu ukrajinskoj vojsci. Čišćenja su se pojačala nakon što su ruski položaji nekoliko puta precizno pogođeni, pokazuju intervjui i snimke, a vojnici su u presretnutim telefonskim pozivima, do kojih je došao AP, rekli svojim voljenima da im je naređeno da prema osumnjičenim doušnicima pristupe bez milosti.

Vojnici su svojim majkama, ženama i prijateljima u Rusiji rekli da su ubijali ljude samo zato što su bili vani na ulici dok bi ‘pravi‘ civili bili u podrumu, pokazuju pozivi koje je ukrajinska vlada presrela u blizini Kijeva.

Dana 21. ožujka, vojnik po imenu Vadim nazvao je svoju majku: ‘Imamo naredbu da oduzmemo telefone svima, a onima koji se opiru – ukratko – do vraga s njima.‘

“Imamo naređenje: Nije važno jesu li civili ili ne. Pobijte sve.”

Najmanje pomicanje zastora na prozoru – što je moglo značiti da netko promatra ili priprema napad – opravdavalo je gađanje čitavog stambenog bloka smrtonosnom artiljerijom. Ukrajinci koji su priznali da su prenijeli koordinate ruskih trupa pogubljeni su po kratkom postupku, uključujući i tinejdžere, rekli su vojnici.

‘Imamo naredbu da ne uzimamo ratne zarobljenike, već da ih sve pobijemo‘, rekao je vojnik pod nadimkom Ljonja u telefonskom razgovoru 14. ožujka.

‘Bio je zarobljen i jedan dječak od 18 godina. Prvo su mu mitraljezom propucali nogu, a zatim su mu odsjekli uši. Sve je priznao i ustrijelili su ga‘, ispričao je Ljonja svojoj mami. ‘Mi ne uzimamo zarobljenike. Što znači, nikoga ne ostavljamo na životu.‘

Dossier Center, istraživačka skupina sa sjedištem u Londonu koju financira ruski oporbenjak Mihail Hodorkovski, potvrdila je identitet vojnika koji su uputili te pozive unakrsnim referencama na ruske telefonske brojeve, povezanim računima na društvenim mrežama, javnim objavama i informacijama koje su procurile iz ruskih baza podataka.

“Ondje su ubijani ljudi.”

Žestoki ukrajinski otpor i loše ispaniran napad potisnuli su ruske trupe s njihove planirane linije napada. Neki od njih su završili u Buči, gdje ukrajinski tužitelji kažu da je 76. gardijska desantno-jurišna divizija sudjelovala u smrtonosnoj operaciji čišćenja 4. ožujka duž Jablunske ulice, najsmrtonosnije ceste u okupiranoj Buči i mjesta gdje se nalazio važan ruski zapovjedni centar.

Drugi su se smjestili s tisućama drugih vojnika u Zdviživki, malom selu pola sata sjeverno od Buče koje je postalo glavna isturena operativna baza za napad na glavni grad, pokazali su podaci ukrajinske vojne obavještajne službe i presretnute audio poruke do kojih je došao AP.

Ruske trupe su se ukopale u šumu oko Zdviživke, gradeći prava naselja koja su se protezala i nekoliko kilometara ispod visokih borova i topola. Iza sebe su ostavili duboke rovove veličine tenkova, polutrajne bunkere ojačane balvanima i vrećama pijeska, grubo tesane stolove i klupe. Bila je tu čak i terenska sauna, pokazuju fotografije i presretnuti razgovori.

Rusi su svoju najosjetljiviju infrastrukturu postavili duž Centralne ulice, glavne mjesne žile kucavice koja se proteže od sjevera prema jugu

Zauzeli su zgradu seoskog vijeća, dom kulture, školu i smjestili svoje sjedište u veliku, bijelu zgradu vrtića. Na glavnom raskrižju, u blizini ribnjaka, Rusi su baptističku crkvu pretvorili u poljsku bolnicu, zauzeli upravnu zgradu šumarije i konfiscirali veliku farmu nojeva kako bi u njoj smjestili svoja vozila i zalihe. Mještani su gledali kako helikopteri s čistine iza crkve prevoze zalihe i evakuiraju ranjene.

Kontrolne točke bile su okrenute u svim smjerovima. Bilo je toliko teško prijeći kontrolnu točku u Centralnoj ulici da su je mještani pokušavali zaobići i koristili pješačku stazu oko jezera. Jedna je žena rekla AP-u da je pokušala tri puta prije nego što joj je dopušteno proći i vratiti se svojoj kući.

Tania, koja se bojala otkriti svoje prezime, živi na tom južnom dijelu Centralne ulice. Tijekom okupacije je ostala je u Zdviživki s djecom, okružena ruskim punktovima s obje strane. Činilo se kao da su tenkovi parkirani u svakom dvorištu, rekla je Tania.

Vojnici su zauzeli desetke napuštenih kuća

Na Tanijinom dijelu Centralne ulice, između kontrolnih točaka, jedna se kuća posebno ističe. To je najveća, najljepša zgrada u okolici. Iza visokog zida od opeke, elegantan kružni prilaz vodi do velike ružičaste kuće. Kamena staza vijuga kroz stražnji vrt prepun zelenila s njegovanom živicom, gustim drvećem, dvije sjenice, košarkaškim igralištem i vrtnim žardinjerama. Na stražnjoj ogradi, mala vrata vode prema šumi iza imanja.

Vojnici koji su dolazili i odlazili s tog kompleksa bili su stariji, profesionalni, govorili su kao obrazovani ljudi, prisjećaju se Tania i njezini susjedi. Imali su automobile s vozačima. Govorili su ljudima što da rade. Svi su mislili da su časnici.

“Tamo su ljudi ubijeni”, rekla je Tania, provirujući niz ulicu i pokazujući na imanje.

Jezivo otkriće u vrtu

Život pod okupacijom Čaikovih snaga bio je napet i zastrašujuć, ispričali su lokalni stanovnici za AP i Frontline.

Andrii Školiar živi u Centralnoj ulici sa svojom obitelji, tek nekoliko kuća niže od luksuznog kompleksa. Dana 18. ožujka, Školiar i njegova žena šetali su u blizini kuće svojeg rođaka kada je tamni UAZ Patriot projurio pokraj njih, naglo se zaustavio i vratio do njih.

Visoki, plavokosi vojnik s bradom koji je izgledao kao viši časnik izašao je iz ruskog terenca i pitao ih zašto su prekršili policijski sat.

“Dajem ti jedan sat da odeš i da se vratiš ili ćeš završiti kao ovaj u autu”, rekao mu je Rus.

Školiar je kroz stražnji prozor SUV-a vidio čovjeka naguranog uz prozor, očiju zavezanih trakom i s rukama na leđima.

Na povratku, Školiar i njegova žena vidjeli su taj isti UAZ Patriot parkiran ispred kompleksa za časnike

Sljedećeg dana, 19. ožujka, Ukrajinci su izveli precizni napad, razorivši rusko skladište na farmi nojeva na Centralnoj ulici, kazala je načelnica mjesta Raisa Kozir. Ruske trupe su krenule u akciju, pretražujući od vrata do vrata i provjeravajući dokumente.

Onaj isti plavokosi vojnik i vozač UAZ Patriota, zajedno s trećim muškarcem, pojavio se na Školiarovim ulaznim vratima i izvukao sve iz kuće u potrazi za oružjem. Rekli su da će sve pobiti ako nešto nađu.

“Opraštali smo se od naših života”, prisjetio se Školiar. “Što smo drugo mogli?”

Čišćenje se odvijalo po čitavom selu.

Vitalija Černiša su pokupili tog poslijepodneva dok se vozio biciklom kroz polje. Černiš je rekao da su vojnici pronašli fotografiju ruskih vojnih vozila koju mu je netko poslao putem aplikacije za razmjenu poruka Viber 25. veljače i odvukli ga u obližnju staju s još troje ljudi, vezanih i zavezanih očiju. Temperatura je bila ispod nule, a nitko od zatvorenika nije bio toplo obučen.

Kako je noć padala, razgovarali su s Rusom koji ih je čuvao. “Rekao je da je dovedeno još zarobljenih ljudi”, prisjetio se Černiš. “Iz Buče, iz Ozera, iz Blistavicja i drugih mjesta… Ukratko, tu su skupili sve te ljude.”

Sljedećeg dana, Černiš je s povezom na očima odveden na polje i optužen da je špijun.

“Gdje su nacionalisti?”, pitali su vojnici. Polili su ga benzinom i rekli da će ga zapaliti. Naredili su mu da trči kroz, kako su rekli, minsko polje. Još uvijek s povezom na očima, Černiš se s mukom ustao i pokušao slijediti naredbe vojnika: “Idi desno. Idi ravno. Idi brže.” Zatim su ga opet tukli po nogama nekakvom drvenom daskom.

Černiš je poželio da ga jednostavno ubiju.

Izvor: Jutarnji