RAZGOVO S LIJEČNIKOM: Političare plaćati SMS porukama, a djecu liječiti novcem iz proračuna

Na odjelu dječje hematoonkologije Klinike za dječje bolesti SKB Mostar, svake godine obilježe ovaj dan, jer oni su, kako za Bljesak.info govori dr. Borko Rajič, jedna velika obitelj.

Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti se obilježava 15. veljače a cilj je podići svijest o zloćudnim bolestima kod djece, te pružiti podršku oboljeloj djeci i adolescentima, kao i njihovim obiteljima te preživjelima. I na odjelu dječje hematoonkologije Klinike za dječje bolesti Sveučilišne Kliničke bolnice Mostar, svake godine obilježe ovaj dan, najčešće u vidu nekog predavanja i zajedničkog druženja, jer oni su, kako za Bljesak.info govori dr. Borko Rajič, voditelj ovog odjela, zapravo jedna velika obitelj.

Koliko se djece trenutno liječi na vašem odjelu?

“Na našem odjelu u tijeku je aktivno liječenje kod tri pacijenta, ali još 10-ak pacijenata je na liječenju na drugim klinikama, ali redovito dolaze i kod nas na potporu ili terapiju održavanja.”

Je li broj djece oboljele od raka posljednjih godina u porastu? I ako jeste, što bi po vama mogao biti uzrok?

“Broj djece oboljele od malignih bolesti ove godine jeste u porastu. Ne znam je li to po zakonu malih brojeva da je svaka promjena značajna, ali sa prosjeka od oko 12-ak pacijenata godišnje porasli smo na 20. Koji je razlog povećanja ne znam. Povećanje primijete i kolege u Sarajevu, Zagrebu, ali za sada valjano objašnjenje nemamo.”

Koja su najčešća maligna oboljenja kod djece?

“Najčešće maligno oboljenje kod djece je leukemija, slijede tumori mozga pa limfomi. Bljesak.info: Kolika je stopa preživljavanja? dr. Rajič: Stopa preživljenja kod pedijatrijskih maligniteta je zapravo jako visoka. Leukemije imaju preživljenje 80-85 posto, limfomi preko 90 posto, dok solidni tumori imaju preživljenje od 70 posto. To nisu onako niske brojke kao one koje imaju maligniteti kod odraslih.”

“Koji su upozoravajući znaci kod djece i što mogu učiniti roditelji? Kada je vrijeme za reagiranje?

“Roditelji se ne trebaju brinuti, maligne bolesti su rijetke, ali imaju mnogo lica. Potrebno je da imaju pedijatra koji se brine i to je to. Pojava modrica, krvarenja, slabosti, pojava tvorbi na tijelu koje ne bole ali se ne smanjuju, možda su neki od simptoma koje roditelji mogu primijetiti, ali puno je važnije da te promijene primijeti pedijatar.”

Može li se malenim pacijentima pružiti sva potrebna skrb u mostarskoj bolnici ili imate slučajeva kad ste primorani djecu slati “vani”?

“Mi u SKB Mostar, možemo pružiti dosta, ali još uvijek ne sve. Za terapije solidnih tumora, leukemija i transplantacije pacijenti još idu u referentne centre. I to se pomalo mijenja. Kada smo počeli cilj je bio da dijagnosticiramo i pružamo podršku, sada već par godina radimo i kemoterapije koje ne zahtijevaju toliko ljudstva i koordinacije jer se naš odjel sastoji od 3 osobe. Za sada se sa kolegama iz Sarajeva i Zagreba koordiniramo za terapije, dijagnostiku i potporu.”

Kakvo je stanje po pitanju kadra u SKB Mostar? Vi ste jedini dječji onkolog?

“Pa za sada sam ja jedini pedijatrijski hematoonkolog, ali polako se ekipa pravi. Uz moje dvije sestre Tamaru i Lidiju, prelaskom u novu zgradu proširiti ćemo tim sestara na šest, što će nam omogućiti da dajemo i kompliciranije kemoterapije, a uskoro se nadam da će nam se pridružiti netko i od liječnika jer liječenje ovakvih bolesti je uistinu timski rad.”

Kako ste odlučili na ovaj poziv?

“Pa zapravo sam hematoonkolog postao slučajno jer nije bilo toga odjela ranije, pa mi je stoga formiranje istog bio izazov. Kada sam počeo sa specijalizacijom i upoznao ove ljude i njihovu borbu, nekako su mi ušli pod kožu i sada se ne mogu zamisliti nigdje drugdje.”

Što vam predstavlja najveći izazov tijekom rada?

“Najveći izazov tijekom rada je činjenica da kako su ovo rijetke bolesti nemamo uvijek sve potrebno za dijagnozu, reagense na patologiji, molekularne metode dijagnostike. Kako je u svemu potreban tim, bilo bi lijepo imati kolege koji se uže bave pedijatrijskim malignitetima, ali to je teško uspostaviti i u puno većim sustavima, pa mi često tražimo mišljenja od kolega koji se bave time u inozemstvu.”

Kakva je potpora države?

“Naveo bih jednu stvar koja je možda mimo moje ingerencije ali je svakako nužna u terapiji – roditelji pacijenata sa malignim bolestima od države nemaju potporu kakva im treba. U Republici Hrvatskoj roditelji dobivaju invalidninu od oko 750 eura, što im omogućuje da se bar jedan od roditelja posve posveti svom djetetu bez ugrožavanja egzistencije, kod nas su te naknade iznimno niske. Također neki tretmani i dijagnostika nisu omogućeni kod nas pa se moraju privatno plaćati, za što često uskoče udruge ili građani prilozima. Čuo sam dobar prijedlog da političare plaćamo SMS porukama, a da liječenje malignih oboljenja djece, potpora roditeljima i dijagnostika bude potpuno iz budžeta. Ovaj prijedlog zdušno podržavam.”

Kako se vi osobno nosite sa svim “pričama” koje svakodnevno prolazite u radu?

“Ja uvijek kažem da me ništa vezano za medicinu na poslu nije naljutilo, zabrinulo ili rastužilo, ali puno je paramedicinski stvari koje se kod nas moraju rješavati. Za sada se snalazim, kada vidim moje starije kolege, shvatim da imam još puno za proći, pa nema smisla da već sada gubim dah.”

Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka”

Ove godine Međunarodni dan djece oboljele od raka obilježava se pod sloganom “Jednakost za svu djecu”. ”Najveći izazovi s kojima se susreću roditelji i djeca oboljela od raka u BiH su: kompliciran put liječenja djece oboljele od malignih bolesti, nepostojanje zakonske regulative vezane za bolovanje roditelja oboljele djece tijekom intenzivnog bolničkog liječenja; nepostojanje sustava praćenja kasnih posljedica liječenja kod mladih; nepostojanje pristupa inovativnim lijekovima; nepostojanje pristupa kliničkim ispitivanjima. Ovo su sve polja na kojima trebamo zajednički raditi i prepreke koje moramo premostiti kako bi liječenje djece oboljele od raka bilo što uspješnije i kako bi naša dječica i njihove obitelji kroz ovaj proces prošli što lakše”, rekli su za Bljesak.info iz Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka.

Prema podacima s kojima raspolažu sa dječijih hematoonkoloških odjela u Sarajevu i Tuzli, u FBiH je trenutno u procesu liječenja oko 40 djece koja su na nekom vidu bolničkog liječenja. Godišnje u BiH imaju oko 100 novootkrivenih slučajeva malignih bolesti kod djece. Na razini FBiH taj broj se kreće između 55 i 60 djece. Navode kako se kod njih pojavilo više slučajeva nekih težih oboljenja, koja se do sada nisu pojavljivala tako često. ”Najčešće maligno oboljele kod djece je akutna limfoblastna leukemija i ujedno ima najviši postotak izlječenja, oko 80 posto. Zatim slijede limfomi. Nešto rjeđi su tumori CNS”, ističu i govore kako BiH prati svjetsku statistiku u stopi preživljavanja, a to je oko 80 posto izliječene djece.