Razgovor s mladomisnikom Ljubom Zelenikom
U župi Presvetog srca Isusova u Prozoru 25. srpnja 2015.godine Mladu misu će slaviti mladomisnik Ljubo Zelenika.
Tim povodom razgovarali smo s mladomisnikom.
– Molim Vas da nam se ukratko predstavite
Ja sam Ljubo Zelenika, rođen 6. srpnja 1990.g u Mostaru. Kršten sam u župi Uzdol gdje sam i živio, odnosno moji roditelji i ja. No od 1993. Uslijed ratnih sbivanja selimo se u Prozor gdje ostajemo do današnjeg dana. Osnovnu školu sam, također, pohađao u Prozoru, a u jesen 2005., sa željom „biti svećenik“ odlazim u sjemenište „Petar Barbarić“ u Travniku. Tako sam u Travniku završio opću gimnaziju u KŠC-u „Petar Barbarić“. Nakon mature 2009. Odlazim u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište, te upisujem filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu koji sam završio u jesen 2014., te sam nakon toga 30.11.2014. zaređen za đakona Vrhbosanske nadbiskupije, a na Svetog Petra i Pavla 29.6.2015. zaređen sam za svećenika iste.
– Kada i kako ste odlučili postati svećenik? Jeste li osjetili poseban poziv?
Mislim da je ovo najteže pitanje, barem za mene. Na pitanje „Kada“ je lako odgovoriti. I odgovorit ću. U osnovnoj školi dok sam bio ministrant u našoj župi. Pitanje „Kako?“ je mnogo teže pitanje. Može biti smiješan odgovor koji bih najrađe dao „ne znam“, ali nije baš to tako da ne znam, nego je to teško protumačiti. Kao što je jedne prilike rekao papa u miru Benedikt XVI parafraziram: Nisam vidio ništa nadnaravno, niti mi je se ukazao Isus Krist, Blažena Djevica Marija ili koji od svetaca jednostavno sam išao s vjerom za Njim. U čovjeku se jednostavno pojavi želja koja postane dio njega.
– Kako je proteklo Vaše školovanje u Bogosloviji, što je bilo najteže?
Dakle, kao što sam već kratko na početku spomenuo, u Bogosloviju sam otišao u jesen 2009. To je razdoblje šestogodišnje formacije kandidata za svećenike. Kao i svaka druga formacija, tako i ova, ima mnogo lijepih, ali isto tako mnogo i teških stvari koji zahtjevaju trud i rad na sebi. Tu je i studij teologije koji se sastoji od najprije dvogodišnjeg studija filozofije, a zatim trogodišnjeg studija teologije i jedna godina đakonske prakse. Osim toga tu je i ostali cjelokupni život koji obuhvaća življenje 24 sata na dan u jednoj velikoj zajednici gdje su svi isti i gdje svi imaju isti cilj.
– Kako ste se nosili s izazovima svjetovnog života? Je li bilo dvojbi i kušnji?
Možemo reći da je život u poluzatvorenoj zajednici kao što je to bogoslovija mnogo lakši od života koji se odvija izvan iste, ali usprkos tome bogoslovi imaju svakodnevni kontakt s vanjskim svijetom, samim tim i s mnogim kušnjama koje taj svijet nudi. Naravno da je bilo kušnji i dvojbi, ali se sve nadvlada, ne našom zaslugom i snagom, nego snagom Isusa Krista koji je nas u biti i birao.
– Imate li potrebu nekome posebno zahvaliti?
Naravno! Najprije Bogu na životu i pozivu, roditeljima i bratu na podršci. Zatim nadbiskupu na dobroj volji i uzdržavanju svih ovih godina, svim župnicima i kapelanima za svu pomoć koju su pružili, odgojiteljima i profesorima za sve ono što su me naučili iako ima još mnogo toga za naučiti, prijateljima i svim kolegama na prijateljstvu i podršci.
– Pred Vama je Mlada misa, kako će izgledati? Kako se osjećate pred tim velikim događajem?
Evo Mlada Misa je u organizaciji. Dobrano se pripremam … ne samo ja i moja obitelj nego i cijela župa. Duhovno ćemo se pripremati kroz trodnevnice s propovijedima koje će predvoditi kolege svećenici iz naše nadbiskupije. Budući da je to veliki događaj koji je u iščekivanju i koji polako dolazi, naravno da čovjeku nije svejedno. Gledam to s velikim poštovanjem i radošću.
– Što biste poručili mladima, posebice onima koji razmišljaju o duhovnom zvanju?
Ne bojte se! 😀 😀 😀
