“RAZLOG ZA SLAVLJE”: BiH viceprvak u korumpiranosti u Europi
Bosna i Hercegovina zauzela je drugo mjesto među najkorumpiranijim državama u Europi, potvrđeno je iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, na upit o tome kako je godina na izmaku protekla iz perspektive borbe protiv korupcije.
Država s prividom demokracije
Prema nalazima Indeksa percepcije korupcije, koji mjeri percepciju korupcije u javnom sektoru te rangira zemlje na temelju 13 neovisnih studija i anketa stručnjaka i poslovnih subjekata, Bosna i Hercegovina je 2025. godinu započela s najlošijim rezultatom u posljednjem desetljeću.
Bosna i Hercegovina zabilježila je značajan pad te se nalazi na 114. mjestu od 180 zemalja svijeta, čime je postala druga najkorumpiranija država u Europi. Ovakav rezultat, navode iz Transparency Internationala, proizlazi iz činjenice kako Bosna i Hercegovina funkcionira kao država s prividom demokracije, u kojoj je ozbiljno narušen integritet izbornog procesa.
Stranke na vlasti sve otvorenije posežu za netransparentnim financiranjem izbornih kampanja te manipuliraju izbornim pravilima kroz kupovinu glasova, zastrašivanje birača i zlouporabu javnih resursa. Takve prakse bile su posebno vidljive tijekom izborne kampanje 2024. godine, ali i na prijevremenim izborima u Republici Srpskoj 2025. godine.
Pravosuđe pod šapom politike
Kao jedan od ključnih problema ističe se i stanje u pravosuđu Bosne i Hercegovine, koje je izloženo snažnim političkim pritiscima te u pravilu nije u stanju učinkovito procesuirati i sankcionirati javne dužnosnike koji zlorabe svoj položaj.
U Transparency Internationalu upozoravaju kako tijekom ove godine donositelji odluka nisu uspjeli usvojiti dva ključna zakona iz područja pravosuđa, dok aktualni prijedlozi ne zadovoljavaju preporuke Venecijanske komisije, osobito u dijelu koji se odnosi na sprječavanje sukoba interesa, transparentnost, neovisnost pravosuđa i borbu protiv korupcije. Čak ni postojeće odredbe o imovinskim kartonima i interesima u pravosuđu ne provode se dosljedno.
Dio pravosudne zajednice otvoreno se usprotivio tim procedurama, zatraživši njihovo preispitivanje pred Ustavnim sudom, uz pozivanje na zaštitu osobnih podataka. Iako se od pravosuđa očekuju konkretni koraci u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, tijekom 2025. godine zabilježen je velik broj neriješenih afera, uglavnom višemilijunskih, na koje pravosuđe, kako navode iz Transparencyja, “glasno šuti”.
Viaduct, otkup prirodnih bogatstava…
Kao primjer navode aferu “Viaduct”, zbog koje je Bosna i Hercegovina izgubila više od 110 milijuna konvertibilnih maraka, dok se godina završava dodatnim gubitkom od oko 240 milijuna maraka zbog otkupa vlastitih prirodnih bogatstava od ruskog oligarha Rašida Serdarova. Uz to, prema izvješću Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine, zemlji prijete međunarodni sporovi čija ukupna vrijednost prelazi milijardu maraka, uglavnom povezani s koncesijskim ugovorima u kojima druga ugovorna strana nije ispunila svoje obveze.
S obzirom na to da se velik dio tih slučajeva odnosi na eksploataciju prirodnih resursa, Transparency International podsjeća kako korupcija sve snažnije utječe na sposobnost država da štite okoliš i aktiviste koji se bore za njegovo očuvanje. Viša razina korupcije, ističu, uočljiva je u zemljama sa slabim mehanizmima zaštite okoliša, gdje se propisi, čak i kada postoje, ne provode učinkovito zbog urušavanja institucija nadležnih za nadzor.
Priroda sve vraća
Iz Transparency Internationala upozoravaju kako se to jasno vidi i u Bosni i Hercegovini, gdje je posljednjih mjeseci kvaliteta zraka u brojnim gradovima toliko loša da se osjetljivim skupinama preporučuje ostanak u zatvorenim prostorima. Brojne afere koje su potresale javnost ostale su bez institucionalnog odgovora, što, prema njihovoj ocjeni, proizlazi iz činjenice da Bosna i Hercegovina funkcionira kao hibridni režim u kojem su demokratski mehanizmi formalno uspostavljeni, ali su u praksi snažno podređeni partikularnim interesima političkih stranaka.
Političke stranke, kao ključni generator nepravilnosti i zarobljavanja institucija, ostvaruju učinkovitu kontrolu nad raspodjelom javnih resursa, čime se dodatno slabi izborni proces kao temeljni mehanizam političke odgovornosti. Proces donošenja odluka pritom ostaje neinkluzivan, bez jasnog strateškog okvira i često služi tek kao formalni mehanizam za provođenje partikularnih interesa političkih elita.
