Razvoj pošte u Rami

U nekoliko nastavaka donosimo prikaz razvoja pošte i poštanskog prometa na području općine Prozor-Rama. Ovaj rad je objavljen u zborniku radova “Rama 1968. – od iseljavanja do integracije“.

Pošta u Prozoru iz 1933. godine

Uvod

Povijest pošte na području općine Prozor-Rama teško je pratiti i detaljno razraditi jer ne postoje sačuvani dokumenti. O osnivanju prve pošte i njezinom funkcioniranju za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije postoje fragmentarni zapisi koji svjedoče o utemeljenju prve pošte u Prozoru, te načinu i prijevozu pošte prema odredištima. U razdoblju između dva rata nema nikakvih zapisa, ali nije bilo ni nekih značajnijih promjena u odnosu na razdoblje Austro-Ugarske Monarhije.

Iz razdoblja iza Drugoga svjetskog rata pa sve do 90-ih godina nema nikakvih dokumenata u samoj pošti niti na nekom drugom mjestu, izuzev nekoliko kronika Franjevačkoga samostana Rama-Šćit te svjedočanstava poštanskih djelatnika koji su bili uposleni u poštanskoj upravi u Prozoru s lokalnim poštanskim uredima Gračac, Šćit i Uzdol.

Stoga je ovaj opis pošte u Rami oslonjen na djelomične i skromne izvore te kazivanja djelatnika pošte. Dio iznesenih podataka treba uzeti s rezervom upravo zbog mogućih pogreški tijekom prisjećanja.

Ni iz razdoblja iza rata u BiH nema nikakve službene arhivske građe, što je pomalo neobična stvar. Uzmemo li u obzir ratna događanja i preseljenje pošte u Prozoru u novu zgradu razumljivo je da se pritom zagubi arhivska građa i moguće kronike.

Povijesne i geografske prilike

Prvi do sada poznati tragovi života na prostoru Bosne i Hercegovine sežu u paleolitik. Tu su i brojni ostatci iz prapovijesti, bakrenog i brončanoga doba. Prvi pisani tragovivezani su za ilirska plemena. Oni su bili stočarski narod. U IV. stoljeću prije Krista prodiru Kelti koji se mješaju s Ilirima. Na prostoru BiH vidljivi su tragovi grčke civilizacije. Tada dolaze rimski osvajači. Rimska osvajanja trajala su skoro dva stoljeća. Svojim dolaskom Rimljani romaniziraju domaće stanovništvo, a prostor BiH dospijeva pod administrativnu upravu provincije Dalmatie. Podjelom Rimskoga Carstva Bosna je pripala zapadnom dijelu. Nakon te podjele događa se prodor Gota. U VII. stoljeću doseljavaju se Slaveni.

Elementi države pojavljuju se u krajem X. stoljeća, kao i kod drugih slavenskih naroda u okruženju. Država se formira oko rijeke Bosne. Vremenom se širi pod različitim utjecajima.

Prvi bosanski kralj Tvrtko I. (1353. – 1391.) najmoćniji je bosanski vladar koji je teritorij proširio na Gornje Podrinje u Srbiji i na Trebinje s Primorjem. Tvrtkova vojska sudjelovala je i u bitci na Kosovu. Nakon smrti ugarskoga vladara Ludovika, on osvaja dijelove teritorija u Hrvatskoj i Dalmaciji te se proglašava kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.

Tvrtkovi nasljednici zbog međusobnih sukoba podliježu utjecaju Ugarske i Turaka. Tako Bosna pada pod tursku vlast 1463. godine, a Hercegovina i pojedini dijelovi Bosne 1482. godine. Nakon turskog osvjanja, stanovništvo polako prima islam, a u nekim fazama i brže zbog silnih pritisaka i dažbina. Za vrijeme turske vlasti život „raje“ bio je veoma težak. Država stagnira, a kršćanski puk vapi za nekom intervencijom iz kršćanskih europskih zemalja.

Kongresom u Berlinu 13. 7. 1878. Austro-Ugarskoj je priznato zaposjedanje Bosne i Hercegovine.

Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije nisu riješeni problemi u BiH. Stanje je bilo više nego očajno. Siromaštvo, hajdučija, podjele, ustanci i nemiri bili su njihova svakodnevnica.

No s Austro-Ugarskom došle su i velike promjene: započeta je izgradnja putova, željeznica, a uspostavljen je i poštanski promet, i to najprije vojnih pošta.

Trusno područje BiH bilo je više nego pogodno za izazivanje Prvoga svjetskog rata. Nakon rata stvorena je Kraljevina SHS pa potom Kraljevina Jugoslavija. Drugi svjetski rat još je više produbio podjele u društvu. BiH ulazi u sastav NDH, a nakon rata je u sastavu NFR Jugoslavije do svoje samostalnosti.

Sve ove povijesne i društveno-političke prilike duboko su utjecale na razvoj gospodarstva i infrastrukture, posebice na razvoj poštanske komunikacije.

Razvoj pošte u BiH

Kao i u svakoj svojoj provinciji, Rimljani su i na prostoru današnje BiH organizirali prijenos državne pošte i prijevoz putnika.

Za vrijeme turske vladavine pojavljuju se prvi oblici poštanskoga prometa. Poštari su bili glasnici, kuriri, tatari.[1]

To znači da su kurirske veze i u Bosni i Hercegovini prethodile suvremenoj pošti. Sve do 17. stoljeća Turska na Balkanu nije imala šire organizirane kurirske službe. Prijenos pošte između Carigrada i Travnika kao središta pašaluka obavljao se tatarskim načinom. Tek Selim II. (1789. – 1807.) uvodi stalne kurire.[2]

Pismo iz turskog razdoblja

S obzirom na to da je turskoj upravi bilo u interesu osigurati brzu, sigurnu i redovnu vezu između Carigrada i Bosne, tako su tijekom 19. stoljeća organizirali mezilhane, iako je već tada postojao jedan oblik takvih odmarališta.[3]

Te su se mezilhane nalazile na glavnim putovima koji su vodili iz Carigrada prema Sarajevu, Mostaru, Travniku i Brodu.

Poštanske su se veze uspostavljale sa susjednim zemljama Hrvatskom i Srbijom, ali dosta otežano, posebice s Hrvatskom.

Poštu, odnosno pisma privatnih osoba, s naglaskom na trgovačkom dopisivanju prenosili su kirdžije i trgovci sve do pojave organiziranih oblika poštanskoga prometa.

Redovni poštanski promet između Carigrada i BiH uspostavljen je tek u petom desetljeću 19. stoljeća.

„Organizirana poštanska služba u modernom smislu u Bosni i Hercegovini započela je tek austrijskom okupacijom 1878. godine. U posljednjim godinama turske vladavine pismene poštanske pošiljke prenošene su samo povremeno i isključivo za potrebe vojnih i političkih nadleštava. Prijenos su vršili naročiti konjanici, a ponekad i pješaci.“[4]

Uspostavljanje pošte s dolaskom Austro-Ugarske Monarhije

Austrougarske trupe su u Bosnu i Hercegovinu ušle 29. 7. 1878. te su na pravcima prodiranja odmah započele uspostavu pokretnih poštanskih ureda koji su u početku služili samo za vojne svrhe. Tako je 6. 8. 1878. otvorena prva poštanska ustanova na području BiH u Mostaru poznata kao FELDPOST – EXPOSITUR No. 18.

Službeni jezik Vlade, državne uprave, pošte, telegrafa i željezničkoga prometa bio je njemački. To je ujedno bio jezik trgovine, industrije, hotelijerstva i poduzetnika.

Izvori i tumač pojmova:

[1] Tatar – poštar – konjanik u turskoj carevini; na čelu je jahao starješina, tatar-aga, a iza njega tatari pratitelji i surudžije (gonič – pratitelj tatarskih konja).

[2] Usp. Milan Ljiljak, Pošta, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini, Poduzeće za PTT saobraćaj, Sarajevo 1975., str. 53.

[3] Mezilhane su bile poštanske stanice na rastojanju koje odgovara danu hoda, u kojima su tatari (poštari-kuriri) zamjenjivali poštanske konje te odmarali i jeli.

[4] Enciklopedija Jugoslavije 2, Leksikografski zavod FNRJ-a, str. 148.